Kneževina Koknese
Kneževina Koknese Kukonouyes | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
oko 1180.—1206. | |||||||||
Kneževina Koknese (bordo boja) u pretpostavljenim granicama | |||||||||
Glavni grad | Koknese | ||||||||
Regija | Istočna Evropa | ||||||||
Događaji | |||||||||
Status | Bivša pokrajina | ||||||||
Vladavina | |||||||||
• Oblik | Kneževina | ||||||||
Istorija | |||||||||
• Uspostavljeno | oko 1180. | ||||||||
• Ukinuto | 1206. | ||||||||
|
Kneževina Koknese (ruski: Kukeйnos (Kukeinos), nemački: Kokenhusen, letonski:Kukonouyes) je bila mala vazalna država Polocke kneževine na desnoj obali reke Dvine u srednjovekovnoj Livoniji (današnja Letonija).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Početkom 13. veka, kada je krstaški red Livonijsko bratstvo mača, pod vođstvom biskupa Alberta Riškog, počeo da zauzimaju obale Riškog zaliva, pravoslavni knez Vjačko vladao je tvrđavom Koknese oko 100 km uzvodno.[1]
Prema starim izvorima, Vjačko je pola svoje zemlje dao biskupu Albertu 1205. godine u zamenu za zaštitu od Samogitije. Tokom jednog od njihovih napada zarobljen je od Livonaca ali je po nalogu biskupa oslobođen. Kada je biskup otišao u Nemačku Vjačko je podigao bunu, ubio sve Nemce u Koknesu i pozvao Polock za podršku. Biskup i njegova vojska su se brzo vratili a Vjačko je zapalio svoj zamak i pobegao u Novgorod. Do 1209. godine Koknese je preuzelo Livonijsko bratstvo mača a suverenitet Polocka je ukinuta 1215. godine. Vitezi su kontrolisali grad sve dok nije pripojen Riškoj biskupiji u 1238. godini.
Arheološka iskopavanja u Koknesu pokazala su da je grad u 13. veku bio naseljen uglavnom latgalima i selonijancima, dok je Slovena bilo veoma malo.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lettus, Henricus (1961). The Chronicle of Henry of Livonia. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-12888-9.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Lettus, Henricus (1961). The Chronicle of Henry of Livonia. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-12888-9.
Ovaj članak je deo serije članaka o |
istoriji Letonije |
---|