Ко талас ухвати

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ko talas uhvati
Orig. naslovTaken at the Flood
AutorAgata Kristi
Zemlja UK
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
Datummart 1948.
Broj stranica242
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikHerkulovi zadaci
NaslednikZla kuća

Ko talas uhvati je detektivski roman britanske spisateljice Agate Kristi koje je izdavačka kuća „Dodd, Mead and Company” prvi put objavila u SAD u martu 1948. pod naslovom Postoji plima,[1] a u Velikoj Britaniji izdavačka kuća "Collins Crime Club" u novembru iste godine pod izvornim naslovom Kristijeve.[2] Američko izdanje koštalo je 2,5 dolara,[1] a britansko osam šilinga i šest penija.[2] U romanu se pojavljuje poznati belgijski detektiv Kristijeve Herkul Poaro, a radnja je smeštena u 1946. godinu.

Roman priča priču o Engleskoj posle Drugog svetskog rata kada je izgledalo da se život okrenuo naglavačke uz olakšanje zbog završetka rata, promenama u pogledu oko toga ko je preživeo a ko ne i privrednim izazovom posleratnog života u jednoj porodici u selu nedaleko od Londona. U ovom romanu predstavljen je detektiv nadzornik Spens sa kojim je Poaro radio u još nekoliko priča. Porodica Klaud, braća i jedna sestra, doživeli su mnoge nagle promene u ratu izgubivši brata Gordona u napadu u Londonu ubrzo nakon neočekivanog braka sa mladom udovicom. Jedan sin je izgubljen u borbama, ćerka se vraća sa službe, a drugi sin izgleda čini uspešan poduhvat u poljoprivredi uprkos tome što je izgubio ortaka u poduhvatu u ratu. Kada se Lin vratila, nastavlja se njena veza sa bratom od tetke uz problematičan mešanje ujka Gordonove udovice Rozalin. Stranac u selu, koji koristi književno ime Inok Arden ucenjuje Dejvida Hantera i ubrzo je pronađen ubijen. Herkul Poaro je pozvan.

Ričardson je smatrao da je „dvostruko uvrnuta“ zavera „dovoljno genijalna“, ali za njega „nedostaje suštinska zanos, osećaj blagostanja koji čini da se oseti taj osećaj Kristijeve“.[3] Još jedan recenzent bio je više zadovoljan romanom, rekavši da Poaro rešava zagonetke "svojom oštroumnošću zbog koje ga obožavaju obožavaoci Agate Kristi. Fantastično i vrhunsko."[4] Recenzija iz 1990. sa zadovoljstvom je otkrila roman Kristijeve koji je izrazito vezan za određenu godinu i svetski događaj, ali je imao složeniju opasku na roman u celini nazivajući ga „prisilnom preradom tenisonskih i hrišćanskih tema i prilično visoko u klasi klasičnih naslova."[5]

Uvod u radnju[uredi | uredi izvor]

U proleće 1944. tokom Drugog svetskog rata, Gordon Klaud se ženi udovicom koju je upoznao na brodu za Njujork Rozalin Anderhej. Nekoliko dana po dolasku u London sa svojom novom ženom, njegova londonska kuća je bombardovana i izginuli su svi sem dvoje ljudi. Jedan preživeli je Gordonov šurak Dejvid Hanter, a drugi njegova nova žena Rozalin. Gordon nije napisao novu oporuku po dolasku, a njegova postojeća oporuka je poništena brakom. Rozalin nasleđuje Gordonovo bogatstvo. Dan ili nešto kasnije, tokom još jednog bombardovanja, Poaro sedi u skloništu sa ljudima iz londonskog kluba "Konkordija" i sluša priču o prijatelju majora Portera Robertu Anderheju u Africi, o njegovom nesrećnom braku i o tome da Anderhej možda nije mrtav. Nakon što je pročitao vest da je Gordon Klaud, drugi muž Anderhejeve udovice, ubijen u neprijateljskoj akciji.

Smrt Gordona Klauda donosi neočekivane promene njegovoj braći i sestrama i njihovim porodicama. Gordon im je dao kapital za pokretanje poduhvata, podnošenje neočekivanih troškova, ohrabrio ih je da ne štede i obećao da će njegovo bogatstvo biti podeljeno među njima kada umre.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

U proleće 1946. Lin Marčmont, koja je tokom rata bila bolničarka, ponovo se nastanila u majčinoj kući u selu Varmsli Vejl u mirno vreme prvobitno srećna što je kod kuće, a zatim joj je život postao dosadan. Bila je vezi sa poljoprivrednikom Rolijem Klaudom od pre rata.

Dejvid brine o svojoj sestri i njenom bogatstvu. Gospođa Marčmont smogla je hrabrosti da zamoli Rozalin za petsto funti kad je Dejvid otišao, a Rozalin je napisala ček. Dejvid je ljutito odbio zahtev Frensis Klaud čijoj porodici očajnički treba novac.

Izvesni Inok Arden stiže u seosku gostionicu i pokušao da uceni Dejvida rekavši da može da pronađe prvog Rozalininog supruga Roberta Anderheja. Njihov razgovor je čula gazdarica koja to govori Roliju Klaudu. Nekoliko dana kasnije, sobarica pronalazi Ardenovo telo u njegovoj sobi razbijene glave. Istog dana Dejvid je krenuo u London i sreo Lin dok je žurio da uhvati poslednji voz za London i očigledno joj je telefonirao iz stana u Londonu nešto posle 23 sata prvo tvrdeći da je voli, a zatim da nije dobar za nju. Kako se veruje da se ubistvo dogodilo pre 21 sat, imao je dovoljno mogućnosti i pobuda i uhapšen je.

Roli Klaud apeluje na detektiva Herkula Poaroa da otkrije pravo ime pokojnika. Poaro se raspituje kod majora Portera. Rozalin vidi telo i kaže da uopšte ne poznaje čoveka. Na istrazi, Porter kaže da je Arden zaista bio Robert Anderhej, a porota donosi presudu da se radi o namernom ubistvu koje je počinio Dejvida. Imanje se vraća u ruke Klaudovima ako odluka porote ostane jer to znači da Rozalinin drugi brak nije bio važeći.

Poaro razgovara sa ljudima u selu među kojima je i gospođa Ledbeter, gošća u gostionici koja je ugledala neku "rospiju", jako našminkanu ženu koja je nosila pantalone i narandžastu maramu, kako ulazi u sobu pokojnika posle 22 sata te sudbonosne večeri. Kako policija veruje da je Dejvid u to vreme bio u vozu za London, pustili su ga kako bi se ozbiljnije pozabavili tom ženom. Poaro saznaje kako je došlo do smrti, padom na mermernu ivicu kamina i govori da je to bila slučajna smrt, a ne namerno ubistvo.

Lin se zaljubljuje u Dejvida. Major Porter izvršio je samoubistvo u Londonu, ali nije ostavio nikakvu poruku. Poaro na slici u kući Frensis Klaud shvata da je Arden u srodstvu sa njom, a ona priznaje da je Arden u stvari Čarls Trenton, njen brat ujaka. Ona je smislila plan da uceni Rozalin nakon što je čula priču majora Portera o Anderheju. Ovo objašnjava pravo ime Ardena, ali ništa drugo. Frensis poriča podmićivanje majora Portera.

Kad su Poaro i Lin posetili Rozalin kod kuće, sobarica otkriva da se ona ne odaziva. Poaro vidi da je Rozalin umrla u snu. Lekar prepoznaje bezopasni prašak za spavanje koji je uzela pored njenog noćnog ormarića. Nadzornik Spens, istražno lice, ukazuje da je ona bila ubica. Rozalin je umrla od prekomerne količine morfija za koju se ne zna odakle joj.

Lin govori Roliju da da želi da se uda za Dejvida Hantera posle čega je on planuo. Roli počinje da davi Lin, ali Poaro ulazi u kuću i zaustavlja ga. Dejvid ubrzo stiže, a Poaro sve objašnjava. Roli je posetio Ardena i videvši sličnost sa Frensis, ljutito je reagovao na prevaru. Udario ga je, a Arden je pao na mermernu ivicu kamina i umro. Roli je video priliku da optuži Dejvida. Udario je Ardenova u glavu i ostavio Dejvidov upaljač na mestu događaja. Roli je ubedio Portera da lažno prepozna Ardena nudeći mu novac. Tada je Rolei angažovao Poaroa koji bi sigurno otišao do Portera. Portera je krivica navela da se ubije i ostavi poruku koju je Roli uništio. Dejvid se spremao da plati ucenu Ardenu. Kada je pronašao Ardenovo telo, Dejvid je odjurio na kasni voz, ali mu je on pobegao. Dejvid se zatim vratio u "Jelen", prerušio u ženu i odigrao prizor koji je čula gospođa Ledbeter koja je utvrdila kasnije vreme smrti. Zatim je nazvao Rozalin koja je pozvala Lin kojoj se predstavila kao operaterka, a potom prekinula vezu. Minut kasnije, Dejvid je pozvao Lin sa mese železničke stanice ostavljajući joj utisak da zove iz Londona. Sledećeg dana vratio se u London ranim jutarnjim vozom za mleko ostavljajući.

Poaro govori da je od tri smrti jedna slučajna, jedna samoubistvo, a jedna ubistvo. Istinska žrtva ubistva bila je Rozalin. Žena poznata kao Rozalin nije bila sestra Dejvida Hantera. Njegova sestra je poginula, a kućna pomoćnica Ajlin Korigan preživela bombardovanje. Poaro je dobio sliku Ajlin iz Irske koja objašnjava istinu o onome što se dogodilo tokom rata. Dejvid ju je nagovorio da glumi Rozalin. Potom ju je ubio tabletom morfijuma da bi se oženio Lin koju je voleo. Poaro zna sve ove pojedinosti, ali samo su neke od njih poznate policiji. Roli se osetio krivim zbog smrti Trentona i Portera. Policija se usredsređuje na to da je Dejvid ubio Rozalin/Ajlin i dokazuje ceo taj slučaj. Nakon nekog vremena, Lin se vratila Roliju shvativši da ga voli, posebno nakon njegove sile. Život s njim neće biti dosadan.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Herkul Poaro : belgijski detektiv koji živi u Londonu.
  • Nadzornik Spens: istražno lice.
  • Narednik Grejvs: Spensov pomoćnik.
  • Rozalin Klaud: dvostruka udovica u ranim 20-im, ranije supruga Roberta Anderheja.
  • Dejvid Hanter: Rozalinin brat. Bio je odvažan komandos u ratu i kockar u životu. Kriv je za hladnokrvno ubistvo Ajlin Korigan.
  • Gordon Klaud: bogata glava porodice Klaud. Dugo udovac i bez dece koji svoje bogatstvo deli sa sestrom i braćom. Iznenada se ponovo oženio 1944. da bi ubrzo poginuo u bombardovanju u Londonu.
  • Džeremi Klaud: stariji ortak u zastupničkom preduzeću i Gordonov stariji brat.
  • Frensis Klaud: Džeremijava žena koja je smislila zaveru da uceni Dejvida.
  • Entoni Klaud: Džeremijev i Frensisin sin. Poginuo u ratu.
  • Lajonel Klaud: lekar i medicinski istraživač. Gordonov mlađi brat. Posle bratovljeve smrti postao zavisnik od morfijuma.
  • Ketrin Klaud: Lajonelova žena, zvana teta Keti. Teta Keti veruje u duhovni svet i prva je posetila Poaroa u vezi Anderheja.
  • Roli Klaud: poljoprivrednik koji je u ratu izgubio svog ortaka u poljoprivredi. Gordonov bratanac, sin Gordonovog pokojnog brata Morisa. Veren sa svojom sestrom od tetke Lin Marčmont.
  • Džoni Vavasor: Rolijev ortak u poljoprivredi. Poginuo u ratu.
  • Lin Marčmont: bivša bolničarka i Rolijeva verenica u ranim 20-im.
  • Adela Marčmont: Linina majka i udovica i mlađa Gordonova sestra.
  • Beatris Lipinkot: gazdarica kafane i gostionice "Jelen".
  • Gledis: Sobarica u gostionici "Jelen".
  • Major Porter: penzionisani vojnik koji je član istog londonskog kluba kao i Džeremi Klaud. Zovu ga "Batina" zbog dugih priča koje priča.
  • Inok Arden: pseudonim koji je koristio ucenjivač Čarls Trenton, brat od tetke Frensis Klaud. To je isto ime koje je Robert Anderhej predložio majoru Porteru da ga koristi ako ikada odluči da započne novi život.
  • Gospođa Ledbeter: udovica i gošća u gostionici "Jelen" koja boravi tamo mesec dana svake godine.
  • Ajlin Korigan: Kućna pomoćnica koja je preživela bombardovanje kuće Gordona Klauda u Londonu 1944. godine. Dejvid ju je nagovorio da glumi njegovu sestru kako bi nasledila Klaudovo bogatstvo. Ubio ju je kada je postala nepouzdana saveznica.

Objašnjenje naslova[uredi | uredi izvor]

Naslov knjige objavljene i na britanskom i na američkom tržištu je deo Brutovog govora iz četvrtog čina Šekspirovog komada „Julije Cezar“:

Citat je korišćen kao predgovor romana.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Moris Ričardson je jednom u svom osvrtu za časopis Posmatrač 21. novembra 1948. bio pomalo zadivljen: „Agata Kristi ima, ako ne i ceo slobodan dan, barem deo popodneva. Ubistvo ucenjivača Inoka Ardena koji pokušava da uhvati jednog čoveka kako bi uznemirio već osramoćenu porodicu Klaud, ubistvo koje sledi i Poaroovo dvostruko uvrnuto razrešenje dovoljno su genijalni, ali je opis likova malo ispod parametara. Suštinski polet, osećaj blagostanja koji ide da nadoknadi taj osećaj Kristijeve, nedostaje."[3]

Neimenovani recenzent u dnevniku za časopis Dnevne zvezda Toronta 10. aprila 1948. rekao je: "Herkul Poaro, čija je jajasta lobanja pretrpana živahnim sivim ćelijama, pokazao se pomalo šonjavo pre nego što je sredio sve pojedinosti smrti [Inoka Ardena] i drugih još više zbunjujućih zagonetki. Ali to čini svom oštroumnošću zbog koje ga obožavaju obožavaoci Agate Kristi. Neverovatno i vrhunsko."[4]

Robert Barnard je sažeo radnju romana u rečenici "Stariji muškarac oženjen glamuroznom glupačom sumnjivog društvenog porekla [što je] uobičajena osnova zapleta kod Kristijeve. Ovde je udovica (u vazdušnom napadu - ovo je jedan od nekoliko radnji u stvarnom vremenu Kristijeve), i opterećeni finansijski nezasitnom rodbinom i krvnom i stečenom brakom. Ali ko je tačno mrtav, a ko nije? I ko je ono što izgleda, a ko nije?" Njegova opaska je povoljana za naslov, a više zagonetna za sam roman jer je rekao da je to "prisilna prerada tenisonskih i hrišćanskih tema i prilično visoko u rasponu klasičnih naslova."[5]

Pominjanje drugih dela[uredi | uredi izvor]

Lažno pokriće koje je upotrebio ubica kada je video da mu je pobegao voz delimično je ponov upotrebljen zaplet koji je Kristijeva koristila u kratkoj priči „Znak na nebu“ 1925. godine koja je kasnije objavljena u zbirci „Tajanstveni gospodin Kvin“ 1930. godine.

Filmske adaptacije[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Poaro[uredi | uredi izvor]

Godine 2006. proizvedena je istoimena epizoda za seriju Poaro sa Dejvidom Sačetom u naslovnoj ulozi za ITV. U glumačkoj postavi takođe su bili i Eliot Kouan kao Dejvid Hanter, Eva Birtisl kao Rozali, Silija Ajmri kao Keti Klaud, Dženi Agater kao Adela Marčmont i Tim Pidžot-Smit kao dr. Lajonel Vudvard. U epizodi su napravljene značajne izmene u zapletu:

  • Kao i u skoro svim epizodama serije, vreme radnje je pomereno na kraj tridesetih godina prošlog veka.
  • Dejvidova pobuda je izmenjena u ekranizaciji u kojoj je iz običnog ubice postao masovni. U ekranizaciji se pretpostavlja da su smrt Gordona Klauda, Rozalin Klaud i cele polsuge koja je bila prisutna s njima posledica prividnog praska zbog plina, ali Poaro to kasnije istražuje i u svom raspletu otkriva da je prasak izazvao dinamit koji je Dejvid podmetnuo u kuću da bi se osvetio sestri jer se udala za Gordona i njega isključila kao "prvu ljubav". U romanu se ne pominje rodoskrnavljenje. On i njegova saučesnica Ajlin Korigan, koja je tada bila prisutna u kući, sklonili su se u podrum nakon što je podmetnut dinamit, a zatim su izašli iz ruševina.
  • Major Porter je bio blizu kuće i povređen je u prasku zbog čega je ostao nepokretan.
  • Ajlinino učešće je značajno promenjeno - ona ​​je irska katolkinja u ekranizaciji koju je Dejvid silovao i oplodio, a zatim prisilio da pobaci. To ju je slomilo i primoralo je da se potčini Dejvidovoj volji pod obećanjem raja ako se povinuje njegovim zapovestima ili večnom prokletstvu u „vatri pakla“ ako odbije. Za razliku od romana, ona je spasena smrti od prekomerne količine morfijuma zahvaljujući tome što je zavisnost od droge dr. Vudvarda navela da ga ukrade, a Poaro je dokazao da je Dejvid udesio tako da i ona sama postane zavisnica iz krivice i pokuša da se ubije zbog svojih krivih radnji.
  • Keti je više puta uznemiravala Ajlin anonimnim telefonskim pozivima u kojima ju je nazivala "kurvom" "kurvetinom", "đubruljom" i "bigamistkinjom" što se nije dogodilo u romanu. Osim toga, ona je postala Adelina sestra. Lajonel nije član porodice Klaud iako je greškom u odjavnoj špici pisalo da jeste. On se u ekranizaciji preziva Vudvard, a Keti ga je upoznala sa Poaroom kod koga je došla u posetu na početku ekranizacije.
  • Kada je Dejvid osuđen za svoje zločine u gostionici "Jelen", on je zapretio da će sve dići u vazduh, ali je otkrio da je to okrutna šala jer unutra nema dinamita pošto ga je Lin naterala da sve poštedi. Ni taj događaj ne postoji u romanu.
  • Lin se nije udala za Rolija na kraju nego je posle Dejvidovog vešanja napustila Englesku i otišla u Afriku, navodeći u pismu Poarou da je uprkos svemu i dalje zaljubljena u njega.

Mala ubistva Agate kristi[uredi | uredi izvor]

Roman je prilagođen u 8. epizodu "Le flux et le reflux" serije Mala ubistva Agate Kristi koja je premijerno emitovana 15. aprila 2011. godine. Antoan Duleri je tumačio inspektora Larosijea, a Marius Koluči njegovog pomoćnika Lampiona. Ekranizaciju su radile En Žiaferi i Mjuriel Magelan, a režirala je Silvi Simon.[6] Zaplet je u suštini isti, ali smešten u dvorcu u Francuskoj u kom živi proširena porodica kapetana Delariva. On se kasno oženio mlađom ženom i dovodi nju i njenog brata nazad u Francusku. Izbio je požar, a on je ubijen. Nakon venčanja nije revidirao svoju oporuku pa njegova udovica nasleđuje njegovo bogatstvo. Rasplet najavljuje Larosije koji se vraća na slučaj pošto je ožalio svog dobrog prijatelja Delariva. Žena je rekla da je njegova žena koja je preživela požar bila sobarica, a čovek koji je tvrdio da joj je brat, a nije bio njen brat, ubio je sobaricu. Dolazi i do samoubistva i do slučajne smrti.

Radio[uredi | uredi izvor]

Džon mofat je tumačio Poaroa u prilagođavanju romana za BBC Radio 4 2004. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Marcum, J S (maj 2007). „American Tribute to Agatha Christie: The Golden Years 1945 - 1952”. Insightbb. 
  2. ^ a b Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie (1999). Detective Fiction – the collector's guide (Second izd.). Dragonby Press. str. 15. ISBN 978-1871122138. 
  3. ^ a b Richardson, Maurice (21. 11. 1948). „Review of Taken at the Flood”. The Observer. str. 3. 
  4. ^ a b „Review”. Toronto Daily Star. 10. 4. 1948. str. 27. 
  5. ^ a b Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 206. ISBN 0-00-637474-3. 
  6. ^ „Les petits meurtres d'Agatha Christie: Le flux et le reflux (2011)”. IMDb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]