Pređi na sadržaj

Kristi Braun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kristi Braun
Lični podaci
Datum rođenja(1932-06-05)5. jun 1932.
Mesto rođenjaDablin, Irska
Datum smrti7. septembar 1981.(1981-09-07) (49 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Književni rad
Najvažnija delaMoja leva noga

 

Kristi Braun (engl. Christy Brown; 5. jun 19327. septembar 1981) bio je irski književnik i slikar koji je imao cerebralnu paralizu i mogao je da piše ili kuca samo prstima jedne noge. Njegovo najpriznatije delo je njegova autobiografija pod nazivom Moja leva noga (1954). Kasnije je adaptirano u istoimeni film nagrađen Oskarom 1989. sa Danielom Dai-Levisom u glavnoj ulozi Brauna.

Život[uredi | uredi izvor]

Kristi Braun je rođen u radničkoj irskoj porodici u bolnici Rotunda u Dablinu juna 1932. [1] Njegovi roditelji su bili Bridžit Fagan [2] (19011968) i Patrik Braun. Imao je 22 braće i sestara. Od njih 22, 13 je preživelo, dok je 9 umrlo u detinjstvu.[2] Nakon njegovog rođenja, lekari su otkrili da ima tešku cerebralnu paralizu [2], neurološki poremećaj zbog kojeg je skoro u potpunosti bio spastičan u udovima. Iako su bili pozvani da ga prebace u bolnicu, [3] Braunovi roditelji su bili nepokolebljivi i kasnije su odlučili da ga odgajaju kod kuće sa svojom drugom decom. Tokom Braunove adolescencije, socijalna radnica Katriona Delahunt postala je svesna njegove priče i počela je redovno da posećuje porodicu Braun, donoseći knjige i materijal za slikanje Kristiju, jer je tokom godina pokazivao veliko interesovanje za umetnost i književnost. Takođe je pokazao izuzetno impresivnu fizičku spretnost pošto je Kristi ubrzo nakon što je otkrio nekoliko kućnih knjiga naučio da piše i crta, sa jedinim udom nad kojim je imao nedvosmislenu kontrolu: levom nogom. [3] Braun je brzo sazreo u ozbiljnog umetnika. Iako je poznato da Braun nije dobio gotovo nikakvo formalno školovanje tokom svoje mladosti, povremeno je pohađao školsku kliniku St Brendan u stambeniom kvartu Sendimauntu. Tu je došao u kontakt sa Robertom Kolisom, poznatim lekarom i piscem. Kolis je otkrio da je Braun takođe pisac romana, i kasnije mu je pomogao iskoristivši svoje veze za objavljivanje knjige Moja leva noga, autobiografskog izveštaja o Braunovoj borbi sa svakodnevnim životom usred živahne kulture Dablina. [3]

Kada je Moja leva noga postala književna senzacija, jedan od mnogih ljudi koji su pisali pisma Braunu bila je udata Amerikanka Bet Mur. Braun i Bet su se redovno dopisivali, a 1960. godine Braun je otputovao u Severnu Ameriku i ostao sa Bet u njenom domu u Konektikatu. [3] Kada su se ponovo sreli 1965. započeli su aferu. Braun je još jednom otputovao u Konektikat da završi svoje remek delo koje je godinama stvarao. Konačno je to učinio 1967. uz pomoć Bet Mur, koja je uvidela i primenila strogi režim rada, uglavnom tako što mu je uskraćivala alkohol (od kojeg je Braun bio zavisan) sve dok se ne završi radni dan. [3] Knjiga pod nazivom Down All the Days (Tokom svih tih dana) objavljena je 1970. godine i na njoj je bila ispisana posveta Bet na kojoj je pisalo: „Za Bet, koja me je sa tako nežnom žestinom konačno doterala da završim ovu knjigu...“ [3] [3] Tokom ovog vremena, Braunova slava je nastavila da se širi na međunarodnom nivou i postao je istaknuta slavna ličnost. Po povratku u Irsku, mogao je da koristi prihod od prodaje svojih knjiga da dizajnira i preseli se u posebno izgrađenu kuću izvan Dablina sa porodicom svoje sestre. [3] Iako su Braun i Bet Mur planirali da se venčaju i žive zajedno u novom domu, i iako je Bet obavestila svog muža o tim planovima, otprilike u to vreme Braun je započeo aferu sa Engleskinjom Meri Kar, koju je upoznao na zabava u Londonu. [3] Braun je potom prekinuo svoju vezu sa Bet i oženio se Karom u matičnoj službi u Dablinu 1972. godine. Preselili su se u Stoney Lane, Rathcoole, okrug Dablin (sada je starački dom Lisheen), u Ballyheigue, okrug Keri, a zatim u Somerset. Nastavio je da slika, piše romane, poeziju i drame. Njegov roman iz 1974. Shadow on Summer (Senka na leto) zasnovan je na njegovoj vezi sa Bet, kogu je još uvek smatrao prijateljem. [3]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Braunovo zdravlje se pogoršalo nakon ženidbe sa Meri Kar. U poslednjim godinama života postao je uglavnom samotnjak, što se smatra direktnim rezultatom Merinog uticaja i možda nasilne prirode. [4] Braun je umro u 49. godini nakon gušenja tokom večere dok je jeo jagnjeće kotlete. Utvrđeno je da njegovo telo imalo značajne modrice, zbog čega su mnogi verovali da ga je Kar fizički zlostavljala. Dalje sumnje su se pojavile nakon što je biografija Georgine Luize Hamblton, The Life That Inspired My Left Foot (Život koji je inspirisao moje levo stopalo), otkrila navodno tačniju i nezdraviju verziju njihove veze. Knjiga prikazuje Meri Kar kao nasilnu alkoholičarku i obično nevernu. [5] U Hambltonovoj knjizi, ona citira Braunovog brata Šona koji je rekao: „Kristi ju je voleo, ali to nije bilo uzvraćeno jer ona nije bila takva osoba. Da ga je volela kao što je rekla da voli, ne bi imala afere ni sa muškarcima ni sa ženama. Osećam da ga je iskoristila na više načina."

Književno nasleđe[uredi | uredi izvor]

Braunovo remekdelo, Down All the Days (Tokom svih tih dana) bio je ambiciozan projekat izvučen uglavnom iz razigrane ekspanzije My Left Foot (Moja leva noga); takođe je postao međunarodni bestseler, preveden na 14 jezika. Recenzent The Irish Times tvrdio je da je ovo delo „najvažniji irski roman od Uliksa . Poput Džejmsa Džojsa, Braun je koristio tehniku toka svesti i nastojao da dokumentuje Dablinsku kulturu korišćenjem humora, tačnih dijalekata i zamršenih opisa karaktera. Down All the Days je praćen nizom drugih romana, uključujući A Shadow on Summer (Senka na leto) (1972), Wild Grow the Lilies (Divlje rastu ljiljani) (1976) i A Promising Career (Karijera koja obećava) (objavljen posthumno 1982). Objavio je i tri zbirke poezije: Come Softly to My Wake (Dođi tiho da me budiš), Background Music (Pozadinska muzika) i Of Snails and Skylarks (O puževima i ševama). Sve pesme su uključene u knjigu The Collected Poems of Christy Brown (Sabrane pesme Kristija Brauna).

Kulturne reference[uredi | uredi izvor]

Filmska adaptacija knjige My Left Foot (Moja leva noga) u režiji Džima Šeridana napravljena je 1989. po scenariju Šejna Kontona. Danijel Dej-Luis je glumio Brauna i Brenda Friker kao njegova majka; oboje su osvojili Oskare za svoje nastupe. Film je takođe dobio nominacije za Oskara za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenario.

Anglo-irski rok bend The Pogues odao je počast Kristiju Braunu pesmom pod nazivom "Down All the Days". To je sedma numera na njihovom albumu Peace and Love. iz 1989. godine. Slično, U2 su objavili pesmu pod nazivom "Down All the Days" uz 20. jubilarno izdanje Achtung Baby. The Men They Couldn't Hang su takođe napisali pesmu "Down All the Days" koja se pojavljuje na albumu Silver Town takođe objavljenom 1989.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • 1954. My Left Foot (Moja leva noga)
  • 1970. Down All the Days (Tokom svih tih dana)
  • 1971. Come Softly to My Wakei (Dođi tiho da me budiš)
  • 1973. Background Music: Poems of Christy Brown (Pozadinska muzika)
  • 1974. A Shadow on Summer (Senka na leto)
  • 1976. Wild Grow the Lilies (Divlje rastu ljiljani)
  • 1978. Of Snails And Skylarks (O puževima i ševama)
  • 1982. A Promising Career (Karijera koja obećava) (posthumno objavljen)
  • 1991. The Collected Poems of Christy Brown (Sabrane pesme Kristija Brauna) (posthumno objavljene sabrane tri knjige poezije)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Christy Brown | Irish writer”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-08-23. 
  2. ^ a b v Hambleton, Georgina Louise (2. 9. 2011). Christy Brown: The Life That Inspired My Left Foot. Mainstream Publishing. str. 11. ISBN 978-1-78057-334-2. Pristupljeno 26. 2. 2015. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i Jordan (1998).
  4. ^ Peterkin, Tom (6. 11. 2007). „Christy Brown 'neglected by ex-prostitute wife'. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 6. 11. 2007. 
  5. ^ Asthana, Anushka (17. 11. 2007). „The dark side of a poet that Hollywood didn't show”. The Guardian. London. Pristupljeno 17. 11. 2007. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]