Kuridžina buna
 | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Kuridžina buna se odvijala 1704. godine, u Dalmaciji pod mletačkom vlašću. Pokrenuo ju je pravoslavni pop Petar Jagodić Kuridža, paroh Petrove crkve u Biovičinom Selu. To je bila buna siromašnog srpskog naroda protiv mletačke vlasti, odnosno skupljača „decime“ (poreza).
Buna je buknula u Bukovici i proširila se na Ravne Kotare. Osim Kuridže, među ustanicima su se isticali žegarski glavar Ilija Nanić i biogradski glavar Žabetić. Iako je Kuridža pozivao i stanovništvo kninskog, drniškog, skradinskog i šibenskog kraja na ustanak, on se nije proširio istočno od Krke. Pobunjenici su napadali skupljače decime, sve one koji se nisu priključili buni, a zabranili su i uvoz namirnica iz zadarskog zaleđa u grad. Od naroda su skupljali novac za potrebe bune.
Mletački generalni providur, Marin Zane, za vrijeme bune je boravio u Splitu. Zapovjedio je svom zamjeniku, zadarskom kapetanu, da pod prijetnjom najstrožih kazni pozove narod da odustane od nasilja i da svoje tegobe izloži vlasti. Na taj je poziv 7.000 oružanih buntovnika pod vođstvom sedamdesetorice glavara došlo pred Zadar i pozvalo kotarskog pukovnika kneza Posedarskog i serdare Radasovića, Smiljanića i Spingarola na pregovore u Crno. Nakon pregovora je Zane dobio izvještaj od serdara. Poslao je serdare nazad da zaprijete pobunjenicima najstrožim kaznama.
Mletačka republika nije u Dalmaciji imala dovoljno oružane snage da uguši ustanak. Zbog toga je providur Zane postepeno pridobijao glavare, pozivajući ih na razgovore u Split, gdje su dobijali razna obećanja. Na kraju su ostali dosljedni samo Kuridža, Nanić i Žabetić, koji su se sklonili u Liku.
Marin Zane je napustio upravu nad Dalmacijom 1705, a na njegovo mjesto je došao novi providur, Đustin da Riva. Njemu se iz progonstva obratio Kuridža sa molbom da sasluša izgnanike. Nakon što je primio svu trojicu i saslušao ih, vratili su se kući i nisu bili uznemiravani. Međutim, dolaskom novog providura, Vinćenca Vendramina, Kuridža je uhapšen 1708. i bačen u tamnicu narednih 40 godina. Umro je ubrzo nakon puštanja, star, iznemogao i skoro slijep. Nanić i Žabetić su bili pomilovani, vjerovatno zbog potrebe rata sa Turcima.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikodim Milaš, Pravoslavna Dalmacija, Zadar 1901.
- Desnica, Boško (1991). Stojan Janković i uskočka Dalmacija: Izabrani radovi. Beograd: Srpska kniževna zadruga.