Li Čang-dong
Li Čang-dong | |
---|---|
Datum rođenja | 4. jul 1954. |
Mesto rođenja | Tegu, Južna Koreja |
Zanimanje | Filmski reditelj, scenarista, novelista |
Aktivni period | 1997- |
Značajni radovi | Green Fish, Peppermint Candy, Oasis, Secret Sunshine |
Deca | 1 |
Li Čang-dong (korejski: 이창동; Hanja: 李滄東; rođen 4. jula 1954)[1] je južnokorejski filmski reditelj, scenarista i romanopisac.[2]
Režirao je šest dugometražnih filmova: Green Fish (1997), Peppermint Candy (2000), Oasis (2002), Secret Sunshine (2007), Poetry (2010) i Burning (2018). Burning je postao prvi korejski film koji je dospeo u poslednji uži izbor od devet filmova 91. Oskara za najbolji film na stranom jeziku. Burning je takođe osvojio nagradu međunarodne kritike Fipresci na 71. Kanskom filmskom festivalu, najbolji film na stranom jeziku u Udruženju filmskih kritičara Los Anđelesa i najbolji film na stranom jeziku u Udruženju filmskih kritičara Toronta.
Lični život[uredi | uredi izvor]
Li Čang-dong je treći sin od četiri. Rekao je da su bili veoma bliski, a sebe su nazivali "braćom po bratstvu". Njegov najmlađi brat, Li Džun-dong, je filmski producent za Lijeve filmove. Li se nadao da će postati slikar dok je odrastao, ali nije mogao da priušti umetničke zalihe.[3] Li i predsednik televizijske i radio mreže MBC, Čoj Seung-ho,[4] su stari prijatelji i bivši studenti Kjngpuk Nacionalnog univerziteta. On je lično zamolio Čoija da se pojavi u Burning-u u ulozi Džong-suovog oca. Takođe je blizak prijatelj svog čestog saradnika, glumca Mun Sung-keuna.[5]
Filmski stil[uredi | uredi izvor]
Li Čang-dong opisuje svoj kreativni proces kao proces potpunog očaja.[6] Skoro svi Lijevi filmovi imaju melodramski element, osim Burning koji savija konture trilera napetom, opsedajućom studijom više likova.[7] Svi njegovi filmovi su mračne priče o izgubljenoj nevinosti, patnji i otuđenju. Njegove ključne teme su dosledno bile o psihološkoj traumi. Umesto da dozvoli svojim likovima da se jednostavno postoje u svojoj bedi, Li ih uvlači u situacije koje ih teraju da traže, često uzalud, smisao života. Sećanje je često bila važna tema za Lija.[8] Njegov rad se može definisati žanrom tragedije, a njegove priče skoro uvek uključuju njegove likove koji doživljavaju određeni stepen patnje.
Njegovi filmovi su odraz represivne društvene i političke klime Južne Koreje i prikazi marginalizovanih Korejaca. Njegovi likovi su karakteristično antiherojski, ali izgleda da ih opravdava zbog njihovog porekla.[1] Kroz realistične portrete problematičnih likova, Li traži od publike da se ispita i pogleda šta društvo gura pod tepih. Međutim, on izbegava da maskira svoje teme smelim nadrealizmom. Umesto toga, on je više vođen naturalizmom.[9]
Književnost[uredi | uredi izvor]
Godine 1987, Li Čang-dong je objavio svoju prvu kratku priču, Possession, a zatim There's a Lot of Shit 1992. koja mu je donela književnu nagradu The Korea Times, a zatim i Tenaciousness 1996. godine.[10][8]
Godine 2007. Lijeva kratka priča, The Dreaming Beast, objavljena je u časopisu Azalea.[11] Godine 2018. njegova kratka priča On Destiny objavljena je u časopisu Asymptote.[12]
Li je rekao o svom stilu pisanja: „Uvek sam pisao za jednu osobu, za osobu koja je mislila i osećala se na isti način kao ja. Skoro da se osećao kao da pišem ljubavno pismo veoma specifičnoj osobi koja bi razumela šta sam ja i da pišem i delim ista osećanja i misli."[13]
Filmografija[uredi | uredi izvor]
Godina | Film | Reditelj | Producent | Scenarista | |
---|---|---|---|---|---|
1993 | To the Starry Island | Da | Takođe asistent reditelj | ||
1995 | A Single Spark | Da | |||
1997 | Green Fish | Da | Da | ||
1999 | Peppermint Candy | Da | Da | ||
2002 | Oasis | Da | Da | 75. dodela Oskara - prijava za Oskara za najbolji film na stranom jeziku | |
2007 | Secret Sunshine | Da | Da | Da | 80. dodela Oskara - prijava za Oskara za najbolji film na stranom jeziku |
Never Forever | Da | ||||
2009 | A Brand New Life | Da | |||
2010 | Poetry | Da | Da | ||
2013 | Hwayi: A Monster Boy | Da | |||
2014 | A Girl at My Door | Da | |||
2015 | Collective Invention | Da | |||
2016 | The World of Us | Da | |||
2018 | Burning | Da | Da | Da | 91. dodela Oskara u užem izboru za najbolji film na stranom jeziku |
2019 | Birthday | Da |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Lee Chang-dong Retrospective: The Realistically Melodramatic Cinema of the 'Marginalized' - Part 1 @ HanCinema”. www.hancinema.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ Korean Writers The Novelists. Minumsa Press. 2005. p. 156.
- ^ 매일신문 (2008). „장관시절을 묻자 그는, 한참을 망설였다…영화감독 이창동”. 매일신문 (na jeziku: korejski). Pristupljeno 2021. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|access-date=
(pomoć) - ^ „Dismissed producer returns as new president of MBC after nearly 2,000 day absence”. english.hani.co.kr. Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ „‘버닝’ 이창동 문성근 최승호, 진보인사 3인방의 ‘반갑다 친구야’”. 싱글리스트 (na jeziku: korejski). 2018-05-18. Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ Chan, Andrew. „Big Bad World: A Conversation with Lee Chang-dong”. The Criterion Collection (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ „Interview: Lee Chang-dong”. Film Comment (na jeziku: engleski). 2018-10-25. Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ a b Pomp, Joseph. „Lee Chang-dong – Senses of Cinema” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ Wilentz, David (2008-05-06). „The Unseen and the Unspoken: The Films of Lee Chang Dong”. The Brooklyn Rail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ Taylor-Jones, Kate E. (2013-07-16). Rising Sun, Divided Land: Japanese and South Korean Filmmakers (na jeziku: engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-85044-5.
- ^ Lee, Chang-dong; Fenkl, Heinz Insu (2007). „The Dreaming Beast”. Azalea: Journal of Korean Literature & Culture. 1 (1): 317—337. ISSN 1944-6500. doi:10.1353/aza.0.0033.
- ^ „On Destiny - Asymptote”. www.asymptotejournal.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.
- ^ Brzeski, Patrick; Brzeski, Patrick (2018-12-10). „HKIFF Interview: South Korea’s Lee Chang-dong on the Many Mysteries of ‘Burning’”. The Hollywood Reporter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-27.