Luksemburzi
Luksemburzi | |
---|---|
Osnivač | Hajnrih V, grof Luksemburga |
Dinastija Luksemburga je bila srednjovekovna grofovska porodica poreklom iz Luksemburga. Uspon porodice počeo je sa Henrikom, luksemburškim grofom, koji je 1308. postao kralj Nemačke, a zatim 1312. car Svetog rimskog carstva. Sin Henrika VII Jovan Luksemburški je 1310. postao kralj Češke, ali nije uspeo i da se nametne za cara. Luksemburzi su se učvrstili kao kraljevi Češke, a Jovanov sin Karlo IV i unuk Žigmund su bili birani i za careve. Sa Žigmundovom smrću 1437. ugasila se muška linija dinastije Luksemburga. Njihove posede u srednjoj Evropi preuzeli su, zahvaljujući rođačkim vezama, Habzburzi i Jageloni.
Važniji predstavnici[uredi | uredi izvor]
- Henrik VII (1275—1313), kralj Nemačke i car Svetog rimskog carstva.
- Balduin, nadbiskup Trira (oko 1285 – 1354), Henrikov brat.
- Jovan Luksemburški (1296–1346), Henrikov sin, kralj Češke.
- Karlo IV (1316 — 1378), Jovanov sin, kralj Češke i car Svetog rimskog carstva.
- Jobst Moravski (1351—1411), Karlov sinovac, markgrof Brandenburga i protivkralj Nemačke.
- Vaclav IV (1361–1419), Karlov sin, kralj Češke i kralj Nemačke.
- Žigmund (1368–1437), Karlov sin, kralj Ugarske, kralj Češke, kralj Nemačke i car Svetog rimskog carstva.
- Elizabeta Češka (1409—1442), Žigmundova ćerka, udata za austrijskog vojvodu i kralja Nemačke Alberta II iz dinastije Habzburga.