Manastir Svetog Pavla
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/33/Athos_Agiou-Pavlou_1998_2.jpg/400px-Athos_Agiou-Pavlou_1998_2.jpg)
Manastir Svetog Pavla (grč. Μονή Αγίου Παύλου) je svetogorski manastir, po značaju na 14. mestu na Svetoj gori Atos. Nalazi se na zapadnoj strani Atonskog poluostrva. Osnovao ga je u 10. veku Sveti Pavle Ksiropotamski sin imperatora Mihajla I Rangabe.
Kada je manastir postradao ostale su samo ruševine. Te razvaline otkupila su od manastira Ksiropotama dva srpska vlastelina iz Kostura. Bili su to velikoshimnik Gerasim Radonja i Antonije Bagaš, koji se takođe posle zamonašio.[1] Oni su uz pomoć braće Vuka i Grgura Brankovića temeljno obnovili manastir Svetog Pavla. Po jednoj verziji događaja pogrebeno telo Vuka Brankovića, je velikoshimnik Gerasim preneo na Svetu goru, i pohranio u njegovoj zadužbini — tom manastiru.
Manastir je oblika kvadrata okruženi visokim i jakim stenama. Saborna manastirska crkva posvećena je Sretenju Gospodnjem.
U manastirskoj riznici čuvaju se čestice Životvornog krsta, delovi moštiju Svetog Grigorija Bogoslova, Maksima Ispovednika, prepodobnog Kalinika, Vasilija Velikog, patrijarha Teodora Aleksandrijskog i mnoge druge.
Sada u manastiru živi oko 30 monaha.
Manastirska biblioteka sadrži 494 rukopisa i 12.000 pečatnih knjiga.
Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na UNESKO-voj listi Svetske baštine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom planina Atos. Ova sveta obitelj je vekovima bila srpska, kako piše Antonio Vučetić.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Miladin Stevanović: „Vuk Branković”, Beograd 2004.
- ^ Vučetić, Antonije (1885). Starine, knjiga XVII. Zagreb: JAZU.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Manastir Svetog Pavla na oficijelnom sajtu manastira Svete gore
- Manastir Svetog Pavla na oficijelnom sajtu ministarstva kulture Grčke