Manastir Strmac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Strmac
Osnovni podaci
Tipmanastir
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
Eparhijakruševačka
Osnivanje14. vek
PosvećenSvetom Joakimu i Ani
Reosnovan1680.
Lokacija
MestoBatote, opština Brus
Država Srbija

Manastir Strmac je podignut na temeljima starog manastira koji datira iz 1313. godine, koji je srušen za vreme Turaka. Kasnije je 1680. godine podignuta crkva posvećena Svetim Joakimu i Ani. Nalazi se u selu Batote, najvećem u Srbiji po površini, i danas pripada Eparhiji kruševačkoj.[1]

Predanje[uredi | uredi izvor]

Manastir je po predanju, otkriven tako što je jedan dečak, koji je bolovao od gube (lepre), zaspao pod jednom zovom, i u snu mu se javilo da leži na svetom mestu. Kada se probudio, video je da je sav očišćen od bolesti, dok mu je samo na levoj ruci ostao ožiljak da svedoči da je nekad imao gubu. Otišavši svojoj kući, u selo Šošiće, i sve ispričavši svojim roditeljima i meštanima, oni sami krenuše da otkopavaju i nalaze temelje crkve. Ktitor crkve nije poznat ali je pouzdano narodna zadužbina. Sama crkva je prizemna građevina – brvnara.

Manastir je poznat kao celebni i dosta ljudi dolazi nedeljom i praznicima da im se čita molitva za zdravlje, a bračni parovi koji nemaju dece dolaze kako bi dobili grožđe sa loze Svetog Simeona iz Hilandara. Strmac je jedno vreme bio isposnica manastira Studenice, a povezuje ih ista slava – Mala Gospojina. Manastir slavi još i Joakima i Anu, i Svetog Iliju.

Građani Brusa i Lepenca su 1937. poveli akciju za obnovu manastira.[2] Za vreme Drugog svetskog rata Strmac je bio ženski manastir, pod upravom igumanije Kosijane, gde je bilo 12 monahinja. Bili su tu i monasi iz Valama starog, čiji je otac Flavijan sahranjen u Strmcu. Od 1949. godine, Strmac je muški manastir.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Manastir Strmac kod Brusa”. Brus onlajn. Pristupljeno 21. 2. 2022. 
  2. ^ „O Strmcu”. Digitalna. Pristupljeno 21. 2. 2022. 
  3. ^ „Manastir Strmac”. Eparhija kruševačka. Arhivirano iz originala 24. 05. 2022. g. Pristupljeno 21. 2. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]