Migel Anhel Lopez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Migel Anhel Lopez
Lopez na Điro d’Italiji 2019.
Lični podaci
Puno imeMigel Anhel Lopez Moreno
NadimakSupermen[1]
Datum rođenja(1994-02-04)4. februar 1994. (30 god.)
Mjesto rođenjaPeska, Kolumbija
DržavljanstvoKolumbija
Visina1,64 m[2]
Masa59 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
Medelin—EPM
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2014Loterija de Bojaka
Profesionalna karijera
2015—2020Astana[3][4]
2021Movistar[5][6]
2022Astana Kazahstan[7]
2023—Medelin—EPM
Uspjesi
Điro d’Italija
Najbolji mladi vozač2 (2018, 2019)
Vuelta a Espanja
Najbolji mladi vozač1 (2017)
Najagresivniji vozač1 (2019)
Glavne etapne trke
Vuelta a Katalunja1 (2019)
Tur de Svis1 (2016)
Prvenstva
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)		 1 (2023)
Druge trke
Milano—Torino 1 (2016)
Vuelta a Andaluzija 1 (2021)
Mon Ventu denivele čelendž 1 (2021)
Vuelta a San Huan 1 (2023)
Ažurirano: 23. jun 2023.

Migel Anhel Lopez Moreno (šp. Miguel Ángel López Moreno; Peska, 4. februar 1994) kolumbijski je profesionalni biciklista koji trenutno vozi za kolumbijski UCI kontinentalni tim Medelin—EPM. Dvaput je osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Điro d’Italiji, gdje je završio jednom na trećem mjestu u generalnom plasmanu, dok je jednom završio Vuelta a Espanju na trećem mjestu, gdje je takođe osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača i klasifikaciju za najagresivnijeg vozača. Po jednom je osvojio Tur de Svis, Milano—Torino, Mon Ventu denivele čelendž, Vuelta a Andaluziju, Vuelta a San Huan i prvenstvo Kolumbije u vožnji na hronometar.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Juniorsku karijeru je počeo 2014. dok je profesionalnu karijeru počeo 2015. u Astani, kada je Vuelta a Burgos trku završio na četvrtom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Godine 2016. osvojio je Tur de Svis i Milano—Torino, nakon čega je vozio prvu grand tur trku — Vuelta a Espanju, ali je nije završio. Godine 2017. završio je Tur of Austriju na drugom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, dok je u finišu sezone završio Vuelta a Espanju na osmom mjestu. Godine 2018. završio je Tur of Oman na drugom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju po poenima, nakon čega je po prvi put vozio Điro d’Italiju i završio je na trećem mjestu, iza Krisa Fruma i Toma Dimulena, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. U finišu sezone, završio je Vuelta a Burgos na drugom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, nakon čega je vozio Vuelta a Espanju i završio je na trećem mjestu, iza Sajmona Jejtsa i Enrika Masa, što mu je bio drugi podijum na grand tur trkama, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Godine 2019. osvojio je Tur of Kolumbija trku, nakon čega je osvojio Vuelta a Katalunju, uz jednu etapnu pobjedu i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Đuro d’Itakiju je završio na sedmom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Na Vuelta a Espanji, bio je lider na tri etape, dok je završio na petom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najagresivnijeg vozača. Bio je i lider klasifikacije za najboljeg mladog vozača na prvih 12 etapa, ali je završio iza Tadeja Pogačara. Godine 2020. završio je Volta ao Algarve trku na trećem mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, dok je Kriterijum di Dofine završio na petom mjestu. Vozio je Điro d’Italiju, ali je morao da je napusti zbog pada, nakon čega je Tur de Frans završio na petom mjestu. Godine 2021. nakon šest godina u Astani, prešao je u Movistar. Osvojio je Vuelta a Andaluziju uz jednu etapnu pobjedu i Mon Ventu denivele čelendž, dok je Kriterijum di Dofine završio na šestom mjestu. Tur de Frans je napustio prije početka etape 19, kako bi se spremio za Olimpijske igre, ali nije izabran u sastav tima za igre. Na Vuelta a Espanji, bio je lider tima, zajedno sa Masom. Ostvario je jednu etapnu pobjedu, a tokom pretposlednje, etape 20, nakon što je otpao od Masa i Primoža Rogliča, odlučio je da napusti trku, dok je bio na trećem mjestu u generalnom plasmanu. Movistar je zbog toga odlučio da raskine ugovor sa njim.

Godine 2022. Vratio se u Astanu. Završio je Vuelta a Andaluziju na trećem mjestu, nakon čega je bio lider tima na Điro d’Italiji, zajedno sa Vinčencom Nibalijem, ali je morao da je napusti zbog povrede. U finišu sezone, bio je lider tima na Vuelta a Espanji, koju je završio na četvrtom mjestu. Na kraju godine, otpušten je iz tima. Godine 2023. potpisao je ugovor sa kolumbijskim timom Mebelin—EPM, a prve sezone u timu osvojio je Vuelta a San Huan trku, prvenstvo Kolumbije u vožnji na hronometar i Vuelta al Tolima trku u Kolumbiji, gdje je odgovorio dvije etapne pobjede i osvojio je brdsku i klasifikaciju po poenima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „‘Superman’ López living up to nickname”. velonews.com. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  2. ^ a b „Astana - Pro Team”. astanaproteam.kz. Arhivirano iz originala 22. 08. 2020. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  3. ^ „Astana Pro Team presented renewed roster for 2019”. astanaproteam.kz. Apgrade. 16. 12. 2018. Arhivirano iz originala 27. 03. 2019. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  4. ^ „Astana Pro Team”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2020. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  5. ^ „Movistar Team”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  6. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 11. 2020). „Miguel Ángel López signs for Movistar for 2021 season”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  7. ^ Fletcher, Patrick (15. 10. 2021). „Astana confirm return of Miguel Angel López”. cyclingnews.com. Pristupljeno 8. 9. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мигел_Анхел_Лопез&oldid=27506277”