Milenko Mihajlović
Milenko Mihajlović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. novembar 1953. |
Mesto rođenja | Beograd, FNR Jugoslavija |
Umetnički rad | |
Polje | slikarstvo, strip |
Milenko Mihajlović (Beograd, 19. novembar 1953)[1] srpski je slikar, karikaturista i crtač stripa.[2]
Život[uredi | uredi izvor]
Završio je Fakultet likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo u klasi profesorke Mirjane Mihać. Magistrirao je 1987. sa izložbom iz ciklusa „Lokvanji“.[3]
Jedan je od autora simbola građanskog otpora Beograđana, Srbije i Jugoslavije u danima agresije NATO (1999), u obliku par crnih i belih koncentričnih krugova. Radio je kao urednik karikature i stripa u satiričnim listovima „Student” (1985—1987), „Danga” (1993—1998) i „Naša krmača“.[4][3]
Godine 1985. osvoji je drugo mesto na konkursu karikature PJER, a 1986. je osvojio treće mesto.[4]
Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) i Udruženja stripskih umetnika Srbije (USUS).
Izložbe[uredi | uredi izvor]
Svoj slikarski opus deli na cikluse-samostalne izložbe[3][4]:
- „Bosna“ (1985)
- „Lokvanji“ (1987)
- „Beogradski krovovi noću“ (1989)
- „Sopoćani“ (1990)
- „Magija Beograda“ (1990)
- „Ptice“ (1991)
- „Žrtva“ (1991)
- „Kože“ (1992)
- „O reci“ (1993)
- „Kartoni “(1993)
- „Hilandar“ (1995)
- „Hodočašće“ (1997)
- „Okamenjeno more“ (2000)
- „Crno beli svet“ (2002)
- „Džez i bluz portreti“ (2003)
- „Beograd od kafane do kafane“ (2004)
- „Hodočašće Beograda“ (2005)
- „Meteori“ (2007)
- „Služb“ (2008)
- „Beograd (u malom) koga više nema“ (2010)
- „Nešto s anđelima“, Mali izložbeni salon, Banski dvor, Banja Luka (2011)
- „Nešto s anđelima“ (2012)
- „Beogradski krug olovkom“ – crteži olovkom (2013)
- „Savamala“ – crteži tušem (2013)
Priznanja (sekcija pod izradom)[uredi | uredi izvor]
- Zvanje Vitez od duha i humora (Gašin sabor, 2018), dodeljuju Centar za umetnost stripa Beograd pri Udruženju stripskih umetnika Srbije i Dečji kulturni centar Beograd[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Milenko Mihajlović”. Projekat Rastko. Pristupljeno 23. 5. 2012.
- ^ „U prolazu: Milenko Mihajlović”. Radio-televizija Republike Srpske. 21. 5. 2012. Pristupljeno 23. 5. 2012.
- ^ a b v Ilustrator & Jovo Škrbac.
- ^ a b v Dragan Perić & 23. 3. 2015.
- ^ Udruženje stripskih umetnika Srbije.„Dve gospe, sedamdeset vitezova i 6.000 ulazaka u plemeniti svet stripa: Izveštaj sa prvog Gašinog sabora, 26. april — 11. maj 2018.” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. maj 2018), 17. maj 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jovo Štrbac. „Milenko Mihajlović”. Ilustrator. Arhivirano iz originala 17. 01. 2016. g. Pristupljeno 14. 1. 2016.
- Dragan Perić (23. 3. 2015). Politika onlajn. Politika novine i magazini d.o.o. http://www.politika.rs/scc/clanak/322327/Uvek-na-svojoj-liniji. Pristupljeno 14. 1. 2016. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć)