Milutin Ranković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milutin Ranković
Lični podaci
Datum rođenja(1964-08-06)6. avgust 1964.(59 god.)
Mesto rođenjaValjevo, SFRJ
Umetnički rad
Poljevajarstvo

Milutin Ranković (Valjevo, 1964) srpski je naivni vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo je proveo u Lajkovcu, gde je završio osnovnu školu, srednje usmereno obrazovanje stekao u Ljigu, mašinstvo studirao u Zemunu, ekonomski menadžment na BK univerzitetu i diplomirao je na Fakultetu za poslovne studije.[1]

Vajarstvom se bavi od detinjstva, a prvu izložbu je imao 1982. godine, kao učesnik savezne likovne kolonije u Dudovici. Od tada je realizovao više od 200 izložbi u zemlji i inostranstvu. Radovi mu se nalaze u galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama širom sveta, kao i u vlasništvu patrijarha srpskog Pavla.[2]

Rukoproizveden je 1997. godine u sveštenog ikonopisca drvorezbara SPC, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta.[2]

Savez Srba Francuske je Rankoviću 2020. godine dodelio medalju za značajan doprinos u unapređenju srpske dijaspore u Francuskoj.[3]

Živi i stvara u Lajkovcu i doprinosi promociji mesta. Bio je direktor Centra za kulturu Đuro Salaj u Beogradu sa Akademijom 28 i scenom Masleša. 11 godina je proveo kao direktor Turističke organizacije Opštine Lajkovac.[traži se izvor]

Trenutno je direktor Kulturnog centra Hadži Ruvim u Lajkovcu.[4]

Pisani radovi[uredi | uredi izvor]

  • Vaskrs u Hilandaru, putopis
  • Dolinom srednje Kolubare, publikacija
  • Kolubarske legende - Ćelije, publikacija sa R. Jovanovićem
  • Kako crtati i rezbariti, priručnik sa S. Božovićem
  • Hajduci iz Nepričave, pripovetka
  • Zov čeketala-o vodenicama
  • Običaji iz prošlosti Lajkovca
  • Legende iz Nepričave
  • Sećanje na Kolubarsku bitku - u pripremi

Pored pisanja putopisa i publikacija uvršten je u dve zbirke pesama, napisao više prikaza, recenzija i predgovora likovne izložbe.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije
  • Gramata Rubljov
  • Priznanja Saveza umetnika Ruske federacije
  • Smeli cvet - republičko priznanje za omladinsko stvaralaštvo
  • Septembarska nagrada opštine Lajkovac dva puta
  • Svetosavska diploma - projekat Trag u vremenu odbor za proslavu 800 godina Hilandara - Vršac
  • Izložba svetlosti pravoslavlja - prva nagrada za rezbarenu ikonu, muzej SPC Beograd i Dom kulture Valjevo
  • Povelja Petar Radojlović i zlatni dukat za najbolje umetničko ostvarenje u oblasti vajarstva - Biblioteka Politika Krupanj, NVO Mačkov kamen, SO Krupanj i Ministarstvo kulture i medija RS
  • Povelja Petar Radojlović i zlatni dukat za najbolje umetničko ostvarenje u oblasti skulpture i ukupan doprinos manifestaciji - NVO Mačkov kamen, Ministarstvo kulture i informisanja i USAID američke razvojne organizacije
  • Nagrada za dugogodišnji doprinos na polju stvaralaštva u domenu portreta NUBS Beograd
  • Povelja Zograf Longin, Prva nagrada za rezbarenu ikonu, NUBS Beograd i Savremeno akademsko društvo Vizantija
  • Priznanje vizantijski odbljesak za izuzetne duhovne i estetske vrednosti likovnog dela NUBS i SAD Vizantija
  • Vajar godine 2010 - Agencija Arte
  • Beli anđeo, zlatnik, priznanje Srpske akademije inovacionih nauka
  • Diploma Saveza Srba Francuske i omnibus asocijacije Srpski kulturni kolaž, Pariz 2014.
  • Diploma Saveza Srba Francuske i omnibus asocijacije Dani srpske kulture, Pariz 2015.
  • Priznanje za čuvanje i razvoj tradicije mnogonacionalnog narodnog stvaralaštva, profesionalno majstorstvo i realizaciju izložbe Milutin i mladi ruski umetnici, Uprava Moskve i Moskovski dom nacionalnosti 2016.
  • Povelja zadužbinarskog društva Mišar, 2016.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Artist Milutin Ranković”. Arhivirano iz originala 1. 11. 2016. g. 
  2. ^ a b „Plakali i umetnik i hrast”. Politika online. 28. 10. 2008. Pristupljeno 21. 11. 2016. 
  3. ^ Bilić, Snežana (5. 8. 2020). „Savez Srba iz Francuske dodelio priznanje vajaru iz Lajkovca — medalja iz Francuske Milutinu”. Lajkovac na dlanu. Arhivirano iz originala 29. 11. 2022. g. 
  4. ^ „Lična karta”. KC Hadži Ruvim. Arhivirano iz originala 27. 4. 2023. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]