Pređi na sadržaj

Miodrag Velojić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miodrag Velojić
Lični podaci
Datum rođenja(1963-02-06)6. februar 1963.(61 god.)
Mesto rođenjaZaječar, FNR Jugoslavija
Naučni rad
Poljegeografija

Miodrag Velojić (Zaječar, 6. februar 1963) je planinar, publicista i doktor geografskih nauka poreklom iz Knjaževca.

Velojić se za sve vreme svoga rada bavio mnogim oblastima rada, planinarstvom, fotografijom i publicistikom, ali su njegova uža interesovanja izražena u proučavanju geografskog i demografskog položaja u istočnoj Srbiji, sa posebnim obimnim istraživanjem područja opštine Knjaževac, posebno kraja Budžak. Svojom monografijom o Repušnici, rodnom selu svoga oca, kao i čitavog tog područja, dao je značajni doprinos obogaćivanju geografije kao nauke.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Zaječaru 6. februara 1963. godine od oca Miroljuba, zemljoradnika, poreklom iz Repušnice, i majke Mirke, poreklom iz Miranovca kod Bele Palanke. Završio je osnovnu školu u Zaječaru. Nakon osnovne škole upisao je srednju ekonomsku školu, koju je završio 1982. godine u Zaječaru. Nije odmah nastavio studije već se čitavu deceniju bavio planinarstvom, fotografijom i publicistikom.

Kao učenik drugog razreda ekonomske škole, 1979. godine, postao je član Omladinskog smučarskog društva Dragan Radosavljević u Zaječaru, gde je kasnije bio član upravnog odbora i sekretar.Od tada je učestvovao u svim akcijama pohoda planinama i obilazaka planina i pećinama širom Srbije i Jugoslavije. Kroz seminare i druge oblike priprema potpuno je ovladao načinom planinarenja, bio je inicijator i organizator mnogih pohoda i obilazaka planina.

Fotografijom se bavi od osnovne škole, kada je postao je član foto-kluba u Zaječaru. Od samog početka bavljenja planinarstvom i fotografijom je pokazao intersovanje za publicistiku, počevši od članaka u lokalnim listovima do knjiga i monografija.

Uporedo sa naučnim radom, snimao je dokumentarne filmove o planini Rtanj, selima Repušnica i Gabrovnica području Kalne i o odumiranju sela ispod Stare planine pod nazivom Zalazak sunca po Zaglavku. Godine 1996. objavljuje prve dve knjige: Ledenica pod Tupižnicom i Samoniklo jestivo bilje Timočke Krajine, nakon čega objavljuje još knjiga i zapisa o ruralnim sredinama opštine Knjaževac i samom Knjaževcu. Godine 2005. počinje da radi u Istorijski arhiv u Negotinu kao vršilac dužnosti direktora, do 2008. godine, nakon čega živi i radi u Zaječaru.

Osim svojih angažovanja u skijaškoj i fotografskoj zajednici Timočkog kraja, bio je predsednik Udruženja geografa u Zaječarskom okrugu, sekretar Opštinske konferencije Saveza socijalističke omladine u Zaječaru i stručni saradnik.

Naučni rad[uredi | uredi izvor]

U svom naučnom radu, Velojić se bavi turističkim potencijalima rodnog kraja. Godine 1997. je završio osnovne studije na Geografskom fakultetu u Beogradu, sa diplomskim radom Turizam na Grliškom jezeru. Godine 2005. je završio specijalističke studije na istom fakultetu, sa tezom Etnodemografske karakteristike planine Tupižnice. Godine 2008, na Odseku za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, odbranio je magistarsku disertaciju na temu Etno-demografske karakteristike Zaglavka u funkciji turizma.. Na istom fakultetu je 2011. godine stekao i zvanje doktora geografskih nauka, sa temom Etnodemografske karakteristike Stare planine u funkciji turizma.

Velojić je, u periodu od 1979. do 2010. godine objavio 264 rada, monografija i drugih publikacija.[1]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Velojić je 1980. godine dobio spomen diplomu Omladinskog planinarskog skijaškog društva Dragan Radosavljević u Zaječaru. Još kao učenik srednje škole, 1981. godine, dobitnik je bronzane značke Planinarskog saveza Srbije na sletu planinara Srbije na Rtnju. Godine 2005. dobitnik je zlatne plakete Omladinskog planinarskog društva na proslavi 50 godina postojanja. Godine 2004. dobio je zahvalnicu fondacije Sveti Sava, godine 2005. priznanje Timokovo pero, godine 2006. zahvalnicu Narodnog muzeja u Zaječaru i 2008. godine zahvalnicu Skupštine geografa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stevanović 2022, str. 175.

Literatura[uredi | uredi izvor]