Pređi na sadržaj

Mišićna slabost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mišićna slabost
SinonimiMyasthenia
Specijalnostineurologija

Mišićna slabost je stanje u kome se pri punom naporu ne proizvodi normalna mišićna kontrakciju ili puna snaga (angažovanje mišića) koja treba da obezbedi kretanje. Iako je čest problem, ona obično različitim ljudima znači različite stvari (npr. za neke to jednostavno znači osećaj umora ili iscrpljenosti). Mišićna slabost može uticati na celo telo ili može biti ograničena na ruku, nogu ili čak samo pesnicu ili prst. Iako slabost može biti uzrokovana problemima u samim mišićima, tetivama, kostima ili zglobovima, najčešće ovu slabost mišića izazivaju probleme koji potiču iz nervnog sistema. Često mišićna slabost prati period bolesti, ali je jedan od znakova koji se javlja tokom starenja (sarkopenija).

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Mnoga zdravstvena stanja mogu izazvati slabost mišića, od kojih su neka od najznačajnijih:

  • neuromišićni poremećaji, kao što su mišićne distrofije , multipla skleroza (MS) , amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
  • autoimunske bolesti , kao što su Gravesova bolest , mijastenija gravis i Guillain-Barreov sindrom
  • stanja štitne žlezde , kao što su hipotireoza i hipertireoza
  • disbalans elektrolita , kao što je hipokalemija (nedostatak kalijuma), hipomagneziemija (nedostatak magnezijuma) i hiperkalcemija (povišen kalcijum u krvi)

Druga stanja koja mogu izazvati slabost mišića uključuju:

Slabost mišića takođe može biti uzrokovana komplikacijama od strane određenih virusnih i bakterijskih infekcija, uključujući:

Produžena upotreba određenih lekova takođe može dovesti do slabosti mišića. Među značajnijim medikamentima koji mogu biti uzrok mišučne slabosti spadaju:

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

U dijagnostici mišićne slabosti traži se uporište za identifikaciju uzrok i pokušava da utvrdi tačno koji mišići su slabi i koliko su slabi.

Fizički pregled[uredi | uredi izvor]

Tokom fizičkog pregleda mišići se sistematski pregledaju, počev od lica i vrata, zatim ruku i na kraju nogu. Normalno, osoba bi trebalo da bude u stanju da drži ispružene ruke nekoliko minuta bez spuštanja ili tresanja. Ako ne držite ruke mirne, to može biti znak mišićne slabosti. Snaga mišića se testira guranjem ili povlačenjem u kome doktor gura i vučepojedine delove tela u suprotnom smeru.

Tokom pregleda, ispituju se mišići na osetljivost i strukturu tkiva. Obično je mišić čvrst, ali ne tvrd, i gladak, ali nije kvrgav. Mišići se takođe ispituju na abnormalne pokrete. Kratki, fini, nepravilni trzaji mišića koji se vide neposredno ispod kože (fascikulacije) obično ukazuju na nervno oboljenje, iako se ponekad javljaju kod zdravih ljudi (naročito ako je osoba nervozna ili prehlađena), a često se javljaju u mišićima potkolenice. Nesposobnost mišića da se opuste (miotonija) obično ukazuje da su najčešće problemi u mišićima a manje u nervima.

Detaljnim neurološkim pregledom se može utvrditi bilo kakve abnormalnosti osećaja, koordinacije, finih motoričkih pokreta i refleksa.

Funkcionalni testovi[uredi | uredi izvor]

Tokom funkcionalnih testova od osobe se trađi da izvrši različite procedure dok lekar beleži sve nedostatke u zahvaćenoj grupi mišića. Tako je jedan od testova npr. ispitive sposobnosti osobe da:

  • ustane sa stolice bez upotrebe ruku,
  • čučne i ustane iz čučećeg položaja,
  • stoji na prstima i petama i da uhvati predmet.

Funkcionalnim testovima se određuje stepen gubitka mišićne mase (atrofija), koja može nastati usled oštećenja ili samog mišića ili njegovih nerava. Atrofija mišića može biti uzrokovana neupotrebom (atrofija zbog neupotrebe), kao što se ponekad dešava zbog dužeg ležanja u krevetu. Povećanje mišića (hipertrofija) se obično javlja nakon vežbanja, na primer, podizanja tegova. Kada je osoba bolesna, dolazi do hipertrofije jer jedan mišić jače radi da bi nadoknadio slabost drugog. Mišići se takođe mogu povećati kada normalno mišićno tkivo zameni normalno tkivo, što se javlja kod amiloidoze i kod nekih naslednih bolesti mišića, kao što je urođena atonija.

Testovi nerava, uključujući merenje nervne provodljivosti, pomažu da se utvrdi da li nervi koji snabdevaju mišiće funkcionišu normalno.

Elektromiogram, ili test koji beleži električne impulse iz mišića, pomaže da se utvrdi da li su mišići normalni. Ako su mišići abnormalni, elektromiogram može pomoći da se napravi razlika između primarne abnormalnosti nerva i primarne abnormalnosti mišića.

Krvni testovi[uredi | uredi izvor]

Testovi krvi se mogu koristiti za određivanje brzine sedimentacije crvenih krvnih zrnaca koja može biti povišena ako postoji upala, kao i nivoa kreatin kinaze, normalnog mišićnog enzima koji izlazi iz mišića i ulazi u krvotok kada je mišić oštećen.

Biopsija mišića[uredi | uredi izvor]

Ako problem leži u samom mišiću, može se uraditi biopsiju mišića (uzimajnje malog dela mišića koji patolog pregleda pod mikroskopom).

Mogući uzroci mišićne slabosti[3]
Oštećenja Bolesti i povrede Najčečešće posledice
Oštećenje mozga Moždani udar ili tumor na mozgu Slabost ili paraliza strane tela suprotne od oštećene strane mozga. Mogu biti sa poremećajem govora, gutanje, ličnosti i misaonim procesima
Oštećenje kičmene moždine Povreda vrata ili leđa, tumori kičmene moždine, suženje kičmenog kanala, multipla skleroza, transverzalni mijelitis, nedostatak vitamina B12 Slabost ili paraliza ruku i nogu ispod nivoa povrede, gubitak osećaja ispod nivoa napredujuće povrede, bol u leđima.
Mogu biti narušene funkcije creva, mokraćne bešike, kao i seksualne funkcije
Propadanje nerva u kičmenoj moždini Amiotrofična lateralna skleroza Progresivan gubitak mišićne mase i mišićne snage, ali bez gubitka osećaja
Oštećenje korena kičmenog nerva Prolaps diska u vratu ili donjem delu kičme Bol u vratu ili slabost ili utrnulost ruke, bol u donjem delu leđa sa širenjem u nogu (išijas) i slabost ili utrnulost noge
Pojedinačno oštećenje nerva (mononeuropatija) Dijabetička neuropatija, lokalni pritisak Slabost ili paraliza mišića i gubitak osećaja u području koje inerviše oštećeni nerv
Oštećenje više nerava (polineuropatija) Šećerna bolsest, Gilen-Bareov sindrom, nedostatak folata, druge metaboličke bolesti Slabost ili paraliza mišića i gubitak osećaja u područjima koja inerviše pogođeni nerv
Bolesti neuromuskularne ploče Miastenija gravis, trovanje kurareom, Eaton Lambertov sindrom, trovanje insekticidima Paraliza ili slabost više mišića
Bolesti mišića Dišenova mišićna distrofija
Infekcije ili inflamatorne bolesti (akutni virusni miozitis, polimiozitis)
Progresivna slabost mišića u celom telu.
Mišići su osetljivi ili bolni i slabi
Psihološki problemi Depresija, imaginarni simptomi, histerija (reakcija konverzije), fibromialgija Žalba na slabost celog tela, paralizu bez znakova oštećenja nerava

Terapija[uredi | uredi izvor]

Nakon što se utvrdi uzrok mišićne slabosti, preporučuje se odgovarajući tretman, koji primarno zavisi od osnovnog uzroka mišične slabosti, kao i od težine simptoma.

Fizikalna terapija[uredi | uredi izvor]

Fizioterapeuti mogu predložiti razne vrste vežbi za poboljšanje kvaliteta života kod stanja kao što su MS ili ALS:

  • progresivne vežbe otpora kako bi pomogao nekome sa MS da ojača mišiće koji su oslabili zbog nedostatka upotrebe).
  • vežbe istezanja i niza pokreta kako bi se sprečila ukočenost mišića kod obolelih od ALS

Radna terapija[uredi | uredi izvor]

Radni terapeuti mogu predložiti vežbe za jačanje gornjeg dela tela. Oni takođe mogu preporučiti pomoćne uređaje i alate za pomoć u svakodnevnim aktivnostima.

Radna terapija može biti posebno korisna tokom procesa rehabilitacije nakon moždanog udara . Terapeuti mogu preporučiti vežbe za rešavanje slabosti na jednoj strani tela i pomoći u motoričkim veštinama.

Lekovi[uredi | uredi izvor]

Lekovi protiv bolova bez recepta, kao što su ibuprofen ili acetaminofen , mogu pomoći u upravljanju bolom povezanim sa stanjima kao što su:

  • periferna neuropatija
  • CFS
  • neuralgija

Zamena hormona štitne žlezde se koristi za lečenje hipotireoze . Standardni tretman obično uključuje uzimanje levotiroksina, koji je sintetički hormon štitne žlezde.

Promene u ishrani[uredi | uredi izvor]

Promena ishrane može pomoći u otklanjanju neravnoteže elektrolita (uzimanje suplemenata, kao što su kalcijum , magnezijum oksid ili kalijum oksid, u zavisnosti od potreba svakog pacijenta pojedinačno).

Operativno lečenje[uredi | uredi izvor]

Hirururška terapija se može koristiti za lečenje određenih stanja, kao što su diskus hernija ili hipertireoza .

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Polio: Types, Causes, & Symptoms”. Healthline (na jeziku: engleski). 2018-09-17. Pristupljeno 2021-12-31. 
  2. ^ „Botulism: Causes, Symptoms & Diagnosis”. Healthline (na jeziku: engleski). 2012-04-10. Pristupljeno 2021-12-31. 
  3. ^ „Mišićna slabost, MSD medicinski priručnik za pacijente”. www.msd-prirucnici.placebo.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-12-31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).