Mi-28

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mi-28

Mi-28N reg-ozn. RF-93275 repni broj 03 žuti, na Stogodišnjici Ruskog ratnog vazduhoplovstva, iz letačkog programa avio-grupe Berkuti, baza Toržok 2012. godine
Mi-28N reg-ozn. RF-93275 repni broj 03 žuti, na Stogodišnjici Ruskog ratnog vazduhoplovstva, iz letačkog programa avio-grupe Berkuti, baza Toržok 2012. godine

Opšti podaci
Namena jurišnik
Posada 2
Proizvođač OKB Milj
Status aktivan
Prvi operater  Rusko ratno vazduhoplovstvo
Dimenzije
Dužina 18 m
Masa
Masa praznog prazan 7900 kg
Performanse
Maksimalna brzina 320 km/h
Vrhunac leta 5000 m
Pogon
Portal Vazduhoplovstvo

Mi-28 (NATO klasifikacija Havoc) naziv je za dvosedni borbeni helikopter, koji je razvijen tokom 80-ih godina 20. veka, u konstrukcionom birou Milj. Prvi prototip poleteo je 1982. godine, a međunarodnoj javnosti prikazan je na aviosalonima u Le Buržeu i Red Hilu 1987. godine. Serijski se proizvodi u fabrici "ROSVERTOL", Rostov na Donu u Rusiji.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poštanska marka sa slikom Mi-28 Pošta Rusije 1997. godine

Koncept se bazirao na originalnoj zamisli Mihaila Milja, udarne trojke borbenih helikoptera, čija je okosnica i prethodnica u napadu trebalo da bude novi jurišnik. Mogućnosti Mi-8 i Mi-24 bile gotovo iscrpljene u vazduhoplovnim snagama bivšeg Sovjetskog Saveza, te je razvijan je novi tip helikoptera iz konstrukcionog biroa Milja sa oznakom Mi-28. Prototip je poleteo 1982. godine, ali je izgubio na tenderu za novi udarni helikopter od konkurentskog Kamov Ka-50. Međutim, u birou Milja nastavilo se na unapređenju ovog helikoptera, čiji je proizvod noćna verzija Mi-28N. Ukazom Predsednik Rusije ovaj helikopter ušao je u serijsku proizvodnju i Oružane snage Ruske Federacije.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Poštanska marka sa motivom Mi-28 povodom stogodišnjice rođenja aviokonstruktora Mihaila Milja, Pošta Rusije 2009. godine

Razvoj novog helikoptera počinje nedugo nakon uvođenja Mi-24 u službu 1972. godine. Dizajn se trebao zasnivati na bazi Milj Mi-24, ali bez teretne kabine kako bi se poboljšale karakteristike, zbog dužnosti koju je trebalo da obavlja (protiv-oklopna borba, bliska podrška). Prvobitno je razmatrano nekoliko varijanti dizajna, uključujući neke nekonvencionalne, poput dvostrukog glavnog rotora, ili dodatnog motora na repu. Godine 1977. izabran je početni dizajn sa jednim rotorom i klasičnim dizajnom koji je ipak isključio sve sličnosti sa Mi-24.

Godine 1981, usvojen je plan da se izradi maketa u punoj veličini. Prototip oznake 012 je prvi put poleteo 10. novembra 1982. godine. Sledio je i drugi prototip, 022 izgrađen 1983. Sledeće 1984. godine, završeni su prvi probni letovi i preliminarna testiranja, no u oktobru Sovjetsko vazduhoplovstvo bira Kamov Ka-50 kao glavni helikopter za protiv-oklopnu borbu. Međutim, projekat nije ukinut, već je samo svrstan u niže prioritete, stoga je u decembru 1987. godine odobren za proizvodnju.

U januaru 1988. prvi operativni Mi-28A oznake 032 je poleteo. Imao je snažnije motore i "H" tip repnih rotora koji su veoma smanjivali buku. Ova nova verzija je prvi put prezentovana u Parizu 1989. godine. Tokom sajma vazduhoplovstva. 1990. potpisan je ugovor o izvozu delova helikoptera Iraku, gde bi se sastavljao pod oznakom Mi-28L, ali je projekat propao zbog skorog Zalivskog rata. 1993. projekat razvoja Mi-28 je zaustavljen jer je proglašen inferiornijim u odnosu na Ka-50, a i nije imao sposobnost leta u teškim vremenskim uslovima.

Godine 1995. prikazana je nova verzija, oznake Mi-28N a "N" je oznaka za helikopter koji može vršiti i noćne misije, prototip ove revizije je poleteo 14. novembra 1996. Najveći novitet je bio radar u kupoli iznad glavnog rotora, kao i uvođenje dodatne elektro-opreme. Projekat je zbog nedostatka novca uskoro (ponovo) zaustavljen, a nastavljen je 2004. kad je poleteo drugi prototip ove revizije, u martu iste godine.

Zbog izmenjene vojne situacije nakon završetka Hladnog rata, helikopteri specijalizovani za protiv-tenkovsku borbu (poput Kamova Ka-50) su postali manje potrebni, a bili su dosta skupi. Tu su se pokazale prednosti Mi-28N jer je bio relativno jeftin, mogao je da deluje u svim uslovima i učestvovati u različitim misijama. Stoga je zapovednik Ruskog ratnog vazduhoplovstva 2003. objavio da će Mi-28N postati standardni Ruski jurišni helikopter.

Ruski predsednik Vladimir Putin potvrdio je da će Rusija do 2027. nabaviti tačno 98 modernizovanih helikoptera Mi 28NM[1], dok će se ostali pre toga dogovoreni helikopteri uredno isporučiti.


Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Shematski prikaz Mi-28 u tri perspektive
Mi-28NM na aerošouu MAKS-2021

Osnovne karakteristike:[uredi | uredi izvor]

  • posada: 2
  • dužina: 17,01 m
  • prečnik rotora: 17,2 m
  • visina: 3,82 m
  • masa aviona: 8.095 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja : 11.500 kg

Letne karakteristike:[uredi | uredi izvor]

  • najveća brzina: 362 km/h
  • dolet: 1.100 km
  • plafon leta: 5.800 m
  • motori: 2 × Klimov TV3-117VMA turbo-osovinska motora

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


  1. ^ „Industrija naoružanja cveta: Posle nećkanja, Rusi kupuju 98 "Noćnih lovaca". B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-06-24.