Pređi na sadržaj

Most na Ruskom ostrvu

Koordinate: 43° 03′ 47″ N 131° 54′ 30″ E / 43.06306° S; 131.90833° I / 43.06306; 131.90833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

43° 03′ 47″ N 131° 54′ 30″ E / 43.06306° S; 131.90833° I / 43.06306; 131.90833
Most na Ruskom ostrvu
MestoVladivostok
 Rusija
Vrstamost sa kosim zategama
Karakteristike
Materijalbeton-čelik
Dužina3 100
Visina320,9 m (1.053 ft)
Istorija
Izgradnjajul 2012.
Otvaranje12. april 2012..

Most na Ruskom ostrvu (rus. Русский мост) je most koji spaja Vladivostok sa Ruskim ostrvom (Primorska Pokrajina),[1] i ima centralni raspon od 1.104 metres (3.622 feet), te je najduži most sa kablovima na svetu. Most na Ruskom ostrvu je prvobitno izgrađen da služi konferenciji Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje 2012. koja je održana u kampusu Dalekoistočnog federalnog univerziteta na Ruskom ostrvu.[2] Završen je u julu 2012. i otvorio ga je premijer Dmitrij Medvedev, a 3. septembra 2012. godine most je zvanično dobio ime.[3]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Most do Ruskog ostrva je najduži most sa kablovima na svetu, sa središnjim rasponom od 1.104 m (1.207 yd).

Most takođe ima druge najviše pilone posle vijadukta Mijo[4][5][5][6][5][6] i najduže kablove.[7][8][9][10]

Dizajn mostovskog prelaza određen je na osnovu dva primarna faktora:

  • Najkraća udaljenost od obale do obale na lokaciji prelaza mosta od 1.460 m (1.600 yd). Dubina kanala za plovidbu je do 50 m (160 ft).
  • Lokalitet gradilišta mosta karakterišu teški klimatski uslovi: temperature variraju od –31 do +37 °C (–24 do +99 °F); oluje donose vetrove do 36 m/s (130 km/h; 81 mph) i talase do 6 m (20 ft) visine; a ledene formacije zimi mogu biti debljine do 70 cm (28 in).

Konstrukcija pilona[uredi | uredi izvor]

Izgradnja prilaznog raspona, 2009
Početak izgradnje stubova, septembar 2009

Šipovi su zabijeni čak 77 m (253 ft) ispod zemlje, a na strani ostrva 120 šipova sa svrdlom je bilo postavljeno ispod svake od dve kule mosta visoke 320 m (1.050 ft).

Piloni su betonirani korišćenjem prilagođenih samopenjajućih formi u nasipima od 4,5 m (15 ft). Za prva tri zalivanja korišćen je kran, nakon čega je oplata završena samostalnim kretanjem kroz hidrauličko kretanje modularnih elemenata.

Piloni su u obliku slova A, te upotreba standardnih oblika nije bila izvodljiva. Za svaku kulu mosta uređen je individualni set formi.

Prelaz između tipova deonica je izvršen na letnjim nivoima na kotama od 66,26 m (217,4 ft) i 191,48 m (628,2 ft).

Upotreba samopenjajućeg šalunga omogućila je ostvarivanje boljeg kvaliteta i smanjenje vremena izgradnje livenih armiranobetonskih konstrukcija na skro polovinu.

Zona sidrenja nosača kablova počinje na 197,5 m (648 ft). Ugradnja parova nosača kablova i livenje tela kula mosta obavljeni su istovremeno, što je dramatično skratilo period izgradnje.

Centralna rasponska struktura[uredi | uredi izvor]

Rasponska konstrukcija ima aerodinamični poprečni presek da bi se prihvatila opterećenja vetrom. Oblik rasponskog poprečnog preseka je određen na osnovu aerodinamičkog dizajna i optimizovan prema rezultatima eksperimentalne obrade modela u razmeri tokom fazi detaljnog projektovanja.

Zavarene poljske veze koriste se za uzdužne i poprečne spojeve poklopca lima ortotropne palube[11][12] i donje rebraste ploče. Za spojeve vertikalnih zidova blokova, uzdužnih rebara, poprečnih greda i dijafragme koriste se terenske veze obezbeđene pomoću vijaka visoke čvrstoće.

Prefabrikovani delovi velikih dimenzija za ugradnju centralnog raspona dopremljeni su baržama do mesta montaže i podignuti kranom na visinu od 76 m (249 ft). Ovde su elementi prislonjeni i na njih pričvršćeni nosači kablova.

Sistem sa kablovima[uredi | uredi izvor]

Sistem sa kablovima preuzima sva statička i dinamička opterećenja[13] od kojih zavisi samo postojanje mosta. Nosači kablova nisu projektovani da izdrže ceo životni vek mosta, već su popravljivi i imaju najbolju moguću zaštitu od prirodnih katastrofa i drugih štetnih uticaja.

Nosači kablova sa paralelnim lancima (PSS) se sastoje od paralelnih žica prečnika 15,7 mm (0,62 in); svaka nit se sastoji od sedam pocinkovanih žica. Kablovi se sadrže od 13 do 79 žica. Dužina najkraćeg držača kabla je 135,771 m (148,481 yd); najdužeg, 579,83 m (634,11 yd). Zaštitna kućišta držača kablova izrađena su od polietilena visoke gustine (HDPE)[14][15] i ima sledeće karakteristike: UV otpornost; Otpornost na lokalne klimatske uslove Vladivostoka (opseg temperature od –40 do +40 °C; –40 do +104 °F) i agresivnost životne sredine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Most je deo programa koji je nalagao pripremanje grada Vladivostok za Azijsko-pacifički ekonomski forum koji je održan 2012. godine.[16] Ideja je bila da se poveže aerodrom Vladivostok sa Ruskim ostrvom gde je forum bio zakazan.[17]

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

Most je igradila ruska firma „SK Most” između 3. septembra 2008. i 12. aprila 2012. godine. Poslednji deo mosta je izgrađen u noći između 11. i 12. aprila. Dana 12. aprila most je otvoren od strane Predsednika Vlade Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva.[18][19]

Specifikacija mosta[uredi | uredi izvor]

Završen most noću, 2013
  • Otisak mosta: 60+72+3x84+1104+3x84+72+60 m
  • Ukupna dužina mosta: 188.553 m (618.612 ft)
  • Ukupna dužina uključujući stubove: 3.100 m (10.200 ft)
  • Dužina raspona centralnog kanala: 1.104 m (3.622 ft)
  • Širina mosta: 29,5 m (97 ft)
  • Širina kolovoza mosta: 23,8 m (78 ft)
  • Broj voznih traka: 4 (po dve u svakom smeru)
  • Ispod: 70 m (230 ft)
  • Broj stubova mosta: 2
  • Visina stubova: 324 m (1.063 ft)
  • Broj držača kablova: 168
  • Najduža dužina kabla: 579,83 m (1.902,3 ft)
  • Najkraća dužina kabla: 135,771 m (445,44 ft)
Poređenje bočnih kota Mosta na Ruskom ostrvu nekoliko značajnih mostova u istoj razmeri. (kliknite za interaktivnu verziju)

Kritike[uredi | uredi izvor]

Troškovi i činjenica izgradnje Ruskog mosta su naveliko kritikovani od strane ruske političke opozicije.[20] U januaru 2007. Vladimir Putin, tadašnji predsednik Rusije, izjavio je da je održavanje samita u Vladivostoku posebna prilika i da će biti potrebno najmanje 100 milijardi rubalja da bi se grad pripremio za samit, što je u to vreme bilo tri puta više od pokrajinskog budžeta Primorskog kraja u celini.[21] Prema podacima iz 2012. godine, očekivalo se da će cena izgradnje premašiti milijardu dolara, a u opisu projekta na sajtu generalnog izvođača nisu navedeni troškovi projekta.[22] Pored toga, ugrađeni kapacitet od 50.000 automobila dnevno je deset puta veći od postojeće populacije Ruskog ostrva sa samo 5.000 stanovnika, što dovodi do ozbiljnog nedovoljnog korišćenja.

Prethodno je bilo kritika da je asfaltirani put završavao u ćorsokaku,[23][24] malo iza mosta, tokom prve godine nakon izgradnje. Asfaltirana putna mreža je od tada proširena. Od 2018. godine put pokriva celo poluostrvo Saper, oko 25% ukupne površine ostrva.[25][26]

Izgradnja Ruskog mosta - galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Elder, Miriam (2. 7. 2012). „Russian city of Vladivostok unveils record-breaking suspension bridge”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 4. 2020. 
  2. ^ Medvedev otkrыl dviženie po mostu na ostrov Russkiй
  3. ^ „Dolgoždannыe mostы Vladivostoka polučili imena”. Arhivirano iz originala 31. 05. 2014. g. Pristupljeno 30. 12. 2022. 
  4. ^ Most na Ruskom ostrvu na sajtu Structurae
  5. ^ a b v „France 'completes' tallest bridge”. news.BBC.co.uk. BBC News. 29. 5. 2004. Pristupljeno 2. 5. 2017. 
  6. ^ a b Bockman, Chris (4. 11. 2003). „France builds world's tallest bridge”. BBC News Online. Millau. Pristupljeno 2. 5. 2017. 
  7. ^ „The 10 greatest engineering feats of the decade”. ConstructionWeekOnline.com. 12. 4. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2013. 
  8. ^ „10 greatest modern day engineering marvels of the world”. WonderfulEngineering.com. 8. 5. 2014. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  9. ^ „Top 10 modern engineering marvels in the world”. IveyEngineering.com. 10. 11. 2011. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  10. ^ „Millau Viaduct, France”. iabse.org. 13. 9. 2006. Arhivirano iz originala 1. 7. 2007. g. Pristupljeno 27. 12. 2008. 
  11. ^ Hambly, E C (1976). Bridge Deck Behaviour. E & FN Spon. str. 54. 
  12. ^ Mangus, Alfred R.; Sun, Shawn. „Orthotropic Deck Bridges” (PDF). Bridge Engineering Handbook. Ed. Wai-Fah Chen and Lian Duan, Boca Raton: CRC Press, 2000. Pristupljeno 2. 8. 2020. 
  13. ^ Richard C. Jaeger, Travis N. Blalock (2004). Microelectronic Circuit Design (Second izd.). New York: McGraw-Hill Professional. str. 1228. ISBN 0-07-250503-6. 
  14. ^ Araújo, J. R.; Waldman, W. R.; De Paoli, M. A. (2008-10-01). „Thermal properties of high density polyethylene composites with natural fibres: Coupling agent effect”. Polymer Degradation and Stability (na jeziku: engleski). 93 (10): 1770—1775. ISSN 0141-3910. doi:10.1016/j.polymdegradstab.2008.07.021. 
  15. ^ Askeland, Donald R. (2016). The science and engineering of materials. Wendelin J. Wright (7 izd.). Boston, MA. str. 594. ISBN 978-1-305-07676-1. OCLC 903959750. 
  16. ^ „Stranička mosta na ostrov Russkiй na saйte NPO «Mostovik»”. Arhivirano iz originala 2011-10-03. g. Pristupljeno 2011-07-02. 
  17. ^ „Most na ostrov Russkiй // Opisanie proekta”. rusmost.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 08. 12. 2012. g. Pristupljeno 20. 4. 2020. 
  18. ^ „Medvedev otkrыl dviženie po mostu na ostrov Russkiй”. RIA Novosti (na jeziku: ruski). Pristupljeno 20. 4. 2020. 
  19. ^ „Most na ostrov Russkiй minuvšeй nočью perežil našestvie avtomobilistov”. Arhivirano iz originala 2012-08-04. g. Pristupljeno 2012-08-10. 
  20. ^ Putin. Itogi. 10 let: nezavisimый эkspertnый doklad
  21. ^ Provedenie sammita ATЭS oboйdetsя Rossii v 100 mlrd rubleй. Ia Regnum (na jeziku: ruski). Regnum. 27. 1. 2007. Pristupljeno 2009-02-11. 
  22. ^ Most na ostrov Russkiй // Opisanie proekta (na jeziku: ruski). 24. 6. 2012. Arhivirano iz originala 08. 12. 2012. g. Pristupljeno 20. 04. 2020. 
  23. ^ Daniel, Mac (12. 12. 2004). „Work underway on Route 128 widening project”. Pristupljeno 15. 2. 2014. 
  24. ^ Rosen, Jill (2. 11. 1998). „I-95 Exit 'To Nowhere' Will Now Go Somewhere”. Sun Sentinel. Arhivirano iz originala 12. 03. 2014. g. Pristupljeno 12. 3. 2014. 
  25. ^ Karta ostrova Russkiй
  26. ^ „Na Russkom ostrove načalosь asfalьtirovanie učastka dorogi v poselke Podnožьe (FOTO) – Novosti Vladivostoka na VL.ru”. Arhivirano iz originala 30. 06. 2019. g. Pristupljeno 30. 12. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]