Мускатна жалфија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muskatna žalfija
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. sclarea
Binomno ime
Salvia sclarea

Muskatna žalfija (Salvia sclarea), u narodu poznata i kao mečije uvo, je dvogodišnja, ređe višegodišnja zeljasta aromatična biljka iz roda Salvia. Samoniklo raste u severnom Mediteranu, nekim oblastima u Severnoj Africi i srednjoj Aziji. Biljka ima dugu istoriju upotrebe u lekovite svrhe a danas se najviše gaji radi eteričnog ulja.[1]

Botanički opis[uredi | uredi izvor]

Muskatna žalfija je dvogodišnja, ređe višegodišnja zeljasta biljka, sa uspravnom četvrtastom stabljikom visokom do 120 cm, obraslom gustim kovrdžavim dlakama. Listovi su jajasti (do 30 cm dugi), donji na drškama, gornji sedeći, tupo-nazubljeni sa izraženom nervaturom. Ceo izdanak je prekriven žlezdanim dlakama, miriše na balzam. Cvetovi su u pršljenovima koji na vrhu stabljike ili grana obrazuju prividan grozd. Krunica je dvousnata, svetlo lila do svetlo ružičasta.  

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Raste na sušnim, toplim kamenitim obroncima, na osulinama, pored puteva. U Srbiji je prisutna u istočnim i jugoistčnim krajevima i na Kosovu

Istorija[uredi | uredi izvor]

Opis lekovite primene biljake prikazan je još kod Teofrasta (4. v. pre n. ere), Dioskorida (1. v. n. e.) i Plinija Starijeg (1. v. nove ere).[traži se izvor]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Etarsko ulje muskatne žalfije (Salvia sclarea)

Semena (tačnije orašice) imaju sluzav omotač, pa se u starim priručnicima preporučuje da se stavi seme u oko da bi se trunka vezala za sluz i tako lako izvadila. Ova praksa je zapisana u Kompletnoj biljarici (1653) Nikolasa Kalpera, koji biljku naziva "žalfija bistrog oka".[2]

Destilovano eterisko ulje, izolovano iz nadzemnih izdanaka u cvetu, se široko koristi u izradi parfema i za aromatizaciju vermuta, vina i likera. Takođe ima primenu i u aromaterapiji.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Clebsch, Betsy; Barner, Carol D. (2003). The New Book of Salvias. Timber Press. str. 261. ISBN 978-0-88192-560-9. 
  2. ^ Kompletan biljni sajta bibliomania Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. januar 2021), pozivajući se na snimanje za Klэri, ili više pravilno očistiti oči.
  3. ^ Kintzios, Spiridon E. (2000). Sage: The Genus Salvia. CRC Press. str. 20. ISBN 978-90-5823-005-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grbić, M., Marković, M. (2020): Cvećarstvo – Perene. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-301-1