Muhamed Ali Džina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muhamed Ali Džina
محمد علی جناح
Datum rođenja25. decembar 1876.(1876-12-25)
Mesto rođenjaKaračiBritanska Indija
Datum smrti11. septembar 1948.(1948-09-11) (71 god.)
Mesto smrtiKaračiPakistan
Potpis

Muhamed Ali Džina (25. decembar 187611. septembar 1948) je bio advokat, političar, i osnivač Pakistana.[1] Džina je bio vođa Sveindijske muslimanske lige od 1913. sve do pakistanke nezavinosti 14. avgusta 1947, i prvi pakistanski generalni guverner od sticanja nezavisnosti pa do svoje smrti. U Pakistanu se poštuje kao veliki vođa i otac nacije. Njegov dan rođenja se slavi kao nacionalni praznik.

Džina je rođen u Karačiju i učio je za baristera u Linkolns inu u Londonu. U prvim decenijama 20. veka rastao mu je uticaj u Indijskom nacionalnom kongresu. U prvim godinama svoje političke karijere, Džina je zastupao jedinstvo hindusa i muslimana i pomogao je u definisanju sporazuma iz Laknaua iz 1916. između Indijskog nacionalnog kongresa i Sveindijske muslimanske lige, stranke u kojoj je Džina takođe bio istaknuti član. Džina je postao jedna od najvažnijih ličnosti Saveza za sveindijsku samoupravu i predložio je plan o ustavnoj reformi u 14 tačaka da bi obezbedio politička prava muslimana. Međutim, Džina je 1920. napustio indijski nacionalni kongres kada je on usvojio da sledi pokret satjagraha (nenasilnog otpora), koji je zastupao Mahatma Gandi, uticajni vođa Indijskog nacionalnog konresa.

Do 1940. Džina je došao do zaključka da bi indijski muslimani trebalo da imaju svoju zasebnu državu. Tih godina je Muslimanska liga, predvođena Džinom, usvojila Lahorsku rezoluciju, kojom je tražena odvojena država. Tokom Drugog svetskog rata, Muslimanska liga je ojačala do su vođe Indijskog nacionalnog kongresa bile u zatvoru, i na izborima neposredno posle rata, Muslimanska liga je osvojila najviše mandata rezervisanih za muslimane. Na kraju Indijski nacionalni kongres i Muslimanska liga se nisu mogli usaglasiti o načinu raspodele vlasti u jedinjenoj Indiji, pa su sve strane pristale na posebne nezavinosti za pretežno hindusku Indiju i za državu muslimanske većine, koja će dobiti ime Pakistan.

Kao prvi generalni guverner Pakistana, Džina je radio na uspostavljanju vlade i zakona nove države i n pomoći milionima muslimanskih migranata koji su se doselili iz novosonovane Indije u Pakistan nakon podele i lično je nadgledao osnivanje logora za izbeglice. Džina je preminuo u 71. godini septembra 1948, tek nešto više od godinu dana nakon dobijanja nezavisnosti od Britanske imperije. Iza njega u Pakistanu je ostalo duboko i poštovano nasleđe, mada se u Indiji o njemu misli lošije.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Porodica i detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Portret Džinovog oca, Džinahbaja Punja

Džinovo ime po rođenju bilo je Mahomedali Džinahbaj,[a] i verovatno je rođen 1876. godine,[b] od Džinahbaja Punje i njegove supruge Mitibaj, u iznajmljenom stanu na drugom spratu Vazirske rezidencije u blizini Karačija,[2] koji se sada nalazi u Sind, Pakistan, ali tada u okviru Bombajskog predsedništva u Britanskoj Indiji. Džinova porodica je bila iz gudžaratskog kojskog šiizkog muslimanskog porekla, mada je Džina kasnije sledio učenja dvanaesterskog šiizma.[3][4][5][6] Nakon njegove smrti, njegovi rođaci i drugi svedoci tvrdili su da je u kasnijem životu prešao u sunitsku sektu islama. Njegova sektaška pripadnost u vreme smrti bila je osporavana u više sudskih slučajeva.[7] Džina je bio iz bogate trgovačke pozadine. Otac mu je bio trgovac i rođen je u porodici tkača tekstila u selu Paneli u kneževskoj državi Gondal (Katijavar, Gujarat); njegova majka je takođe bila iz tog sela. Oni su se preselili su se u Karači 1875. godine, venčavši se pre njihovog odlaska. Karači je tada uživao ekonomski procvat: otvaranje Sueckog kanala 1869. godine značilo je da je 200 brodskih milja bliže Evropi za brodarnju od Bombaja.[8][9] Džina je bio drugo dete;[10][11] on je imao je tri brata i tri sestre, uključujući i mlađu sestru Fatimu Džinu. Njegovi roditelji su izvorno govorili gudžarati, dok su deca takođe govorila kučski i engleski jezik.[12] Džina nije tečno govorio gudžarati, svoj maternji jezik, niti urdu; on je tečno govorio engleski jezik.[13][14][15] Osim Fatime, malo je poznato o njegovoj braći i sestrama, gde su se nastanili ili u kojoj meri su održavali kontakt sa svojim bratom dok je napredovao u svojoj pravnoj i političkoj karijeri.[16]

Kao dečak, Džina je jedno vreme živeo u Bombaju sa tetkom i moguće je da je tamo pohađao osnovnu školu Gokal Das Tej, kasnije je studirao u Katedrali i školi Džona Konona. On je u Karačiju pohađao Sind Madresatulski islamski univerzitet i srednju školu Hrišćanskog misionarskog društva.[17][18][19] On je maturirao na Bombajskom univerzitetu. U kasnijim godinama, a posebno nakon njegove smrti, kružio je veliki broj priča o dečaštvu osnivača Pakistana: govorilo se da je svo slobodno vreme provodio na policijskom sudu, slušajući postupke, i da je svoje knjige čitao po svetlosti ulične rasvete zbog nedostatka drugog osvetljenja. Njegov zvanični biograf, Hektor Bolito, pišući 1954. godine, intervjuisao je njegove preživele poznanike iz dečačkod doba i dobio priču o tome da je mladi Džina odgovarao drugu decu od igranja klikerima u prašini, pozivajući ih da se usprave, drže ruke i odeću čistim i da igraju kriket umesto toga.[20]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ મહમદ અલી ઝીણાભાઇ
  2. ^ While Jinnah's birthday is celebrated as 25 December 1876, there is reason to doubt that date. Karachi did not then issue birth certificates, no record was kept by his family (birth dates being of little importance to Muslims of the time), and his school records reflect a birth date of 20 October 1875. See Bolitho, str. 3

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ahmed 1997, str. 239.
  2. ^ Qasim Abdallah Moini (20 December 2003). „Remembering the Quaid”. Arhivirano iz originala 7. 10. 2008. g. Pristupljeno 3. 7. 2009. . Dawn.com. "[I]t has been alleged in sections of the press that the Quaid was born not in this quarter of Karachi but in Jhirk, located in Thatta district. But most historians and biographers go along with the official line ..."
  3. ^ Wolpert, str. 4.
  4. ^ Wolpert, str. 18.
  5. ^ Walsh, Judith E. (2017). A Brief History of India. Infobase Publishing. str. 173. ISBN 978-1-4381-0825-4. „son of a middle-class merchant of the Muslim Khoja community who had migrated to Sind from Gujarat 
  6. ^ Ahmed, Khaled (24. 12. 2010). „Was Jinnah a Shia or a Sunni?”. The Friday Times. Arhivirano iz originala 17. 11. 2011. g. 
  7. ^ Ahmed, str. 4: "Although born into a Khoja (from khwaja or 'noble') family who were disciples of the Ismaili Aga Khan, Jinnah moved towards the Sunni sect early in life. There is evidence later, given by his relatives and associates in court, to establish that he was firmly a Sunni Muslim by the end of his life (Merchant 1990)."
  8. ^ Singh, str. 30–33.
  9. ^ Wolpert, str. 3–5.
  10. ^ Desai, Anjali (2007). India Guide Gujarat. Indian Guide Publications. ISBN 978-0-9789517-0-2. „In 1913, Muhammad Ali Jinnah, the son of an affluent Gujarati merchant from Kathiawad, joined the League after leaving the Congress due to disagreements with Gandhiji. 
  11. ^ Ahmed, str. 3.
  12. ^ Jinnah, Fatima, str. 48–49.
  13. ^ Swamy 1997: "The future Mahatma insisted that the speeches be made in Gujarati by the Gujarati-speaking delegates. Jinnah, whose fluency in his mother-tongue of Gujarati was limited, objected to the suggestion."
  14. ^ Ghosh 1999: "Jinnah was not as fluent in his mother tongue or for that matter in any other Indian language as in English."
  15. ^ Malik 2006: "M.A. Jinnah was more fluent in English than in Urdu or his native Sindhi/Gujarati."
  16. ^ Puri, str. 34.
  17. ^ Singh, str. 54.
  18. ^ Ahmed, str. 26.
  19. ^ Sharif, Azizullah. "Karachi: Restoration of Church Mission School ordered" (). Dawn. 20 February 2010. Retrieved 26 May 2014. "Taking notice of the highly dilapidated and bad condition of the Church Mission School (CMS) where Quaid-i-Azam Mohammad Ali Jinnah had studied,[...]"
  20. ^ Bolitho, str. 5–7.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]