Pređi na sadržaj

Невидљиви човек (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nevidljivi čovek
Korice Deretinog izdanja iz 2021. godine
Nastanak
Orig. naslovThe Invisible Man
AutorHerbert Džordž Vels
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Sadržaj
Žanr / vrsta delanaučnofantastični roman, horor
Mesto i vreme
radnje
Iping, Port Bardok; XIX vek
Izdavanje
IzdavačC. Arthur Pearson
Datum1897.
Broj stranica150
Klasifikacija
ISBN?978-86-6457-354-2
Hronologija
PrethodnikOstrvo dr. Moroa
NaslednikRat svetova

Nevidljivi čovek (eng. The Invisible Man) je naučnofantastični roman engleskog književnika Herberta Džordža Velsa, objavljen 1897. godine. Vels je započeo rad na romanu 1896. godine, i on je bio objavljivan periodično u magazinu Pearson's Weekly početkom 1897. godine, da bi onda nakon završetka priče, roman bio u svojoj kompletnosti objavljen. Nevidljivi čovek je bio Velsov treći roman, objavljen godinu dana nakon njegova prva dva romana, Vremeplov i Ostrvo doktora Moroa. Za razliku od ova dva romana koja su pisana u prvom licu, Nevidljivi čovek je u celosti ispričan u trećem licu.

Nevidljivi čovek prati Grifina, studenta medicine koji je opsednut optikom, koji uspeva da promeni indeks prelamanja svog tela tako da njegovo telo postaje nevidljivo ljudskom oku. Grifin pokušava da obrne ovaj proces, ali ne uspeva i on ostaje trajno nevidljiv. Kivan, on počinje da čini nasumične akte nasilja nad ljudima, a zatim biva ubijen od strane besne rulje.[1]

Roman Nevidljivi čovek je imao veliki uticaj na popularnu kulturu, a karakter Grifina je inspirisao mnoge karaktere u fikciji. Roman je inspirisao više filmskih i televizijskih adaptacija, počevši sa filmom Nevidljivi čovek iz 1933. godine. Najskorija adaptacija koncepta Nevidljivog čoveka bio je film Nevidljivi čovek iz 2020. godine. Prava za karakter Nevidljivog čoveka pripadaju Juniverzal pikčrsu i on se smatra jednim od najznačajnijih Juniverzalovih horor čudovišta pored Frankenštajnovog stvorenja i Stvorenja iz Crne lagune.[2]

Nevidljivi čovek sagledava teme ljudske pohlepe, naglog razvoja industrije i nauke, borbe skepticizma i vere u neverovatno, i odnosa anonimnosti sa nemoralnošću.[3] Roman se smatra remek-delom naučne fantastike i klasične književnosti i jedan je od faktora zbog kojih se Vels smatra "ocem naučnofantastičnog žanra".

Nastanak romana[uredi | uredi izvor]

Herbert Džordž Vels počeo je rad na romanu koji će eventualno postati Nevidljivi čovek 1896. godine, sa kratkom pričom od 25 000 reči, koja se zvala "Čovek kod kočije i konja". Vels je bio nezadovoljan ovom pričom pa je odlučio da je proširi i razradi. Veći deo ove kratke priče se zadržao u romanu, i jedanaesta glava romana deli njen naziv.[4]

Glavne inspirsacije za nastanak Nevidljivog čoveka bili su kratka priča ser Vilijama Švenka Gilberta iz njegove kolekcije kratkih priča "Babove balade" (eng. Bab Ballads) gde jedan karakter postaje kompletno nevidljiv, i isečak iz Platonove Države u kojem Glauk priča legendu o Gigovom prstenu čiji bi nosilac postao nevidljiv. Glauk je tvrdio da bi osoba koja je posedovala takvu moć, nju i zloupotrebljavala.[5]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Iako vreme radnje romana nikad nije jasno iskazano, roman je najverovatnije smešten u 19. vek, tj. u vreme kada je napisan, roman je bio smešten u savremeno doba.

Roman počinje u gostionici gospodina i gospođe Hol, smeštenoj u gradiću Iping u Engleskoj. Jedne večeri, u gostionicu pristiže stranac (naučnik Grifin) prekriven zavojima od glave do pete. On na sebi nosi šešir, dugi kaput, rukavice i prostetički nos. Ovaj stranac iznajmljuje sobu u gostionici gde se zatvara, provodeći svoje vreme radeći na nekom hemijskom eksperimentu. Strančeva čudna pojava i njegova introvertna priroda postaju interest naroda Ipinga.

Grifinu polako ponestaje novac i on odlučuje da opljačka seosku kuću. Kada gospođa Hol pokuša da natera Grifina da plati svoje račune i napusti njenu gostionicu, on joj, u aktu besa, pokazuje da je nevidljiv. Policajac Džafers pokušava da privede Grifina, ali on skida svoju odeću, i koristeći svoju nevidljivost, uspeva da pobegne sve do Saut Dauna.

U Saut Daunu, Grifin uspeva da ubedi skitnicu Toma Marvela da mu postane asistent, i da se sa njim vrati u Iping, gde su ostale njegove sveske sa zapisima o eksperimentima koje je sprovodio. Marvel pokušava da izda Grifina, ali mu ovaj preti ubistvom. Tom uspeva da pobegne od Grifina koji ga juri sve do gostionice u luci Port Bardok gde jedna od barskih mušica puca na Grifina.

Nevidljivi čovek se sakriva u kućici dr Kempa, kojeg je on poznavao dok su zajedno išli u medicinsku školu. Tu, on otkriva Kempu svoj identitet. Grifin je bio albino student medicine koji je posvetio svoj život studiranju optike.

Grifin je uspeo da otkrije serum koji bi načinio čoveka nevidljivim, i iskoristio je taj serum na sebi. On je zatim spalio svoju laboratoriju tako da niko ne može ući njemu u trag i lutao kroz Englesku. Proces kroz koji je prošao je izludeo Grifina, i on pokušava da ubedi Kempa da koriste njihov intelekt i njegovu nevidljivost da terorišu naciju.

Kemp ne veruje Grifinovom planu i poziva šefa policije, poručnika Ejra da uhapsi Grifina. Grifin uspeva da pobegne, i besan proklinje Kempa. Kemp predlaže šefu policije da on postane mamac za hvatanje Grifina, ali pismo koje mu šalje biva presreteno od strane Grifina. Tokom svog bega od policije Grifin uzima gvozdenu šipku i ubija jednog od svojih gonitelja.

Grifin nastavlja da juri za Kempom, pa puca na zamenika Ejra, i upada u Kempovu kuću. Policajci uspevaju da zadrže Grifina, a Kemp beži ka gradu gde se sakriva među građanima. Kasnije, Grifin uspeva da pronađe Kempa i pokušava da ga udavi, ali Kempu u pomoć dolaze građani Port Bardoka koji nemilosrdno tuku Grifina, čije su zadnje reči očajan vapaj za milost. Kemp pokušava da udalji rulju od Grifina, ali on to čini prekasno. Telo Nevidljivog čoveka postaje polako vidljivo nakon njegove smrti. Lokalni policajac kaže nekome u rulji da pokrije Grifinovo lice.

U epilogu romana, otkriveno je da je Marvel zadržao Grifinove zapise i uz pomoć ukradenog novca otvorio gostionicu "Nevidljivi čovek". Naveče, kada nema posla, Marvel pokušava da shvati misteriozne zapise u nadi da će jednog dana ponoviti Grifinov eksperiment. Ali delom zbog brisanja strana, i delom zbog Grifinovog nasumičnog korišćenja šifrovanog grčkog i latinskog, njegovi zapisi su skoro nerazumljivi.

Uticaj na popularnu kulturu[uredi | uredi izvor]

Nevidljivi čovek je bio i ostao jako uticajan na popularnu kulturu. Grifin je postao jedna od ikona horor filma i naučne fantastike, i inspirisao je mnoge karaktere.[6]

Karakteri bazirani na Nevidljivom čoveku se pojavljuju u Ligi izuzetnih džentlmena Alana Mura, Narutu, serijalu video-igara Ulični Borac, serijalu filmova Hotel Transilvanija, seriji igračaka LEGO Nindžago i Monster Haj, i mnogim drugim medijima.[7]

Bend Kvin objavio je pesmu "The Invisible Man" kao singl sa njihovog trineastog albuma "Miracle". Pesmu je napisao bubnjar benda Rodžer Tejlor i bazirao ju je na romanu.[8][9]

Američki strip scenarista i umetnik Džef Lemir, napisao je grafičku novelu "Niko" 2009. godine, u kojoj Nevidljivi čovek dolazi u uspavani gradić u ruralnoj Americi.[10][11]

Nevidljivi čovek je bio tema dvadeset filmova, pretežno objavljenih od strane Juniverzal pikčersa. Prvi film, Nevidljivi čovek iz 1933. godine, bio je kritički i komercijalni uspeh, pa je od 1933. do 1951. godine, Juniverzal objavio još pet filmova. Više serija su bile bazirane na romanu, ili su iz njega vukle inspiraciju, od kojih su najznačajnije, britanska serija Nevidljivi čovek iz 1958. godine, kreirana od strane Ralfa Smarta, i serija Nevidljivi čovek iz 2000. godine u produkciji kanala Syfy.[12][13]

Engleski dramaturg Ken Hil pretočio je roman u dramu 1991. godine, i ona je bila u repertoaru Rojal Staford Ist pozorišta do 1993. godine. Početkom 2010. godine, predstava je imala ponovno prikazivanje i zadržala se u repertoaru do 2011. godine.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ kanopiadmin (2010-08-31). „The Invisible Man and the Invisible Hand: H.G. Wells's Critique of Capitalism”. Mises Institute (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-26. 
  2. ^ „The Invisible Man Archives”. Universal Monsters Universe (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-26. 
  3. ^ „LitCharts”. LitCharts (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  4. ^ „11. In the Coach and Horses. Wells, H.G. 1898. The Invisible Man”. www.bartleby.com. Pristupljeno 2021-05-26. 
  5. ^ Kellermeyer, M. Grant (2019-08-22). „The Invisible Man: Inspirations, Interpretations, and a Literary Analysis”. oldstyletales (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-26. 
  6. ^ World, Jimmie Tramel Tulsa. „Jimmie Tramel: Here's your A-to-Z guide to the invisible man in pop culture history”. Tulsa World (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  7. ^ „8 Invisible Characters You Have To See To Believe”. Nerdist. Pristupljeno 2021-05-27. 
  8. ^ „ShieldSquare Captcha”. www.songfacts.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  9. ^ 2loud2oldmusic (2020-12-27). „My Sunday Song – “The Invisible Man” by Queen”. 2 Loud 2 Old Music (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  10. ^ Lemire, Jeff (2009-07-07). „Jeff Lemire's Blog: THE NOBODY IN STORES TOMMOROW!”. Jeff Lemire's Blog. Pristupljeno 2021-05-27. 
  11. ^ „The Nobody Graphic Novel Review | Shelf Abuse” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  12. ^ The Invisible Man (TV Series 1958–1960) - IMDb, Pristupljeno 2021-05-27 
  13. ^ „The Invisible Man (TV Series 2000–2002) - IMDb”. www.imdb.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 
  14. ^ „The Invisible Man”. Concord Theatricals (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-27. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]