Pređi na sadržaj

Nikita I Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Patrijarh Nikita I (jez-grč Πατριαρχης Νικητας Α´) – je bio arhiepiskop carigradski i vaseljenski patrijarh u periodu od 16. novembra 766. – 6. februara 780. Poznat je kao ikonoborac, srpskog porekla[1]. Bio je evnuh.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikita je izabran za carigradskog patrijarha posle izgnanstva patrijarha Konstantina II. Prema Teofanu Ispovedniku: „Indikcijom 16, novembra, ukazom cara, Nikita, evnuh od Slovena, bezakono je rukopoložen za carigradskog patrijarha...” Teofan Ispovednik. Hronografija. l. m. 6258, str. 758 (766)

A.V. Kartašev primećuje da je Nikita bio „bezlična i poslušna osoba“[3]. Ubrzo nakon izbora na patrijaršijski tron, učestvovao je u ceremoniji anatemisanja patrijarha Konstantina II koju je organizovao car Konstantin Kopronim.

Ubrzo nakon stupanja na patrijaršijski presto, Nikita je naredio da se sastružu mozaičke ikone u patrijaršijskoj palati, uklone rezbarene ikone i preslikaju freske[4].

Nikita je 768. godine venčao sina cara Konstantina, budućeg cara Lava IV, sa Irinom, koja je, postavši regent kod maloletnog cara Konstantina VI, inicirala sazivanje Sedmog vaseljenskog sabora, koji je proglasio dogmu o ikonopoštovanju.

Patrijarh Nikita je preminuo 6. februara 780. godine[5].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Byzantské misie u Slovanů 1970 Vyšehrad Praha str.61 https://books.google.com/books?id=0UkaAAAAMAAJ&cd=2&dq=byzantsk%C3%A9+misie+u+slovanu&q=nik%C3%A9tas#search_anchor Francis Dvornik
  2. ^ George Crabb (1833). Universal Historical Dictionary: Or, Explanation of the Names of Persons and Places in the Departments of Biblical, Political, and Ecclesiastical History, Mythology, Heraldry, Biography, Bibliography, Geography, and Numismatics.
  3. ^ Konstantinovo gonenie // Kartašev A. V. Vselenskie soborы
  4. ^ Feofan Ispovednik. Hronografiя. l. m. 6259, r. h. 759 (767)
  5. ^ Feofan Ispovednik. Hronografiя. l. m. 6272, r. h. 772 (780)