Nikola Janković (košarkaš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Janković
Janković u dresu Sakarije
Lični podaci
Puno ime Nikola Janković
Datum rođenja (1994-02-13)13. februar 1994.(30 god.)
Mesto rođenja Vranje, SR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 2,06 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2016. / nije izabran
Pro karijera 2012—
Pozicija krilni centar / centar
Juniorska karijera

FMP
Crvena zvezda
Seniorska karijera
Godine Klub
2012—2015
2013—2015
2015—2016
2016—2017
2017—2018
2018
2019—2021
2021
2021
2021—2022
2022—2023
2023—2024
2024—
Spirou Šarlroa
Vervje-Pepinster
Mega basket
Union Olimpija
Sakarija BB
Estudijantes
Partizan
Podgorica
Mega basket
Breogan
FMP
Mega basket
Mahram Teheran

Nikola Janković (Vranje, 13. februar 1994) srpski je košarkaš. Igra na pozicijama krilnog centra i centra.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Košarku je počeo da trenira u košarkaškom klubu Ekonomac iz Vranja. Posle toga prelazi u mlađe kategorije FMP-a, a zatim i Crvene zvezde. Nakon što je 2012. odbio da potpiše ugovor sa klubom iz Beograda prešao je u belgijski Spiru Šarlroa.[1] Od 2013. do 2015. bio je na pozajmici u belgijskom klubu Vervje-Pepinsteru. U sezoni 2015/16. bio je igrač Mega Leksa i sa njima je osvojio Kup Radivoja Koraća. U sezoni 2016/17. bio je igrač Union Olimpije. Sa njima je osvojio oba domaća trofeja, a bio je i proglašen za najkorisnijeg igrača Jadranske lige i Kupa Slovenije. U sezoni 2017/18. bio je igrač turske Sakarije. U julu 2018. godine potpisao je ugovor sa Estudijantesom, ali je već 31. decembra iste godine napustio španski klub i potpisao ugovor sa Partizanom.[2] Sa Partizanom je osvojio jedan Superkup Jadranske lige (2019) i dva Kupa Radivoja Koraća (2019, 2020). Po isteku ugovora, na kraju sezone 2020/21, Janković je napustio Partizan.[3] Početkom oktobra 2021. potpisao je ugovor sa ekipom Podgorice,[4] ali se mesec dana kasnije vratio u Megu.[5] Nastupio je na samo tri utakmice za Megu nakon čega je 28. decembra 2021. potpisao za španski Breogan do kraja sezone.[6] Početkom septembra 2022. potpisao je za FMP.[7] Sporazumno je raskinuo ugovor sa FMP-om u aprilu 2023. godine.[8] U oktobru 2023. vratio se u Megu.[9] Nakon sedam nastupa za Megu, Janković je u januaru 2024. promenio klub i potpisao za iranski Mahram Teheran.[10]

Uspešno je nastupao za mlađe reprezentativne kategorije. Na Evropskim prvenstvima za juniore okitio se dvema medaljama - srebrnom 2011. i bronzanom 2012. godine. Godine 2013. je bio deo selekcije koja je na Svetskom juniorskom prvenstvu došla do srebra. Godine 2014. osvojio je još jednu bronzu - ovoga puta sa mladom reprezentacijom na Evropskom prvenstvu.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nikola Janković karijeru nastavlja u Belgiji”. mvp.rs. 23. 8. 2012. Pristupljeno 9. 10. 2021. 
  2. ^ „Nikola Janković je novi igrač Partizana”. kkpartizan.rs. 
  3. ^ „Janković: Žao mi je što neću sarađivati sa Obradovićem, ne postoji bolji trener za Partizan”. mozzartsport.com. 2. 7. 2021. Pristupljeno 23. 8. 2021. 
  4. ^ „Nikola Janković potpisao za Podgoricu!”. kk-podgorica.me. 7. 10. 2021. Pristupljeno 9. 10. 2021. 
  5. ^ „NIKOLA JANKOVIĆ PONOVO U MEGI!”. bcmegabasket.net. 11. 11. 2021. Pristupljeno 1. 12. 2021. 
  6. ^ „JANKOVIĆ NASTAVLJA KARIJERU U ŠPANIJI”. bcmegabasket.net. 28. 12. 2021. Pristupljeno 6. 1. 2022. 
  7. ^ „Nikola Janković za jači reket FMP Železnika”. mozzartsport.com. 5. 9. 2022. Pristupljeno 6. 9. 2022. 
  8. ^ „Nikola Janković sporazumno raskinuo saradnju sa FMP-om”. mozzartsport.com. 11. 4. 2023. Pristupljeno 2. 5. 2023. 
  9. ^ „NIKOLA JANKOVIĆ SE VRATIO U MEGU!”. bcmegabasket.net. 14. 10. 2023. Pristupljeno 16. 10. 2023. 
  10. ^ „Janković se seli u Teheran”. Sportski žurnal. 30. 1. 2024. Pristupljeno 4. 3. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]