Nikola Pešić
Nikola Pešić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. maj 1973 |
Mesto rođenja | Beograd, SFR Jugoslavija |
Nikola Pešić (Beograd, 17. maj 1973) srpski je vajar, slikar i nezavisni istraživač. Uključen je u akademsku oblast Studije zapadnog ezoterizma. Na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu prvo je diplomirao na odseku slikarstvo 1998. godine u klasi Milice Stevanović, a potom magistrirao vajarstvo 2002. godine u klasi Mrđana Bajića. Završio je i postdiplomske studije vajarstva 2002. godine na Državnoj akademiji likovnih umetnosti u Štutgartu u klasi Mihe Ulmana. Doktorirao je 2016. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu sa interdisciplinarnom tezom iz oblasti istorije umetnosti i studija zapadnog ezoterizma. Likovnoj publici prvi put se predstavio 20. oktobra 1997. godine, i od tada je prisutan na brojnim likovnim događanjima u Srbiji i inostranstvu. Njegovi radovi, za koje je i nagrađivan, nalaze se u nekoliko kolekcija širom Srbije.
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Beogradu, 17. maj 1973. godine u kome je završio osnovno školovanje i Srednju medicinsku školu.[1]. Diplomirao je slikarstvo 1998. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi Milice Stevanović. Završio je postdiplomske studije vajarstva 2002. godine na Državnoj akademiji likovnih umetnosti u Štutgartu u klasi Mihe Ulmana. Magistrirao je vajarstvo 2002. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi Mrđana Bajića. Tokom studija bio je stipendista Ministarstva prosvete Republike Srbije (1996−1999) i Nemačke službe za akademsku razmenu ”DAAD” (1999—2002).
Doktorirao je 2016. na Filološkom fakultetu u Beogradu sa interdisciplinarnom tezom iz oblasti istorije umetnosti i studija zapadnog ezoterizma, pod nazivom „Okultura u poetici Marine Abramović“.
Živi i stvara u Beogradu.
Umetničko stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]
Nikola Pešić se likovnoj publici prvi put predstavio 20. oktobra 1997. godine, kada je u galeriji Zvono priredio zapaženu izložbu „Objekti“, koja je na likovnoj smotri „Od aprila do aprila“ (1998) u organizaciji radio-televizije „Studio B“. u selekciji Jasmine Čubrilo proglašena za najbolju izložbu toga meseca[2]. Jasmina Čubrilo je Pešićeve skulpture opisala kao „hibridne tvorevine, svedenih oblika, pretežno glatkih, taktilnih, pravih ili zakrivljenih površina, realizovane kombinovanjem različitih materijala“, čija forma „zavisi i oblikuje se prema sadržajima koji se u njih učitavaju“; Pešićevi rani radovi nastali su „dekonstrukcijom različitih znakova, simbola i ikonografskih obrazaca iz (vizuelne i tekstualne) hrišćanske tradicije“[1].
I druga izložba, ”Bad Time Stories” (1998, galerija Zvono), privukla je pažnju kritike, pa je tako Jovan Despotović napisao da Pešićeva umetnost „znatno prevazilazi njegove životne i stvaralačke godine“[3].
U kasnijem radu Pešić pored hrišćanstva referiše i na druge religiozne i duhovne tradicije, poput gnosticizma (npr. skulptura ”Mračno oko”, 2002)[4]. Gordana Vasiljević je tada napisala povodom Pešićeve izložbe ”Material World” (2002):
„ | Novine i originalnost u radovima Nikole Pešića nisu u materijalu, niti u načinu tretiranja materijala, jesu delimično tematske, a bez ostatka su u načinu tretiranja medija. Nikolu ne interesuje klasična skulptura, ona za njega gubi čak i etimološko značenje i postaje sinonim za skup postupaka s masom u prostoru. Kakva je ta masa, da li je čvrsta ili meka, u stalnom ili promenljivom odnosu svojih delova, ispunjena ili šuplja, mala ili velika, predstavlja sekundarno pitanje, kao i kvalifikacija samih postupaka koji dovode do njenog uobličavanja. Materijali se mogu kombinovati, nadograđivati, povezivati uključivanjem u izvore veštačke svetlosti i energije. Sve te mogučnosti Nikola koristi da bi ostvario estetski cilj: uobličavanje materije radi stvaranja novih podsticaja misli i osećanja.[5] | ” |
Pešić je izlagao na brojnim važnim likovnim smotrama u Srbiji: „Oktobarskom salonu“ (1998, 1999[6], 2001[7], 2002.[8] i 2005[9]), „Jugoslovenskom bijenalu mladih“ (1998.[10] i 2002), izložbama „Kritičari su izabrali“ (2000[11]) i „Zaobilazne strategije: jedan pogled na beogradsku umetničku scenu devedesetih godina prošlog veka“ (2012[12]), itd. Prema Jovanu Despotoviću, Pešić pripada grupi umetnika „bez kojih je nemoguće iole tačnije razabrati sliku aktuelne promene“ u srpskoj likovnoj umetnosti tokom 1990-ih[13].
Nekoliko Pešićevih radova nalaši se u kolekciji Radivoja Dražovića i firme „Radiks” iz Beograda[14]. Pešićevi radovi nalaze se u kolekcijama Muzeja Grada Beograda i Moderne galerije CZK Lazarevac, kao i prostorijama Biblioteke Šabačke, Matematičke gimnazije u Beogradu i OŠ ”Jovo Kursula” u Kraljevu[15].
Pešićevu umetnost u Srbiji i inostranstvu zastupa galerija „Zvono”, koja ga je predstavljala na sajmovima savremene umetnosti u Beču, Kelnu, Bolcanu, Moskvi i Majamiju[15].
Pešić je autor vizuelnog rešenja nagrade „Eritrocit“ koju je list „Politika“ dodeljivala od 2008. do 2011. za najbolji film u takmičarskom pogramu „Evropa van Evrope“ na Međunarodnom filmskom festivalu - FEST[16]. Takođe je autor vizuelnog rešenja nagrade „Ibis“ koja se od 2007. godine dodeljuje u različitim kategorijama na filmskom festivalu „Sinema siti“ u Novom Sadu[17].
Naučni rad[uredi | uredi izvor]
Pored likovne umetnosti, Pešić se od 2016. godine uključio u proučavanje zapadnog ezoterizma[18]. Bavi se naučnim proučavanjem uticaja zapadnog ezoterizma na novu umetničku praksu u Jugoslaviji, naročito uticaja nju ejdža na delo Marine Abramović[19]. Doktorirao 2016. na Filološkom fakultetu u Beogradu sa interdisciplinarnom tezom iz oblasti istorije umetnosti i studija zapadnog ezoterizma, pod nazivom „Okultura u poetici Marine Abramović“.[20]. Autor je teksta biografije Marine Abramović na sajtu projekta Univerziteta Virdžinija Komonvelt "World Religions and Spiritualities Project"[21]. Godine 2017. objavio je studiju "Okultno u umetnosti Marine Abramović.[22]
Ostale aktivnosti[uredi | uredi izvor]
- Godine 2015. Nikola Pešić je preveo studiju Marka Singltona ”Telo joge: poreklo moderne posturalne prakse” (2010).
- Autor je priručnika ”Veganski kuvar: zdravi recepti” (2011) — prvog veganskog kuvara u Srbiji.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- 1995. Prva nagrada za slikarstvo „Petar Lubarda“, Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.[15]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Likovna dela Nikole Pešića iz različitih perioda stvaranja
-
Odmotavanje, 1998.
-
Devet, 2000.
-
Mračno oko, 2002.
-
Infuzija, 2010.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Čubrilo, Jasmina (1998), ”Deep Inside”, katalog izložbe ”Bad Time Stories”, Beograd: Galerija Zvono.
- ^ Katalog ”Od aprila do aprila” (1998), Beograd: Studio B i Jugoslovenska galerija umetničkih dela.
- ^ Despotović, Jovan (1998),”Zagonetke smisla”, dnevni list Danas (17. decembar 1998). Dostupno i na: [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. mart 2017) Pristup: 19. mart 2017.
- ^ Veb-sajt www.dominante.co #151 Mračno oko (opis skulpture Nikole Pešića)
- ^ Vasiljević, Gordana (2014), Priče o tri generacije. Beograd: Službeni glasnik, str. 111.
- ^ Katalog ”40. oktobarski salon” (1999), Beograd: Kulturni centar Beograda.
- ^ Katalog ”42. oktobarski salon” (2001), Beograd: Skupština Grada Beograda.
- ^ Katalog ”43. Okotabrski salon” (2002), Beograd: Kulturni centar Beograda.
- ^ Katalog ”46. oktobarski salon/Umetnost koja radi - Catch me!” (2005), Beograd: Kulturni centar Beograda.
- ^ Katalog ”3. Jugoslovenski bijenale mladih” (1998), Vršac: Umetnička radionica ”Aurora”.
- ^ Marija Đorđević (2000), ”Ogledalo života”, dnevni list Politika (6. januar 2000), str. 24.
- ^ Seferović, Nada (2012), Zaobilazne strategije: jedan pogled na beogradsku umetničku scenu devedesetih godina prošlog veka, Beograd: Muzej grada Beograda.
- ^ Despotović, Jovan (2006), Nova slika, Beograd: Klio, str. 250.
- ^ Vukelić, Milan (2008), ”Umetnost kao poslednja linija odbrane”, dnevni list Blic (6. oktobar 2008), str. 21.
- ^ a b v Biografija na sajtu galerije „Zvono“ (link)
- ^ Đorđević, Marija (2008), ”Ritualni inventari”, dnevni list Politika (1. mart 2008), str. 17.
- ^ Veb-sajt Sinema Sitija
- ^ „Program of the 2nd CEENSWE conference: ESOTERICISM, LITERATURE AND CULTURE IN CENTRAL AND EASTERN EUROPE”. Arhivirano iz originala 20. 3. 2017. g. Pristupljeno 19. 3. 2017.
- ^ „Okultura iz ‚duhovne kuhinje‘ Marine Abramović“. Philologia Mediana (VIII/8). Niš: Univerzitet u Nišu, Filozofski fakultet, str. 331-341.
- ^ NaRDuS - National Repository of Dissertations in Serbia. Okultura u poetici Marine Abramović. Doktorska disertacija Nikole Pešića
- ^ Nikola Pesic (2017). Marina Abramovic. Biography. World Religions and Spiriutalities Project
- ^ Nikola Pešić. Okultno u umetnosti Marine Abramović. S kratkim uvodom u jugoslovensku okulturu 1970-ih. Neopress Publishing; Beograd, 2017.