Pređi na sadržaj

Odorovsko polje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odorovsko polje ili Smilovsko polje je najveće i jedino pravo kraško polje u Srbiji pod padinama Vidliča u istočnom delu Srbije.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Odorovsko polje se nalazi u Karpatsko-balkanskom predelu u okviru Tepeške kraške površi između planine Vidlič i doline reke Nišave, istočno od Pirota. Administrativno se nalazi u opštini Dimitrovgrad i Pirotskom upravnom okrugu.[1]

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Zahvata površinu od 21 km², sa dužinom od 10 i širinom od 3-4 kilometra. Nalazi se na nadmorskoj visini od 690-720 metara.[1]

Najniži deo polja je delimično zabaren i naziva se Blato, iz kojeg ističe istoimeni potok, i potom ponire na kraju i prolazi kroz Popovu pećinu.

Kroz Odorovsko polje protiče i Protopopinačka reka desna pritoka Nišave.

Na jugozapadnom delu Odorovskog polja je razvijen i podzemni kraški reljef, kao ponorske pećine Odorovske reke. Najveći značaj ima Kompleks peterlaške pećina za koju je Zavod za zaštitu prirode Srbije je 2006. godine uradio elaborat o zaštiti „Peterlaških pećina“ u kome predlažu zaštitu u statusu Spomenika prirode I kategorije, prirodno dobro od izuzetnog značaja i sprovođenje režima II stepena.[1]

Najveće naselje u ovoj oblasti su Smilovci.

Klima[uredi | uredi izvor]

Na području Odorovskog polja uglavnom se ispoljava umereno-kontinentalni klimatski tip. Srednja minimalna temperatura vazduha u januaru je do -4,8°C, dok je srednja minimalna temperatura aprila 4,3°C, a novembra 1,2°C.Topliji period započinje naglo aprila, a završava se brzo početkom oktobra meseca. Najtopliji meseci su jul i avgust, čije su temperature približno ujednačene (19,3°C i 19°C).[2]

Srednje mesečne vrednosti relativne vlažnosti vazduha u navedenom periodu kreću se od 65,9% do 81,5%. Najveća vlažnost je u zimskom periodu zbog niskih temperatura vazduha, a najmanja u avgustu i aprilu. Povećanje relativne vlage u maju i junu mesecu nastaje zbog obilnijih padavina.[3]

Glavni maksimumi padavina u Odorovskom polju su u maju (74,9mm) i junu (87,1mm). To su ujedno i najkišovitiji meseci na tom području. Glavni minimum padavina je septembra (38,9mm) i oktobra (39,1mm). Tokom leta kiše su kratkotrajne, nakon čega brzo opet ogreje sunce, a retka su ona leta u kojima svakog drugog ili trećeg dana padne kiša.

Najveći broj oblačnih dana je u decembru (15,4), zatim u januaru (14,8) i februaru (12,3). Najmanje oblačnih dana ima u julu (3,0), avgustu (3,1) i septembru (3,7).

Izrazito dominiraju vetrovi iz jugoistočnog, istočnog i severoistočnog pravca, dok vetrovi sa zapada duvaju uglavnom samo jula i avgusta meseca.[4]

Biodiverzitet[uredi | uredi izvor]

Osnovne karakteristike biodiverziteta Odorovskog polja su, izuzetna raznovrsnost flore i faune, bogat šumski fond, bogatstvo i raznovrsnost životnih zajednica i značajan genetski fond.

Stanje prirodne vegetacije uklapa se u širi areal rasprostranjenosti pojedinih vrsta Balkana, posebno planinskih masiva: Stare planine, Vidliča, Vlaške i Greben planine, koje su se formirale uticajem tektonskih aktivnosti u prošlosti, čija posledica su navedene formacije i svakako rezultat su klimatskih, geografskih, geomorfoloških, geoloških i ostalih uslova na ovom prostoru.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Karakteristike opštine Dimitrovgrad, Fizičko – geografske karakteristike U:Strategija održivog razvoja opštine Dimitrovgrad, Opština Dimitrovgrad, april, 2010. str.8-9
  2. ^ Karakteristike opštine Dimitrovgrad, Klima U:Strategija održivog razvoja opštine Dimitrovgrad, Opština Dimitrovgrad, april, 2010. str.9
  3. ^ Karakteristike opštine Dimitrovgrad, Klima U:Strategija održivog razvoja opštine Dimitrovgrad, Opština Dimitrovgrad, april, 2010. str.10
  4. ^ Karakteristike opštine Dimitrovgrad, Klima U:Strategija održivog razvoja opštine Dimitrovgrad, Opština Dimitrovgrad, april, 2010. str.11
  5. ^ Karakteristike opštine Dimitrovgrad, Biodiverzitet U:Strategija održivog razvoja opštine Dimitrovgrad, Opština Dimitrovgrad, april, 2010. str.18-19

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rodić D. i Pavlović M. (1994): Geografija Jugoslavije 1, Savremena administracija, Beograd