Pređi na sadržaj

Oleg Sergejevič Grebenščikov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Oleg Sergejevič Grebenščikov ( rus. Олег Сергеевич Гребенщиков; * 11.07.1905 u Parnuu, tada guberniji Livonija, sada Estoniji ; † 1980. u Moskvi ) bio je rusko-jugoslovenski baletski plesač, kompozitor, geograf, geobotaničar, šumski naučnik i botaničar, čije je naučno polje rada bila ekologija visokih planina Kavkaza i Balkanskog poluostrva ( Dinaridi, Makedonija ).

Mladost je posle Oktobarske revolucije proveo u Kraljevini SHS (kasnije Kraljevini Jugoslaviji ), gde je započeo i akademsku karijeru, i gde je stekao baletsku obuku i postao solista i član ansambla Srpskog narodnog. Pozorište od 1924. do 1946. godine. Tu je bio i balet majstor i kompozitor.

Do kraja Drugog svetskog rata je imao jugoslovensko državljanstvo, ali ga je nakon rata zamenio za sovjetsko.

Diplomirao je šumarstvo na Univerzitetu u Beogradu 1930. godine. Doktorirao je biologiju 1957. i doktorirao geografiju 1970. godine. Grebenščikov je, između ostalih, studirao muzičku harmoniju, kompoziciju i kontrapunkt kod Stevana Hristića .

U Srpskom narodnom baletu

[uredi | uredi izvor]

Oleg Sergejevič Grebenščikov je svoje školske dane proveo u Beogradu gde je 1923. godine završio Rusko-srpsku gimnaziju. [1] Grebenščikov je krajem 1920-ih pohađao baletsku školu Jelene Poljakove u Beogradu i primljen je u baletsku trupu Srpskog narodnog pozorišta. Prvi put je izašao na scenu Srpskog narodnog pozorišta 1925. godine. Njegov prvi nastup bio je u Polovskim igrama u plesnom horu Ruske nacionalne opere Knez Igor Aleksandra Porfirjeviča Borodina . Grebenščikov je bio jedan od vodećih muških igrača tokom svog boravka u Narodnom pozorištu, a posebno je nastupao u koreografijama Mišela Fokina . Klasici kao što su Don Kihot Ludviga Minkua, Žizela Adolfa Adama, Petruška Stravinskog i Vaslava Nižinskog, Lea Deliba Kopelija, Uspavana lepotica Petra Iljiča Čajkovskog, Oraščić i Labudovo jezero, u vreme Nikolaja Rimada i dr the pozorište. [2] Pojavio se i u Frančeski da Rimini Petra Iljiča Čajkovskog i u divertissementu U lekciji baleta Jozefa Lanera i Johana Štrausa . Godine 1928. Beograd i društvo posetila je legendarna primabalerina Ruskih baleta i najznačajnija partnerka Vasslava Nižinskog Tamara Karsavina i sprijateljila se sa Grebenščikovim.

Naučna delatnost

[uredi | uredi izvor]

Po završetku studija 1930. godine kao inženjer šumarstva, zaposlio se u botaničkom odeljenju Prirodnjačkog muzeja u Beogradu . Tokom nemačke okupacije Jugoslavije, Grebenščikov je učestvovao u narodnom ratu protiv nacističke vlasti i okupacionog režima. Od 1953. do 1956. postao je direktor Geobotaničkog instituta na Akademiji u Bratislavi u tadašnjoj Čehoslovačkoj . Od 1956. godine živeo je u svom rodnom gradu u Moskvi i bio je zaposlen u Geobotaničkom institutu za šumarstvo. Godine 1966. postao je naučni saradnik na Geografskom institutu Akademije nauka i umetnosti Sovjetskog Saveza . Doktorsku tezu napisao je 1970. godine o vegetacionim geografskim uslovima Balkanskog poluostrva.

Između 1930. i 1937. Grebenščikov je proputovao skoro celu Jugoslaviju (Makedoniju, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju i Srbiju), Grčku (Olimp, Parnas, Peloponez, Halkidiki, Krf, Kefaloniju, Krit) i Albaniju. Na osnovu ovih istraživačkih putovanja stekao je opšti pregled botaničke geografije Balkanskog poluostrva, njegovog florističkog inventara i njegovih fitocenoloških karakteristika. Fond od 8.000 herbarskih primeraka Grebenščikova zaveštan je Prirodnjačkom muzeju Beograda. [3]

Grebenščikov je opisao primerne nivoe vegetacije Stare planine, Orjena i Koraba . Objavio je i sociološke tabele biljaka za prve dve planine. Između ostalog, on je prvi pronašao subalpske šume grčkog javora na Staroj planini. Pošto kavkaski javor, koji se smatra podvrstom grčkog javora, naseljava uporedive ekološke lokacije na Kavkazu, mogao je da ih koristi da uporedi nivoe nadmorske visine u istočnim okomediteranskim planinama.

Opšte geobotaničko dostignuće Grebenščikova leži u njegovim komparativnim proučavanjima i analizama ekologije visokih planina Kavkaza, Balkanskog poluostrva i Alpa. Njegove publikacije o klimatsko-geografskim i geomorfološkim uzrocima u visinskoj zonalnosti i rasprostranjenosti biljnih zajednica i vrsta otkrile su razlike i sličnosti u uporednim poređenjima suptropskih, umerenih visokih planina u Evroaziji.

Muzičko stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]

Grebenščikovo muzičko stvaralaštvo često se bavi temama jugoslovenske narodne muzike. Njegova dela su: Uvertura pesme Gajavate (prema Longfelou - Bunin, 1936), Simfonijski Skerco (1940), Momačko Kolo, Srpska igra (serimbe tanec), Kalamat'janos (kalamaeter), igra grčkih pastira, četiri indonežanska plesa uz balet(1946), dva japanska plesa (1947), Salomin pes sa glavom Jovana (1947), Kasandra (1948), Koreografska scena po Fridrihu Šileru (1948), Fantazija zasnovana na turskoj melodiji (1953); Gudački orkestar Kolibeljnaja (1940); Za kvartet, Crnogorska pastirska fantazija (1966); Tri grčka plesa za klarinet i klavir, Sonata fantasija (1965) (1971); Elegija (1929), More (1930), Velebit Marš (1931), Rapsodija na makedonsku temu (1958), Prelude (1970); Za sopran Romansa sa zvezdama po N. Belavinoj (1941); Muzika za predstavu u Narodnom pozorištu u Beogradu; Orkestarska dela.

Članci

[uredi | uredi izvor]
  • O. S. Grebenščikov, O.: O vegetaciji centralnog dela Stare planine. U: Srpska Akademija Nauka, Zbornik radova, Institut za ekologiju i biogeografiju, 1: 1-36. Beograd 1950. godine
  • Os Grebenščikov: Vegetacija primorja Kotorskog zaliva (CRNA Gora, Jugoslavija) i neke komparativne studije sa kavkaskom obalom Crnog mora sopostavlenie s rastitelьnostьu kavkaza). U: Bjuleten Moskovkova Prirodi, Otd. Biologii T. Tom LKSV, No. 6, Moskva 1960, str. 99–108 (russkij).
  • O. S. Grebenščikov: Ekološko-geografske zakonitosti u strukturi biljnog pokrivača Balkanskog poluostrva. U: Izvestija Akademii Nauk SSSR / Serija geografičeskaja, 4, jul–avgust, str. 19–35, Moskva 1972
  • OS Grebenschikov & RP Zimina: Prirodni ekosistemi i vertikalni pojasevi. U: Francusko-sovjetski geografski simpozijum 'Alpi-Kavkaz' : Vodič za Kavkaz (materijali simpozijuma), str. 8-12. Institut za geografiju Naučne akademije SSSR, Moskva-Tbilisi, 1974 (ruski)
  • OS Grebenschikov, IA Isakov, RP Zimina, DN Panfilov: Les ecosistems naturelles et all etagernent dans le Caucasus. U: Revue de Geographie Alpine, Vol. 69, № 2, 333-352, Grenoble 1975 (online:PDF) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
  • O. S. Grebenščikov: Struktura vegetacije u visokim planinama Balkanskog poluostrva i Kavkaza, SSSR. U: Istraživanja Arktika i Alpa. Sveska 10, br. 2, 1978, str. 441–447 (online: JSTOR)
  • OS Grebenščikov & Paul Ozenda : Glavne osobine sličnosti i razlike u biljnoj kuverturi. U: Revue de Geographie Alpine, Vol 62, № 2, 169-190, Grenoble 1981 (online:PDF) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ljiljana Misic: Oleg Sergeevič Grebenščikov. In: Cedomir Popov (Hrsg.): Srpski biografski recnik. Band 2, V–G, Novi Sad 2006, S. 802
  2. ^ Liste der Rollen, in denen Grebenščikov zwischen 1924 und 1946 in Belgrad aufgetreten war
  3. ^ Autobiographisches Zeugnis

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]