Opšta bolnica Čačak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opšta bolnica Čačak
Lokacija
Koordinate: 43° 53′ 17″ N 20° 20′ 35″ E / 43.88806° S; 20.34306° I / 43.88806; 20.34306
MestoČačak
(Dr Dragiše Mišovića 205)
RegionMoravički upravni okrug
Država Srbija
Istorija
Osnovana15. maj 1868.
Organizacija
Zdravstveni sistemRFZO
Finansiranjedržavna bolnica
Vrsta bolniceopšta bolnica
Zdravstvene usluge
Hitna pomoćDa
HelidromNe
Broj kreveta527.[1]
Veb-sajt
obcacak.co.rs

Opšta bolnica Čačak je zdravstvena ustanova u sistemu zdravstva Srbije na području Moravičkog upravnog okruga koja zdravstvenu delatnost obavlja na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, koji obuhvata specijalističko-konsultativnu i bolničku zdravstvenu delatnost.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Čačanska bolnica (1868 — 1910) — Okružna bolnica Čačak (1910 — 1929) — Banovinska bolnica Čačak (1929 — 1942) — Državna bolnica Čačak (1942 — 1946) — Gradska bolnica Čačak (1946 — 1955) — Opšta bolnica Čačak (1955 — 1966) — Opšta bolnica u sastavu Medicnskog centra Dr Dragiša Mišović u Čačku (od 1966)

Položaj i razmeštaj[uredi | uredi izvor]

Opšte bolnice se nalazi u Ulici Dr Dragiša Mišović 205, u Čačku, gradu sa 58 naselja, u središnjem delu centralne Srbije, u Šumadiji, između opštine Gornji Milanovac na severu i opštine Lučani na jugozapadu. Administrativno pripada Moravičkom upravnom okrugu, čiji je administrativni centar. Po popisu iz 2011. godine Čačak je ima 73.331 potencijalna korisnika bolničkih usluga.

Grad Čačak je zdravstveni centar Moravičkog upravnog okruga, u kome se nalazi: 17 zdravstvenih ambulanti, 1 bolnica, 1 dom zdravlja i ambulanta za medicinu rada.

Bolnica se za tercijalni nivo zdravstvene zaštite oslanja na Klinički centar Srbije u Beogradu, od koga je udaljena auto-putem Miloš Veliki oko 145 kilometara.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Karlo Beloni, prvi vojni lekar u novoosnovanoj vojnoj bolnici u Čačku

Kada je u Čačku 1836. godine izgrađeno nekoliko zgrada, kao preteča buduće kasarne, namenjen jednom odeljenju regularne kneževe garde,koje je tu povremeno boravilo, Čačak je dobio i prvu vojnu bolnicu, i vojnog lekara, koji je po ukazu kneza Miloša Obrenovića imao obavezu i da obavlja lekarsku praksu i sa civilima, bio je dr Karlo Beloni, po nacionalsnosti Slovak, rođen je 16. oktobra 1812. u gradu Levice. Pre njegovog dolaska jedan od najpoznatijih priučenih lekara u Čačku bio je Josif Nikolić.[2]

Po dolasku u Čačak, Beloni se susreo se velikom zdrastvenom neprosvešćenošću stanovništva, koji se do tada, kao i sav srpski narod, lečio u svojim kućama ili kod narodnih vidara. Dok se za teže bolesti išlo se kod priučenih lekara – grčkih hećima ili turskih berbera. Beloni je za sobom ostavio ovakav opis vojne bolnice u Čačku 1836. godine:

Prva civilna bolnica otvorena je u Čačku 15. maja 1868. godine u današnjoj Obilićevoj ulici 39. Bolnica koja je imala 10 bolesničkih postelja, prvo je bila u privatnoj kući čačanskog trgovca Miloša Ignjatovića, a potom u kući industrijalca Ferdinanda Krena.

Čačanska hirurgija je zvanično je započela sa radom 1906. godine, kada je u Čačak došao prvi školovani hirurg dr Milan Stajić.

Kao opštinski lekar a potom i kao pokretač izgradnje nove čačanske bolnice radio je dr Jaroslav Kuželj.[3] Na sopstveni zahtev penzionisan 1906. godine a Čačak je napustio 1927. godine i sa suprugom Milevom otišao u Zagreb. Tu je posle godinu dana (1928), nakon neizlečive bolesti umro u 82 godini života. Sahranjen je na pravoslavnoj parceli groblja u Mirogoju, Hrvatska.

Bolnica je 13. januara 1910. godine useljena u sopstvenu novoizgrađenu zgradu. Od tada počinje i njen ubrzani razvoj, tako da je pred Prvi svetski rat bolnica u svom sastavu imala tri odeljenja - za hirurgiju, unutrašnje i zarazne bolesti.[4] U momentu useljenja u novu bolnicu prema popis stanovnika Čačanski okruga, na eventualne bolničke usluge oslanjalo se 138.911 stanovnika (71.189 muškaraca i 67.722 žena).

Pred Prvi svetski rat, u Čačku je radila Okružna bolnica sa odeljenjima unutrašnje, hirurško i za zarazne bolesti. Bolnica je imala agregat za proizvodnju struje i dizel motor koji je služio za pokretanje hidrofora tako da su odeljenja bila snabdevena vodom. Početkom rata, bolnica u Čačku je pretvorena u rezervnu vojnu bolnicu.

Bolnica u Velikom ratu[uredi | uredi izvor]

Čačak pred početak Velikog rata

Austrougarska okupacija Čačka koja je u Velikom ratu trajala od 1. novembra 1915. godine do kraja oktobra 1918. godine narušila je život u gradu u svim oblastima privređivanja i života. U gradu je zavladala glad zbog nedostatak dovoljne količine hrane, a loša zdravstvena zaštita bila je jedan od uzroka velike stope smrtnosti civilnog stanovništva. Čačak je u prvim godinama rata bio pun izbeglica, vojske, regruta, staraca posledenje odbrane, komore, koji pod najezdom okupatora nisu znali kuda da pođu.[5]

U specifičnim ratnim uslovima, nedostatak lekara, povećao je broj nadrilekara koji su lečili travama i bajanjem. Seosko stanovništvo je najviše koristilo obloge od rakije za skoro sve bolesti (triper, tišnju, kašalj, probade, influencu, crveni vetar…) dok je gradsko stanovništvo tražilo leka u knjizi o kućnom lečenju Vase Pelagića.

Lekovi i sanitetski materijal su korišćeni samo za zarazne bolesti i ranjenike. Sa kretanjem vojske, širile su se i epidemije: kuga, kolera, trbušni tifus, pegavac, boginje, šarlah, difterija, guba, španska groznica…).

Pre početka rata, u bolnici su radili: dr Mihailo Radović, upravnik bolnice i šef unutrašnjeg odeljenja, dr Milan Stajić, šef hirurškog odeljenja, boničari i bolničarke: Jezdimir Nikolić, Radoje Janković, Petronije Jolović, Dragutin Đoković, Milija Velisavljević, Dragomir Tomašević, Miladin Lečić, Kata Jolović, Stanka Lazić, Ikonija Rosić, Danica Jelisavčić i Mileva Nikolić, Milan Pešić, previjač kao i Milan Gavrilović, sveštenik Dušan Momčilović, lekarski pomoćnik Živojin Gavrilović, ekonom Milan Petrović, pisar Marija Janjić, nadzornik rublja Svetozar Milošević, mašinista Vojislav Stanišić električar Simo Jovanović, pomoćnik mašiniste Nestor Lazović, kuvar Gojko Paunović, parakuvar Milenko Simović, kočijaš Stamenko Jovanović, baštovan Milija Petrović, vratar Jovanka Pešić i Budimka Bogosavljvić, pralje i spoljni momci Maksim Kurtović, Aleksandar Pantović, Milojko Miletić, Gavrilo Maksimović i Momir Marković.

Kada je počeo Prvi svetski rat i kada su u Čačak počeli da stižu ranjenici, bolnica je pretvorena u rezervnu vojnu bolnicu, u koju su sanitetskim vozovima na železničku stanicu u Čačku samo od 8. avgusta do 27. oktobra 1914. godine pristigla 4.500 ranjenika (srpskih i neprijateljskih vojnika).

Tokom 1914 i 1915. godine Bolnica se našla neposredno u blizina fronta i veliki broj ranjenika i bolesnika koji su svakodnevno pristizali, zahtevali su da se bolnički kapaciteti prošire tako da su se bolnička odeljenja nalazila u obližnjoj kasarni, Gimnaziji, Osnovnoj školi, većim kafanama i na poljani u Alvadžinici.

Kako su Čačanski lekari kao i bolničari bili mobilisani u srpsku vojsku, negom ranjenika bavile su se čačanske žene koje su, još u toku balkanskih ratova pohađale kurs za bolničarke.

Nakon povlačenja srpske vojske, i ulaska okupatora u Čačak, 1. novembra 1915 godine u gradu je ostao samo dr Venceslav Stejskal, koji je preležao tifus i bolovao od trombozu noge, tako da nije bio sposoban za vojsku. Ulaskom austrougarskih trupa u Čačak, dr Stejskal je predao bolnicu okupatoru pozivajući se na Ženevsku konvenciju. Tada je izdvojen srpski deo bolnice od austrijske vojne bolnice.

Tokom okupacije u bolnici je radilo više austrijskih lekara, na čelu sa upravnikom dr Baldinijem (austrougarskim lekarom). Jedno vreme, u bolnici je radilo i 6 francuskih sestra koje su bile dodeljene potpukovniku dr Krsti Dragomiroviću ( zetu vojvode Stepe Stepanovića koji je vodio srpski deo bolnice). One su napustile Čačak februara 1916. godine. U bolnici je radio i ostareli dr Jaroslav Kuželj koji je pre toga rukovodio vojnom bolnicom u Kragujevcu.

Ova dva češka lekara vodili su računa o zdravlju stanovnika čačanskog kraja sve vreme Velikog rata.. U redovima okupatorske vojske nalazio se izvestan broj mobilisanih lekara, između ostalih i pripadnici drugih slovenskih naroda koji su pružali značajnu podršku dr Stejskalu i čačanskom življu.

Za vreme Prvog svetskog rata, u Čačku su boravili i radili: doktori Orfanidos i Karamanlis, dr Leon Vajs ( Jevrejin, koji je rođen u Njujorku, studirao u Parizu, došao je za vreme Prvog balkanskog rata u Beograd i bio lekar dobrovoljac (koji je umro je lečeći bolesnike u Čačku 1915. godine) i dr Suharevski ( Poljak, koji je studirao medicinu u Nansiju).

Srpski lekari su radili pod kontrolom austrijskih kolega a njihova obaveza je bila da besplatno leče siromašne građane, vojnike, zarobljenike, prostitutke i dr.

Koliko je tačno ranjenika i obolelih zbrinjavano u čačankoj bolnici tokom Velikog rata, nema tačnih podataka, ali se zna da je u zajedničku grobnicu u Čačku sahranjeno 652 srpska vojnika a u „švapskom groblju“ 262 pripadnika vojske Centralnih sila.

Dve apoteke u Čačku (Aristida Jovanovića i Radivoja Pantovića), preuzele su vojne vlasti uz plaćanje zakupa. U junu i julu 1915. godine u Bolnici je izvršeno pelcovanje protiv zaraznih bolesti. I pored toga, Čačak nisu mimoišle ni epidemije. U novembru i decembru 1915. bilo je 22 slučaja kolere kod vojnika, kao i tri slučaja pegavog tifusa. Početkom maja 1916. godine obolela su 53 lica od pegavog tifusa a praktično, epidemija tifusa nije prestala tokom celog rata. Od zaraznih bolesti umrle su 743 osobe Najveći broj umrlih je bio od „tri tifusa“), tuberkuloze 277 od ukupno 2436 umrlih u 1916.godini.

Obzirom da su u Čačku živeli izmešano civilno stanovništvo, vojska i činovnici Vojnog generalnog guvernmana vlasti su bile zainteresovane da se efikasno organizuje zdravstvena zaštita svih stanovnika. Organozivane su Srpska (u kojoj je lečeno civilno stanovništvo) i Vojna bolnica ( za lečenje vojske i činovničkog aparata Guvernmana) kao i Srpsko i Švapsko groblje.

Bilo je perioda u toku rata kada u Čačku nije bilo nijednog lekara. Čačak su tada obilazili grčki lekari dr Zbarunjis Trikofoe (šef grčke sanitarne misije u Srbiji) a potom i dr Panajotis Savas i konstatovali da se loše hrani i austrougarska vojska a ne samo stanovništvo, jer je hrana bila lošeg kvaliteta i skupa.

U junu 1918. godine, od svih obolelih od zaraznih bolesti, lečenih u Bolnici 80% je otpadalo na venerične bolesti i malariju.

Kada su Austrijanci 25. oktobra 1918. napustili Čačak, u grad je ušla srpska vojska, a bolnica je i dalje bila vojnog karaktera, sada pod komandom srpske vojske, jer je trebalo lečiti i negovati povratnike sa frontova.

Bolnica između dva svetska rata[uredi | uredi izvor]

Prvi pedijatar u Čačku, bila je dr Jelisaveta Vasilijević, koja je između dva svetska rata formirala pedijatrijsku službe u okvirima tadašnjeg internog odeljenja.

Bolnica u Drugom svetskom ratu[uredi | uredi izvor]

Nemci su pored represije nad civilnim stanovništvom i pojedinačnih i masovnih likvidacija svojih neprijatelja, izvršili i pljačku industrijskih postrojenja, i zdravstvenih kapaciteta uključujući i bolnicu, koju su primarno korsitili za lečenje svojih vojnika. Okupacija je umnogome vratila čitavo područje čačanskog kraja, u period sa početka 20. veka.

Kapetan Raković i dr Mehmed Hodžić u obilasku ranjenika u bolnici u Jezdini kod Čačka

Zbog sve učestalijim sukoba sa partizanima, srpskim dobrovoljcima i okupatorom tokom 1943. i 1944. godine javio se sve veći broj ranjenika, pripadnika JVuO pa je u cilju njihovog zbrinjavanja formirana komanda JVuO osnovala je privremenu bolnicu van Čačka u selu Jezdina. Za komandanta bolnice postavljen je kapetan Boško Karaklajić, koji je seosku školu proglasio za istureno odeljenje četničke bolnice u Čačku.[6] Za rad u bolnici Komandant sela Jezdina, Gojko Jelušić sa članovima ravnogorskog odbora odredio je grupu ljudi iz sela da okreče školu i pripreme prostorije za smeštaj ranjenika. Omladinci iz sela organizovano su prikupljali materijalna sredstva i opremu za bolnicu, a ravnogorski odbor je razrezao pojedinom porodicema obavezu da daju određenu količinu namirnica za potrebe ranjenika i straže. Bolničko osoblje činili su mobilisani bolničari i bolničarke, članice ŽROS-a i Crvenog krsta iz Čačka, a od ravnogorskog odbora sela Jezdina Komanda JVuO zahtevala je da da ulogu bolničarki obavljaju i jezdinske devojke starije od 18 godina.[6]

U jesen 1944. godine potpomognuti podrškom zapadnih saveznika i jedinica Crvene armije, pripadnici partizanskog pokreta odneli su prevagu. Konačno oslobođenje Čačka dogodilo se 4. decembra 1944. kada su nemačke jedinice isterane iz grada.

Bolnica nakon Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

U Čačku je januara 1945. godine otvorena prva u Srbiji, zdravstvena ambulanta u kojoj se svaki građanin mogao besplatno lečiti. U njoj su angažovani svi gradski lekari. Ambulanta je imala četiri odseka: interni, hirurški, zubarski kao i savetovalište za trudne žene.[7] Bolnica u Čačku je s kraja 1940-tih rapolagala sa 108 bolesničkih kreveta. Bila je jedina bolnica u okrugu sa hirurškim odeljenjem i jednim hirurgom.[8]

Internistička služba u bolnici zvanično je počela sa radom 14. januara .1945. godine dolaskom dr Svetislava Zarića, specijaliste interne medicine. U tom periodu interno odeljenje je raspolagalo samo sa lekarskom slušalicom i aparatom za merenje krvnog pritiska. Prvi elektrokardiograf interno odeljenje je dobilo 1958. godine, što je vremenom uslovi razvoj savremene kardiološke službe u Čačku.

Dečije odeljenje je osnovano 1945. godine pod upravom dr Mihaila Mladenovića. U 1953. godini dr Franja Hercog proširio je odeljenje koje je 1950.tih imalo 60 postelja. Od 1980. godine odeljenje se nalazi na petom spratu hirurškog bloka bolnice, ima 30 postelja, i subspecijalističku ambulantu na prvom spratu. Odeljenje danas ima 85 postelja, u koronarnoj jedinici 15, dnevnoj bolnici 4, ostale bolesničke postelje ravnomerno raspoređene po odsecima I i II.

Dana 4. marta 1980. godine svečano je otvorena novoizgrađena bolnica u Čačku, ukupna površina oko 13.000 kvadratnih metara, sa osma glavnih i tri pomoćne operacione sale i 320 bolesničkih postelja. [9]

Delatnost[uredi | uredi izvor]

Opšta bolnica u Čačku obavlja polikliničku i stacionarnu zdravstvenu delatnost, u okviru koje:

  • Prati zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvenu zaštitu u oblastima za koje je osnovana i preuzima i predlaže mere za njihovo unapređenje;
  • Prati i sprovodi metode i postupke prevencije, dijagnostike, lečenja i rehabilitacije zasnovane na dokazima, a naročito one utvrđene stručno-metodološkim protokolima;
  • Obezbeđuje uslove za stručno usavršavanje zaposlenih i za unapređenje organizacije i uslova rada;
  • Sprovodi mere radi sprečavanja neželjenih komplikacija i posledica pri pružanju zdravstvene zaštite, kao i mere opšte bezbednosti za vreme boravka pacijenata u Opštoj bolnici u Prokuplju i obezbeđuje stalnu kontrolu sprovođenja ovih mera;
  • Organizuje i sprovodi mere u slučaju elementarnih i drugih većih nepogoda a u okviru svojih delatnosti vrši poslove odbrane zemlje koji se odnose na planiranje, organizovnje, pripremanje i osposobljavanje za rad u slučaju ratnog i vanrednog stanja
  • Odgovorna je za vršenje usluga iz delatnosti za koju je registrovana, na nivou utvrđenh planova odbrane i odluka nadležnih organa;
  • Organizuje i sprovodi stručno usavršavanje zdravstvenih radnika, zdravstvenih saradnika i ostalih zaposlenih u Bolnici radi unapređenja kvaliteta stručnog rada i proveru tih mera ;
  • Organizuje i sprovodi mere stalnog unapređenja kvaliteta stručnog rada i sprovodi njegovu unutrašnju proveru;
  • Sprovodi mere radi sprečavanja neželjenih komplikacija i posledica pri pružanju zdravstvene zaštite
  • Sprovodi mere opšte bezbednosti za vreme boravka pacijenata u Opštoj bolnici Prokuplje i obezbeđuje stalnu kontrolu ovih mera.

Organizacija rada[uredi | uredi izvor]

Opšta bolnica Čačak obavlja zdravstvenu delatnost na sekundarnom nivou, koja obuhvata:

  • prijem i zbrinjavanje urgentnih stanja,
  • specijalističko konsultativne preglede,
  • dijagnostičku obradu,
  • lečenje i rehabilitaciju

Rezultati rada[uredi | uredi izvor]

Kapacitet i korišćenje opšte bolnice Čačak u u 2015. godini.[10]
Broj postelja Broj ispisanih bolesnika Broj dana lečenja Prosečna dužina lečenja
(dani)
Prosečna dnevna zauzetost postelja
(%)
Obrt bolničkih postelja
497 22.417 133.565 6,0 73,6 45,1

Hirurško odeljenje bolnice obavi više od 33.000 ambulantnih pregleda godišnje, preko 2.500 operacija i više od 300 intevencija po principu ambulantne hirurgije, 14.500 bolesničkih dana i 3.000 ležećih pacijenta.

Organizaciona struktura[uredi | uredi izvor]

Opšta bolnica koja obavlja stacionarnu i specijalističko – konsultativnu delatnost i druge delatnosti preko organizovane službe za obavljanje specijalističko – konsultativne i stacionarne zdravstvene delatnosti i druge delatnosti organizovana je na sledeći način:

Dobrovoljno davanje krvi u organizaciji Opšte bolnice Čačak
Upravni organi
  • Direktor
  • Upravni odbor
  • Nadzorni odbor
Stručni organi Opšte bolnice
  • Stručni savet
  • Stručni kolegijum
  • Etički odbor
  • Komisija za unapređenje kvaliteta rada
Sektor internističkih grana medicine
  • interna medicina
  • pneumoftiziologija
  • neurologija
  • infektologija
  • dermatovenerologija
  • psihijatrija
Sektor hirurških grana medicine
  • hirurgija sa dečjom hiurgijom
  • ortopedija i traumatologija sa plastičnom hirurgijom
  • urologija
  • oftalmologija
  • otorinolaringologija sa maksilofacijalnom hirurgijom
Služba za pedijatriju
Služba za ginekologiju i akušerstvo sa neonatologijom
Služba za produženo lečenje i negu
Sektor zajedničkih medicinskih poslova
  • prijem i zbrinjavanje urgentnih stanja
  • anestezija sa reanimatologijom
  • fizikalna medicina i rehabilitacija
  • specijalističko-konsultativni pregledi
  • dnevne bolnice za dijagnostiku i terapeutski tretman(hemodijaliza, onkologija i dr .)
  • laboratorijska dijagnostika
  • radiološka dijagnostika
  • transfuzija krvi
  • patološka, patohistološka, sudsko medicinska i citohistološka dijagnostika;
  • farmaceutska delatnost (bolnička apoteka )
  • socijalne medicine sa informatikom
Sektor zajedničkih nemedicinskih poslova
  • Služba za pravne i ekonomsko finansijske poslove
  • Služba za tehničke i druge slične poslove, odlaganje i tretmana medicinskog infektivnog otpada i prevoz bolesnika.

Kadrovska struktura[uredi | uredi izvor]

  • Na internom odeljenju zaposleno je ukupno 21 lekara, 52 medicinske sestre i jedan bolničar.
  • Na pedijatriji radi 9 lekara i 21 medicinska sestra

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Uredba o planu mreže zdravstvenih ustanova Republike Srbije”. paragraf.rs. Službeni Glasnik RS. Pristupljeno 1. 5. 2020. 
  2. ^ Davidović, Goran (27. 3. 2020). „Sve čačanske epidemije kroz istoriju”. Ozonpress :: internet portal. Pristupljeno 9. 5. 2020. 
  3. ^ Mojsilović M. Marinković M. Zdravstvo čačanskog kraja, Čačanski glas, Čačak, 1979. god.
  4. ^ Dr Branko Peruničić, Čačak i Gornji Milanovac 1866-1915, knjiga druga, Čačak, 1969, str. 790
  5. ^ A. Mitrović, Srbija u Prvom svetskom ratu, 153-156.
  6. ^ a b Nedeljko Ješić, Jezdina – hronika (Čačak: Istorijski arhiv Čačak, 1974), 176-177)
  7. ^ „Slobodni glas“ list jedinstvenog Narodno-oslobodilačkog fronta okruga čačanskog, 25. avgust, br.30,str.4
  8. ^ IAČ, ONO-Čačak, K-1, br.
  9. ^ Čačanski glas, br. 9 i 10, 1980
  10. ^ Zdravstveno-statistički godišnjak za 2015. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije, 2016. Pristupljeno: 30. 5. 2020

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]