Oraško Brdo

Koordinate: 44° 39′ 02″ S; 16° 05′ 43″ I / 44.6505234° S; 16.0952391° I / 44.6505234; 16.0952391
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oraško Brdo
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetFederacija BiH
KantonUnsko-sanski kanton
OpštinaBosanski Petrovac
Stanovništvo
 — 2013.0
Geografske karakteristike
Koordinate44° 39′ 02″ S; 16° 05′ 43″ I / 44.6505234° S; 16.0952391° I / 44.6505234; 16.0952391
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Oraško Brdo na karti Bosne i Hercegovine
Oraško Brdo
Oraško Brdo
Oraško Brdo na karti Bosne i Hercegovine

Oraško Brdo je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, u opštini Bosanski Petrovac, koje administrativno pripada Federaciji Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 2013, ovo naselje je bez stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo Oraško Brdo je smješteno na visoravni iznad bihaćkog sela Orašac, između šume zvane Krš i brda koje se zove Lupina. Selo graniči sa petrovačkim selima Prkosi (na jugu) i Vrtoče (na jugoistoku), te sa bihaćkim selima Orašac (na zapadu), Ćukovi (na sjeverozapadu), Lipa (na sjeveru) i Teočak (na istoku). Krajnji sjeverni dio Oraškog Brda presjeca magistralni put PetrovacBihać.

Granica sa Prkosima ide preko prostranog polja koje se dijeli na Brđansko polje (na Oraškom Brdu) i Prkoško polje (na Prkosima). Ovo polje je sa zapada omeđeno šumom Krš, koja se proteže kroz Oraško Brdo i Prkose, a sa istoka brdom Lupina, koje se takođe proteže kroz oba ova sela. Granicu ka Vrtoču čini brdo Lupina. Međa ka Orašcu i Ćukovima ide vrhovima iznad Krša. Idući od juga ka sjeveru, to su: Kota 752, Jerkovića vršeljak (777 m), Gradina (817 m), Talića vrh, Gradina (798 m), te kota 790, koja je tromeđa Oraškog Brda, Ćukova i Lipe. Granicu prema Lipi čini Ćukovsko polje, dok se granica ka Teočaku penje od magistralnog puta, preko Brusovca, do Lupine.

Na zapadu sela proteže se šuma i krševiti kraj koji se zove Krš ili Kraj, a kojeg nadvisuju pomenuti vrhovi. Jedan dio šume naziva se Zbijeg. Na istoku sela nalazi se brdo Lupina, sa vrhovima Tukovi (943 m) i Kamenica (1128 m). Od sjevera ka jugu, Lupinu presjecaju drage i kose, od kojih su veće Miljevića draga, Ćulibrkova kosa, Borića kosa i Maurina draga. Od polja i livada značajniji su Brđansko polje, Ćukovsko polje i Poprekuša. U jugozapadnom dijelu sela nalazi se bunar Ciganovac. Selo nema crkvu. Ima tri veća groblja.

Oraško brdo ima pet zaselaka. U Kršu (Kraju) nalazi se zaselak Potkrajčani. Zaselak se još naziva i Pod Kršom, Pod Krajom ili Potkraj. Zaselak Pod Kršom graniči sa istoimenim prkoškim zaseokom. U ovom zaseoku su do izbjeglištva 1995. godine živjeli Čubrile, Drljače, Vujinovići i Jerkovići. Prema Lipi i Teočaku nalazi se zaselak Čiče, koji se zove i Brusovac. Na topografskim kartama označava se i kao Veliki Brusovac, budući da postoji zaselak Brusovac i u Teočaku, koji se na kartama označava kao Mali Brusovac. U Čičama su živjeli Čiče i Zorići. U zaseoku Mandića draga živjeli su Mandići. Zaselak Krstine, nosi i naziv Potkrstine. Ovdje su bili Petrovići, Drljače i Zorići. Podlupina (Pod Lupinom) proteže se ka Prkosima i graniči sa istoimenim prkoškim zaseokom. Nju su naseljavali Miljevići, Karakaši, Ćulibrci, Pilipovići, Egelje, Labusi, Bosančići i Ožegovići (koji su bili krajnja kuća prema Prkosima). Podlupina je bila najveći brđanski zaselak.[1]

Oraško Brdo predstavlja krajnje selo na sjeverozapadu petrovačke opštine, a na području ovoga sela nalazi se krajnja zapadna tačka opštine. Granice sela poklapaju se sa granicama Katastarske opštine Oraško Brdo. Skupa sa Vrtočem i Prkosima čini Mjesnu zajednicu Vrtoče.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na Oraškom Brdu, u dijelu koji se naziva Krš, nalazi se tvrđava iz ilirskog perioda Gradina u Kršu. Ovo je jedna od najvećih tvrđava u petrovačkom kraju. Gradina je dugačka 580 metara, a široka je 284 metra. Na pojedinim mjestima ima petostruke koncentrične kamene bedeme, čiji se krajevi završavaju na jugozapadnoj strani, na ivici strme stijene. Sjeverozapadni bedem visok je 4 metra, a jugoistočni 6 metara. Unutar bedema nađeni su ostaci posuđa, napravljenog od ilovače.[2]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Stanovnici Oraškog Brda zovu se Brđani.

Nacionalnost[3] 1991. 1981. 1971.
Srbi 64 139 173
Jugosloveni 1
ostali i nepoznato 1
Ukupno 65 140 173
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1885. 396
1895. 542
1910. 518
1921. 562
1953. 278
1961. 244
1971. 173
1981. 140
1991. 65

Prezimena[uredi | uredi izvor]

  • Bokić — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Bosančić — Pravoslavci, slave Svetog Jovana Zlatoustog
  • Vignjević — Pravoslavci, slave Svetog Vasilija
  • Vojvodić — Pravoslavci, slave Nikoljdan
  • Vojnović — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Vujinović — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Dragosavac — Pravoslavci, slave Jovanjdan
  • Drljača — Pravoslavci, slave Trivundan
  • Egelja — Pravoslavci, slave Lučindan
  • Zorić — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Jerković — Pravoslavci, slave Petrovdan
  • Karakaš — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Labus — Pravoslavci, slave Nikoljdan
  • Mandić — Pravoslavci, slave Nikoljdan
  • Marjanović — Pravoslavci, slave Jovanjdan
  • Miljević — Pravoslavci, slave Svetog Stevana
  • Ožegović — Pravoslavci, slave Svetog Stevana
  • Pavlović — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Petrović — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Pilipović — Pravoslavci, slave Svetog Alimpijan
  • Radišić — Pravoslavci, slave Nikoljdan
  • Romić — Pravoslavci, slave Nikoljdan (oko 1850. dio njih odselio u Teočak)[4]
  • Ćulibrk — Pravoslavci, slave Jovanjdan
  • Čiča — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Čubrilo — Pravoslavci, slave Lučindan

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Imenik naseljenih mjesta NR BiH. Sarajevo: Zavod za statistiku NR BiH. 1955. str. 46. 
  2. ^ Ćurčić, Vejsil (april 1902). „Starine iz okoline Bos. Petrovca”. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 14: 229—255. 
  3. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  4. ^ Karanović, Milan (1925). Pounje u Bosanskoj Krajini. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 557.