Osipne groznice
Osipne groznice su grupa infektivnih bolesti koje se odlikuju povišenom temperaturom i pojavom ospe kao stalnim i karakterističnim znakom.[1]
Ospa[uredi | uredi izvor]
Ospa je promena koja se javlja na koži celog tela ili većeg dela kože. Ospa na sluzokožama naziva se anantem i javlja se obično pre egzantema, ali ranije i iščezava. Ospa može da bude:
- Difuzna (kod šarlaha), ako se između nje ne vidi zdrava koža. Na eritematoznoj osnovi vidi se sitna tačkasta ospa.
- Mestimična (kod morbila), Kada između ospi postoji površina zdrave kože, koja izgleda kao da je poprskana crvenom bojom.
Kada se govori o ospi treba znati:
- da li se nalazi na karakterističnim mestima (na kosmatom delu glave, na licu, na dlanovima, na tabanima),
- način širenja i mesto gde se prvo pojavila (da li izbija odjednom ili u talasima), da li izbija po redu ili bez reda,
- Izgled ospe (uniformna, poliformna i dr.),
- Da li ima više ospe na otkrivenim delovima ili po trupu,
- da li sa iščezavanjem ospe dolazi do perutanja, hiperpigmentacije ili nastaju ožiljci.
Najpoznatije osipne groznice su:
- ovčije boginje (lat. varicella),
- male boginje (lat. morbili),
- šarlah (lat. scarlatina),
- crvenka (lat. rubella).
Ovčije boginje[uredi | uredi izvor]
Varičela je akutna infektivna bolest iz grupe osipnih groznica, sporadičnog karaktera. Klinički se manifestuje blagim simptomima infekcije i pojavom karakteristične ospe.
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Uzročnik je virus varičele koji može izazvati i oboljenje herpes zoster. Veoma je otporan u spoljašnjoj sredini. Inkubacija u proseku traje oko dve nedelje. Putevi širenja su vazduh i direktan kontakt. Epidemiološke karakteristike su da je to uglavnom oboljenje dečijeg uzrasta sa tendencijom češće pojave zimi i u rano proleće.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Varičela prolazi kroz tri stadijuma:
- kataralni,
- osipni i
- stadijum otpadanja krusta.
Kataralni stadijum se manifestuje opštim simptomima - povišenom temperaturom, malaksalošću, anoreksijom, glavoboljom. Ovaj stadijum je obično slabo ispoljen i kratko traje- dva do tri dana. Osipni stadijum se odlikuje pojavom polimorfne ospe i enantemom. Ospa je mestimična u naletima bez reda. Lokalizuje se na svim delovima kože, uključujući i lice. Osipni stadijum varičele traje 6-7 dana. Stadijum otpadanja kursta se odlikuje opštim i subjektivnim poboljšanjem i otpadanjem krusta.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza varičele se postavlja na osnovu:
- kliničke slike
- epidemioloških podataka
- laboratorijske potvrde dijagnoze.
Lečenje[uredi | uredi izvor]
Lečenje varičele sastoji se iz opštih mera i simptomatske terapije. Opšte mere su:
- Izolacija do otpadanja krusta i
- mirovanje za vreme febrilnosti
Simptomatska terapija:
- antipiretici
- kod dece luminalete preventivno zbog konvulzija.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Zaštitne mere protiv varičele su slabo efikasne, a sastoje se u izolaciji obolelih. Imunitet posle preležane bolesti je solidan.
Male boginje[uredi | uredi izvor]
Male boginje su veoma kontagiozno oboljenje iz grupe osipnih groznica endemo-epidemičnog karaktera.
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Uzročnik oboljenja je virus morbila koji je veoma neotporan u spoljnjoj sredini i brzo ugine.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Inkubacija morbila najčešće traje 9-11 dana. Izvor infekcije je isključivo obolela osoba. Bolesnici su zarazni 5 dana pre pojave ospe i 5 dana posle. Putevi širenja su zbog slabe otpornosti virusa Fligeove kapljice ili direktan kontakt. Imunitet posle preležane bolesti je trajan i solidan.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Klinička slika ima tri stadijuma:
- kataraln,
- osipni i
- rekonvalescentni.
Kataralni stadijum - Karakteristični znaci tog stadijuma su:povišena temperatura, karakteristične promene na sluzokoži i anantem.Taj stadijum traje nekoliko dana. Nastaje postepeno, povišenom temperaturom, konjunktivitisom, suvim kašljem, promuklim, hrapavim glasom i malaksalošću.Lice bolesnika je uplakano, oči crvene, ždrelo crveno sa enantemom, u kataralnom stadijumu ponekad se javljaju crvenilo, poremećaji i jaka uznemirenost, a kod dece grčevi kao i besvesnost. U ovom stadijumu na sluzokoži obraza mogu da se jave u visini kutnjaka sitne beličaste mrlje, takozvane Koplikove mrlje. Pri kraju ovog stadijuma temperatura se spušta na normalu. Osipni stadijum - Posle sniženja temperature i izvesnog poboljšanja nastaje ponovni skok temperature, pogoršavanje postojećih simptoma prati izbijanje mestimične ospe. Ospa najpre izbija iza ušiju, zahvata lice, ponekad i kosmati deo glave, a zatim po vratu, prsima, rukama, dlanovima a na kraju zahvata i noge. Izbijanje ospe traje oko 48 sati i prati ga pogoršanje kataralnih i opštih simptoma. Kada se ospa pojavi po celom telu ako nema komplikacija ili udruženih infekcija, temperatura ubrzo pada na normalu, a ospa brzo počinje da bledi i nestaje istim redom kojim se pojavila. Iščezavanjem ospe nastaje primetno poboljšanje a povlače se i preostali simptomi. Rekonvalescentni stadijum - taj stadijum traje različito, u zavisnosti od težine kliničke slike karakterišu ga iščezavanje svih simptoma i oporavak iznurenog i oslabljenog organizma.
Komplikacije[uredi | uredi izvor]
Bolest često prate komplikacije koje nastaju dejstvom samog virusa morbila ili zbog udruženih infekcija. Anergija- smanjenje otpornosti organizma, jedan je od značajnih faktora koji doprinosi pojavi komplikacija. Među komplikacijama najznačajnije su plućne i komplikacije na CNS-u.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza morbila postavlja se na osnovu:
- kliničke slike,
- epidemioloških podataka,
- laboratorijske potvrde dijagnoze.
Lečenje[uredi | uredi izvor]
Terapija morbila se sastoji od opštih mera i simptomatske terapije. To su:
- izolacija za vreme kataralnog stadijuma i nedelju dana po pojavi ospe,
- mirovanje za vreme febrilnog stadijuma,
- brisanje očiju fiziološkim rastvorom pri jače izraženom konjuktivitisu.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Preventivne mere kod morbida sastoje se od opštih i specifičnih mera. Opšte mere su kao i kod drugih kapljičnih infekcija neefikasne. Specifične mere se sastoje od aktivne (vakcinacija) i pasivne zaštite.
Crvenka[uredi | uredi izvor]
Crvenka je blaga virusna sepsa iz grupe osipnih groznica.
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Uzročnik rubeole je virus rubeole. Virus se kod obolelih nalazi u krvi, nosno-ždrelnoj sluzi.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Izvor infekcije je isključivo bolesnik i to u prvim danima oboljenja. Putevi širenja isključivo direktan kontakt i Fligeove kapljice. Inkubacija traje obično dve do tri nedelje. Rubeola je uglavnom bolest epidemijskog karaktera sa visokim indeksom kliničke manifestacije. Pokazuje sezonski karakter, zima - rano proleće. Najčešće oboljevaju deca i mlađe osobe.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Kataralni stadijum koji kod male dece izostaje kod odraslih osoba je blag i ktatkotrajan. Odlikuje se povišenom temperaturom, ponekad kijavicom i blagim kašljem, konjunktivitisom i pojavom anantema. Osipni stadijum rubeole praćen je karakterističnim uvećanjem limfnih žlezda koje mogu ostati uvećane dve do tri nedelje. Uvećanje ždrela je ponekad praćeno i uvećanom slezinom. Stadijum rekonvalescencije se odlikuje iščezavanjem temperature i ospe i uvećanim limfnim žlezdama.
Komplikacije[uredi | uredi izvor]
- Angina,
- otitis media,
- bronhopneumonija,
- trombocitopenija ili artritis
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza rubeole predstavlja se na osnovu:
- Kliničke slike
- Epidemoloških podataka
- Laboratorijske potvrde dijagnoze
U laboratorijska ispitivanja spadaju: izolacija virusa iz krvi, pljuvačke, stolice ili mokraće, koja nije još rutinska, dokazivanje neutrališućih antitela, test inhibicije hemaglutinacije, dokazivanje antitela koja vezuju komplement.
Lečenje i zaštita[uredi | uredi izvor]
Terapija rubeole je simptomatska, a komplikacije se leče odgovarajućim sredstvima. Kortikosteroidi i transfuzija krvi se primenjuje u lečenju encefalitisa. Preventivne mere sastoje se od opštih i specifičnih mera. Opšte mere su neefikasne. Specifične mere su aktivna zaštita - vakcinacija i pasivna zaštita.
Šarlah[uredi | uredi izvor]
Šarlah je infektivna bolest iz grupe osipnih groznica. Bolest je endemičnog ili epidemičnog karaktera. Klinički se manifestuje anginom, ređe nekom drugom lokalnom infekcijom, karakterističnim osipom, perutanjem i mogućnošću nastajanja karakterističnih komplikacija.
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Uzročnik oboljenja je piogeni streptokok iz grupe A, koji luči eritrogeni toksin. Veoma je opasan u spoljašnjoj sredini.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Inkubacija je kratka(dva do pet dana). Izvor infekcije su bolesnici od neke bolesti iz grupe streptokoka. Putevi širenja su različiti: kapljični aerogeni, prašina kao i direktan i indirektan kontakt. Epidemiološke karakteristike- šarlah je oboljenje endemsko-epidemičnog karaktera.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Prolazi kroz četiri stadijuma:
- invazioni,
- osipni,
- prazan i
- stadijum perutanja - rekonvalescentni
Invazioni stadijum - počinje naglo karakterističnim trijasom: temperaturom, bolom u grlu i inicijalnim povraćanjem to jest povraćanjem na početku bolesti. Temperatura je povišena, grlo hiperemično, tonzile povećane obično sa pojavom gnojnih čepića. Na sluzokoži mekog nepca nalazi se enantem. Povraćanje, koje u početku uvek prati šarlah, često je praćeno bolovima u trbuhu, obično u predelu apendiksa.Ovaj stadijum traje 1-2 dana. Osipni stadijum - se odlikuje pojavom šarlahne ospe, koja izbija brzo obično u toku nekoliko sati. Ospa je difuzna i iščezava na pritisak, ako nije hemoragična. Ima je po celom telu, osim po licu, kosmatom delu glave, dlanovima i tabanima. Koža pokrivena osipom je suva, hrapava i pomalo svrbi. Sa pojavom ospe pogoršavaju se ostali simptomi. Prazan period - je nazvan tako jer nema nikakvih simptoma ni znakova, osim tahikardije i Pastijinog znaka. Stadijum perutanja - se odlikuje time što koža šarlahnog bolesnika počinje da se peruta, uz opšte dobro stanje. Najpre se perutaju lice, vrat i trup a zatim dlanovi i tabani, na kojima je perutanje obilno, jer je koža tvrda i debela.
Komplikacije[uredi | uredi izvor]
- Bakterijske ( lat. otitis media, lymphadenitis coli, sinusitis pansinusitis)
- Toksične ( rani nefritis, toksični miokarditis, reumatoid)
- Tokso-alergijske komplikacije ( akutni glomerulonefritis, reumatska groznica)
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Postavlja se na osnovu:
- kliničke slike,
- epidemioloških podataka i
- laboratorijske potvrde podataka
Lečenje i zaštita[uredi | uredi izvor]
Lek izbora je penicilin, u trajanju od 10 dana. Preventivne mere kod šarlaha sastoje se od opštih i specifičnih. Opšte mere su iste kao i kod drugih kapljičnih infekcija, ali neefikasne. Specifične mere su s obzirom na to da vakcina ne postoji, hemiprofilaksa. Imunitet posle preležanog šarlaha je solidan.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Matić B. Dermatovenerološka propedevtika, III preštampano izdanje (Medicinski fakultet Novi Sad). 1992. ISBN 978-86-7197-076-1.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Diklić Dragomir i Antonijević Božidar (2014): "Infektivne bolseti sa negom", Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Male boginje
- Šarlah kod dece i odraslih
- Rubeola crvenka Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |