Oton II, car Svetog rimskog carstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oton II
Oton II
Lični podaci
Datum rođenja955.
Mesto rođenjaRim, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti7. decembar 983.
Mesto smrtiRim, Sveto rimsko carstvo/Papska država
Porodica
SupružnikTeofanija
PotomstvoSofija I, opatica Gundershajma, Adelaida I, opatica Kvedlinburga, Matilda od Nemačke, grofica Lotaringije, Oton III
RoditeljiOton I
Adelaida od Italije
DinastijaOtonska dinastija
PrethodnikOton I, car Svetog rimskog carstva
NaslednikOton III, car Svetog rimskog carstva

Oton II ili Oton Crveni (nem. Otto II.; 9557. decembar 983) je bio kralj Nemačke (961—983) i car Svetog rimskog carstva (967—983). On je treći vladar Otonske dinastije, a sin je Otona I Velikog.[1][2]

Postaje car[uredi | uredi izvor]

Otac Oton I imenovao ga je savladarom u Italiji i Nemačkoj 961, a savladar Svetog rimskog carstva postao je 967. godine. Kad je umro Oton I, postao je car bez ikakvog otpora. Sledio je politiku Otona Velikog i ojačavao je carsku vlast u Nemačkoj, a širio se i u Italiji.[3]

Rat tri Henrika[uredi | uredi izvor]

Dok je Oton II ratovao protiv Boleslava II u Bohemiji, to koriste tri Henrika i bune se 977. protiv Otona. Ta tri zaverenika su:

Oton II je krenuo protiv pobunjenika zajedno sa Otonom I Švapskim. Oton je krenuo na Pasau, koji su držali zaverenici. Grad se predao nakon opsade, koja je izvedena specijalnom taktikom mostova od brodova. Na uskrs 978, na sudu u Magdeburgu vođe pobunjenika su kažnjene gubljenjem vojvodstava. Bavarska je posle ove pobune potpuno pokorena i postala je najveća od ključnih vojvodstava.

Bohemija, Poljska i Lorena[uredi | uredi izvor]

Češka (Bohemija) i Poljska su 978. priznale Otonovu vrhovnu vlast.

Te iste godine Lotar Francuski pokušava da povrati Lorenu. Napao je u proleće i skoro je zarobio Otona II u Ahenu. Oton je na to krenuo u invaziju Francuske u jesen 978. i došao do Pariza. Harao je područjem, kojim bi prošao. Zauzeo je Montmatr, ali nije uspevao da zauzme Pariz, pa se povukao uz poprilične žrtve. Sklopljen je mir 980. sa Francuzima, a Lorena po tom sporazumu i dalje pripada Nemačkoj.

Kamapanje u Italiji i Slovenski napad[uredi | uredi izvor]

Kad je osigurao Nemačku Oton kreće u Italiju, gde nije bio mnogo uspešan, jer su Arapi uspeli 982. da odbiju njegove napade. U Italiji je sazvao sastanak, da bi njegov sin Oton III bio prihvaćen kao kralj Nemačke. Umro je u ratu protiv Mlečana. Dok je Oton bio u Italiji Sloveni su uspeli da povrate teritorije istočno od Labe. Ipak, Otonovo carstvo je bilo dosta jako.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
8. Oton I, vojvoda Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Henrik I Ptičar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Hedvig od Frankonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Oton I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Ditrih od Ringelhajma
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Matilda od Ringelhajma
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
11. Reinhild
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Oton II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
12. Rudolf I od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Rudolf II od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
13. Guilla of Provence
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Adelaida od Italije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
14. Burhard II, vojvoda Švabije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Berta Švapska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Regelinda of Zürich
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Otto II Holy Roman emperor”. Britannica. Pristupljeno 1. 2. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Otto II (Holy Roman emperor)”. Encyclopedia. Pristupljeno 1. 2. 2021. (jezik: engleski)
  3. ^ „Otto I, Holy Roman Emperor”. British Museum. Pristupljeno 1. 2. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kralj Nemačke
(961983)
car Svetog rimskog carstva
(967983)