Pavle Ćosić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pavle Ćosić
Pavle Ćosić 2021.
Rodmuški
Datum rođenja(1967-08-24)24. avgust 1967.(56 god.)
Mesto rođenjaBeogradSFRJ
PrebivališteBeograd
DržavljanstvoSrpsko
UniverzitetFilološki fakultet Beograd
ZanimanjeLingvista, pisac i satiričar
Aktivni period1986—danas
Značajni radoviRečnik sinonima
Srpski za strance
Leposava
Nova Leposava Jezičke nedoumice – Zablude i mitovi
SupružnikSvetlana Mitrović Ćosić(v. 2022)
Deca1
RoditeljiCvijeta Jakšić Dragan Ćosić
NagradeNovosadski sajam knjiga za izdanje godine za „Srpski rečnik sinonima”

Pavle Ćosić (24. avgust 1967) u Beogradu, srpski je lingvista, pisac, leksikograf, satiričar i izdavač. Takođe je poznat po svom multimedijalnom satiričnom angažmanu unutar, sad već nepostojeće, kulturno-umetničke grupe Ilegalni poslastičari. Osnovni cilj grupe bio je da podigne građansku svest, a rad se zasnivao na ismevanju društveno i politički značajnih tema, kao i na širenju lažnih vesti sa ciljem da se raskrinkaju mehanizmi i obrasci funkcionisanja medija i propagande. U sklopu svog angažmana, grupa je organizovala koncerte, izložbe, promocije i druga kulturna dešavanja.[1] Magistrirao je na lingvistici što mu je osnovna i najvažnija profesija.[2] Osim navedenim angažmanima, bavio se i filmom i filmskom kritikom, kao i blogovima od kojih je najpoznatiji blog Svetopavlje i blog na stranici portala Kornet.

Izdavaštvo, umetnost i lingvistika[uredi | uredi izvor]

Nastanak izdavačke kuće Kornet[3], čiji je Ćosić vlasnik, a koja je i nazvana po Ilegalnim poslastičarima kao njihova podružnica, započela je s radom tako što je objavljivala blogove sa željom da promoviše neafirmisane autore. Prvo izdanje Korneta bila je slikovnica Borisa Starešine Marko KraljevićNatprirodni ciklus (2006), potom roman Ivana Tobića Tobiđenja, dušo moja, zbirka priča Divne Peškir Domicid[4], a zatim i Ćosićev roman Leposava[5] koji je doživeo veliki uspeh i mnogo izdanja, a ušao je i u uži izbor za Ninovu nagradu. Naredne godine, Ćosić isto za Kornet objavljuje svoje najsveobuhvatnije delo, Rečnik sinonima, sa preko 23.000 odrednica, 2008. godine. (ovo izdanje Rečnika se još od 2012. godine nalazi u srpskom Vikirečniku ustupkom autora, a u planu je i onlajn izdanje drugog i dopunjenog izdanja kao zasebne stranice na internetu). Ovom delu prethodilo je drugo značajno delo iz oblasti jezika, Srpski za strance (testovi, vežbanja, igre), izdato 2004. za vreme Ćosićevog boravka na mestu lektora na Univerzitetu Adam Mickjevič u Poznanju, u Poljskoj.[6] Osim što je radio na sopstvenim projektima, uz podršku lingviste Ivana Klajna, Ćosić je potpomogao, u funkciji saradnika, i izdanje Rečnika kolokvijalnog govora Danka Šipke, izdatog za Danvudi pres iz Springfilda 2000. godine.[7] Od 2010. do 2014. godine imao je svoju satiričnu kolumnu u nedeljniku Pečat u kom je objavljivao satirične tekstove u vidu lažnih vesti. Taj period prekinut je njegovim privođenjem zbog navodne pretnje smrću Aleksandru Vučiću preko društvene mreže Fejsbuk.

Ilegalni poslastičari su, pored lažnih vesti, najviše zapamćeni po postavljanju Ćoška Salvadora Dalija[8][9][10]u Beogradu na uglu Simine i Kapetan Mišine ulice 2007. godine koji je postao turistička atrakcija, Ćošku Marka Kraljevića u Šangaju[11] 2008. godine u okviru Festivala međunarodne savremene umetnosti, i Banderi Ilegalnih poslastičara[12] u Ljubljani u Metelkovoj. Jedno vreme je na istom ćošku, u dogovoru sa Sašom Markovićem Mikrobom na istom ćošku stajao i njegov rad pod nazivom „Ventilator”, ali je nakon godinu dana ukraden.

Ćosićeva poslednja knjiga iz oblasti lingvistike, Jezičke nedoumice: zablude i mitovi, iz 2022. godine, izdata u saradnji izdavačkih kuća Kornet i Prometej, izazvala je kontroverze, kako u stručnim krugovima, tako i među laicima. U planu je drugo dopunjeno izdanje, kao i školsko izdanje.

U martu 1999. za vreme NATO bombardovanja SRJ, Ćosić zajedno sa Ratkom Ristićem i Nelom Šukarom osniva prvi srpski sajber magazin, odnosno satirični portal, pod nazivom Krompir.[13] Izašla su četiri broja koja su dopunjavana do 2005. godine, a i danas im se može pristupiti putem platforme Audiolinuks.

Film[uredi | uredi izvor]

Devedesete su obeležene Ćosićevim doprinosom u oblasti novinarstva i uredništva. Osim što je pisao kolumnu o žargonu pod nazivom „Gistro Šatro” za mesečnik Iks Zabava (X Zabava, koji je uređivao Petar Luković), radio je kao lektor, filmski kritičar i urednik za Dnevni telegraf Slavka Ćuruvije. Sarađivao je i sa drugim dnevnim listovima i televizijskim i radio-stanicama, a autor je i dva kratka filma, dokumentarnog Slobo – Klintone! iz 1999, koji je prikazan na više evropskih filmskih festivala i nacionalnoj holandskoj telefiziji pre kraja bombardovanja SRJ, i igranog filma Nije dobar, nije loš, zao, grupe Les Autres u kojoj su još Stefan Kostadinović i Stanislav Stojanović, i u kom je učestvovao u ulozi režisera, scenariste i snimatelja.[14]

Takođe, reditelj je i scenarista za reklamne spotove priručnika „Jezičke nedoumice : Zablude i mitovi” za Kornetovu produkciju na iste izdavačke kuće. Prvi je nesvakidašnja reklama za knjigu, a drugi u duhovitom spotu u kom učestvuje i ugledna novinarka i književna kritičarka Olivera Đurđević, pod nazivom „Kratki film o prebijanju".

Svoje poimanje sveta i Beograda, kao i svojih sugrađana, Ćosić je obradio u epizodi „Školsko” serije „Na veslu priča”. Pisci, ekolozi, filolozi i muzički umetnici dele sa gledaocima svoje utiske o modernom vremenu, istoriji, ekologiji, gradovima u regionu.[15]

Fikcija[uredi | uredi izvor]

Društveno-političku klimu devedesetih Ćosić je umetnički preradio u svom jedinom delu fikcije, satiričnom distopijskom romanu Leposava iz 2007. godine. Od 2022. godine, roman Leposava se zove Nova Leposava i stalno se menja od izdanja u izdanje, postavši tako jedinstven eksperiment jer se akteri i zbivanja stalno menjaju zavisno od društveno-političke situacije. Po prvom izdanju Leposave snimljena je i radio-drama u produkciji RTS Radio Beograda.[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ilegalni poslastičari u Pirotu - Kultura - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2007-08-27. Pristupljeno 2023-09-24. 
  2. ^ „Online knjižara Dereta | Autori”. Online knjižara Dereta (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-06. 
  3. ^ „Home”. KORNET (na jeziku: srpski). 2020-05-28. Pristupljeno 2023-09-24. 
  4. ^ „Home”. KORNET (na jeziku: srpski). 2020-05-28. Pristupljeno 2023-10-07. 
  5. ^ „LEPOSAVA – PAVLE ĆOSIĆ”. KORNET (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-06. 
  6. ^ „Pavle Ćosić – Srpsko Književno Društvo” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-09-24. 
  7. ^ „Pavle Ćosić – Srpsko Književno Društvo” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-09-24. 
  8. ^ „Dorćolsko ćoše Salvadora Dalija”. Moja španska priča (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-09. 
  9. ^ „Skriveni ćošak Beograda”. Mondo Srbija (na jeziku: srpski). 2016-03-06. Pristupljeno 2023-10-09. 
  10. ^ „Datoteka:Ćošak Salvadora Dalija.JPG — Vikipedija”. commons.wikimedia.org (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-09. 
  11. ^ „Kraljević Marko ide u Kinu”. Politika Online. Pristupljeno 2023-10-09. 
  12. ^ „Metelkova – alternativna četvrt Ljubljane – Danijela Ćalasan” (na jeziku: engleski). 2018-10-12. Pristupljeno 2023-10-09. 
  13. ^ „Krompir - cYbEr MaGaZiN”. audiolinux.com. Pristupljeno 2023-10-06. 
  14. ^ „Pavle Ćosić”. Prometej (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-24. 
  15. ^ Na veslu priča - trejler (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-10-06 
  16. ^ „RTS :: Radio Beograd 2 :: Pavle Ćosić: Leposava”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-10-07.