Pal Oros

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pal Oros
(Orosz Pál)
Lični podaci
Datum rođenja (1934-01-25)25. januar 1934.
Mesto rođenja Senteš, Mađarska
Datum smrti 12. maj 2014.(2014-05-12) (80 god.)
Mesto smrti Budimpešta, Mađarska
Državljanstvo Mađarska mađarsko
Visina 177 cm
Masa 78 kg
Pozicija Vezni
Juniorska karijera
1948 — 1950. MAV Senteš
1950 — 1952. MTE Senteš
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1952. Petefi Segedin
1952 — 1966. Ferencvaroš[1] 264 (79)
Reprezentativna karijera**
1960. Mađarska 3 (1)
Trenerska karijera
1970 — 1973. Maroko Difa Hasani El Džadidi
1979 — 1982. Maroko Radža Kazablanka
Nagrade
Osvojene medalje
Predstavljajući  Mađarska
Fudbal na Letnjim olimpijskim igrama
Bronzana medalja — treće mesto Rim 1960. Ekipno
Predstavljajući  Mađarska
Fudbal na LOI
Zlatna medalja — prvo mesto 1964. Tokio
** Datum aktuelizovanja: 23. septembar 2023.

Pal Oros (mađ. Orosz Pál; Senteš, 25. januar 1934Budimpešta, 12. maj 2014[2]) bio je profesionalni fudbaler koji igrao na poziciji veznog igrača za mađarski prvoligaški klub klub Segedin AK i fudbalsku reprezentaciju Mađarske. Osvajač je bronzane olimpijske medalje[3], fudbaler, trener, sportski menadžer. Godine 1952. završio je srednju školu Horvat Mihalj u Sentešu. Godine 1963. stekao je diplomu nastavnika fizičkog vaspitanja na Visokoj školi fizičkog vaspitanja, diplomu fudbalskog trenera 1977. godine, a doktorirao 1979. godine. Sin, Jr. Pal Oros je izvršni direktor FTC Labdarugo Zrt.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U klupskom timu[uredi | uredi izvor]

Sa 14 godina postao je fudbaler MAV Senteša, a zatim je igrao u timu MTE Senteš do 1952. godine. Odatle je na kratko otišao da igra za FK Petefi iz Segedina, a zatim je prešao u Ferencvaroš. Za 15 sezona sa FTK-om, 10 puta je završio na prva tri mesta u prvenstvu: dva puta šampion, tri puta drugi, pet puta treći. U svojoj poslednjoj sezoni, 1966. godine, bio je finalista Kupa Mađarske sa timom.

Bio je polufinalista kupa sajamskih gradova 1962/63, a član pobedničkog tima 1964/65. Učestvovao je i u finalnoj utakmici protiv Juventusa u Torinu. Sledeće sezone bio je četvrtfinalista Kupa evropskih šampiona i eliminisani su protiv Internacionalea ukupnim rezultatom 1 : 5. Rezultat je bio 1 : 1 kod kuće, 0 : 4 u gostima.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Bio je član tima koji je osvojio bronzanu medalju na Olimpijadi u Rimu 1960. godine, u kojoj je nastupio 3 puta i postigao 1 gol. Godine 1964. bio je član ekipe na Olimpijskim igrama u Tokiju, ali pošto nije odigrao ni jednu utakmicu, nije dobio zlatnu medalju.

Igrao je i na priprmnim utakmicama reprezentacije pa mu onda ponegde dodaju još 4. utakmice i još jedan gol (ukupno 7 utakmica i 2 gola), ali oni nisu ozvaničeni.

Sportski direktor i trener[uredi | uredi izvor]

Između 1964. i 1968. godine bio je nastavnik fizičkog vaspitanja u Gimnaziji Levej Klara u Budimpešti, a između 1968. i 1970. u srednjoj školi Andraš Faj. Od 1973. godine bio je radnik Visoke škole fizičkog vaspitanja. Od 1973. do 1986. godine bio je naučni saradnik, univerzitetski docent. Od 1987. godine bio je univerzitetski vanredni profesor na Katedri za sport i igre, a od 1989. godine naučni saradnik.

Između 1968. i 1970. bio je šef fudbalskog odeljenja Ferencvaroša. Između 1970 — 1973 i 1979 — 1982, trenirao je marokanski El Džadidi, a zatim i Radžu Kazablanku.[4]

Dostignuća[uredi | uredi izvor]

  • Oficirski krst Mađarskog ordena za zasluge (1994)[5]

Kao igrač[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Naziv FK Ferencvaroša: između 1950. i 1956. bio je Bp. Kiniži
  2. ^ „Preminuo Fradijev večni ratnik”. Telesport.hu. 13. 5. 2014. Pristupljeno 14. 5. 2014. 
  3. ^ „Pál Orosz”. Olympedia. Pristupljeno 10. 12. 2021. 
  4. ^ Olimpedija
  5. ^ http://www.opten.hu/szemelyi-resz-j206321.html.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]