Папуански пингвин

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Papuanski pingvin
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Pingvini (Sphenisciformes)
Porodica:
Spheniscidae
Rod:
Pygoscelis
Binomno ime
Pygoscelis papua
(Forster, 1781)
Kolonija papuanskih pingvina na ostrvu Saunders, na Folklandskim Ostrvima

Papuanski pingvin[1] (Pygoscelis papua) je vrsta pingvina. Lako se prepoznaju po širokoj bijeloj šari na perju glave. Mladunci papuanskih pingvina su otpozadi sivi a sprijeda bijeli.

Podjela[uredi | uredi izvor]

Postoje dvije podvrste papuanskih pingvina — Pygoscelis papua papua (sjeverni papuanski) i nešto manja vrsta Pygoscelis papua ellsworthii (južni papuanski pingvini).

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Visina[uredi | uredi izvor]

Odrasli papuanski pingvini dostižu prosječnu visinu od oko 80 cm[2], što ih čini najvišim pingvinima kad se izuzmu veliki carski i kraljevski pingvini. Južni papuanski pingvini su nešto manji, visine od oko 70 cm[3].

Brzina[uredi | uredi izvor]

Vrlo su brzi pod vodom, dostižući brzinu od 27 km/h i dubine do blizu 100 metara[3].

Masa[uredi | uredi izvor]

Mužjaci dostižu masu od oko 8,5 kg, prije mitarenja, a minimalnu masu od oko 5,5 kg dostižu malo prije nego što počne sezona parenja. Ženke dostižu masu od oko 7,5 kg, prije mitarenja, a masa im može pasti i do 5 kg dok čuvaju mladunce.

Sjeverni papuanski pingvini su teški oko 6 kg[3], a južni su nešto lakši, teški oko 5,5 kg.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Papuanski pingvini žive na subantarktičkim ostrvima. Najveće kolonije su na Folklandskim Ostrvima, na Južnoj Džordžiji i Kergelenskim ostrvima; manje kolonije postoje i na Makarenskom ostrvu, ostrvu Herd, južnim Šetlandskim ostrvima i na Antarktičkom poluostrvu. Ukupna populacija se procjenjuje na oko 320.000 parova za razmnožavanje[2].

Papuanski pingvini obično prave gnijezda u vidu kružnih gomilica kamenja, prečnika do 20-25 cm. Ovo kamenje pingvini ljubomorno čuvaju i često se znaju dobro posvađati oko njih. Takođe, ženke cijene ovo kamenje do tog nivoa da mužjak može postići njenu naklonost ako joj pruži lijep kamen.

Ženke snesu po dva jajeta, obično oko 500 g, a zatim ih i mužjak i ženka griju, svaki dan se smjenjujući. Mladi se legu iz jaja nakon 34-36 dana; tada ostaju u gnijezdu još otprilike mjesec dana, prije nego oforme krešee. Kada imaju između 80 i 100 dana starosti, mladunci dobijaju novo perje i sami se upuštaju u lov u morskim dubinama.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Papuanski pingvini se uglavnom hrane krilom i drugim rakolikim životinjama i rakovima. Ribe čine tek oko 15% njihove ishrane.

Prirodni neprijatelji[uredi | uredi izvor]

U vodi, prirodni neprijatelji papuanskih pingvina su morski lavovi, morski leopardi i orke. Na kopnu papuanski pingvini nemaju pravih prirodnih neprijatelja, barem odrasli, jer krupnije ptice mogu da im kradu jaja ili napadaju mladunce.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Markon E, Monđini M. 2000. „Sve životinje sveta“, IKP Evro, Beograd
  2. ^ a b Veb stranica Međunarodne radne grupe za zaštitu pingvina, „Papuanski pingvin“, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  3. ^ a b v 70south.com, „Papuanski pingvin“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. januar 2008), Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]