Parabola

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Za stilsku figuru, pogledajte Parabola (književnost)
Deo parabole (plavo obojene), sa raznim karakteristikama (u drugim bojama). Kompletna parabola nema krajnje tačke. U ovoj orijentaciji se proteže beskrajno ulevo, udesno i nagore.
Parabola je član porodice Konusni presekkonusnih preseka.

Parabola (starogrč. παραβολή, poređenje) je kriva u ravni, koja može da se predstavi kao konusni presek stvoren presekom ravni sa pravim kružnim konusom, pri čemu je ravan paralelna sa izvodnicom konusa. Parabola se može definisati i kao geometrijsko mesto tačaka u ravni koje su jednako udaljene od tačke (fokusa) i date prave (direktrise).

Jedan opis parabole obuhvata tačku (fokus) i liniju (direktorijum). Fokus ne leži na direktrisi. Parabola je geometrijsko mesto tačaka u toj ravni koje su jednako udaljene i od direktrise i od fokusa. Alternativni opis parabole je kao konusni presek, stvoren od preseka desne kružne konusne površine i ravni paralelne drugoj ravni koja je tangencijalna konusnoj površini.[a]

U Dekartovim koordinatama, parabola sa osom paralelnom sa osom y, vrhom u (h, k), sa fokusom u (h, k + p) i direktrisom y = k - p, gde je p rastojanje od vrha do fokusa, opisuje se jednačinom:

a parabola sa osom paralelnom sa osom x jednačinom

Još opštije, parabola je kriva u Dekartovom koordinatnom sistemu definisana nesvodljivom[1][2][3] jednačinom oblika

gde je , svi koeficijenti su realni brojevi, , , i gde postoji više od jednog rešenja koje definiše tačke parabole (x, y).

Osobine[uredi | uredi izvor]

Parabola je osno simetrična. Osa simetrije prolazi fokusom parabole i okomita je na direktrisu. Rotacijom parabole oko njene ose simetrije nastaje paraboloid.

Za parabolu se kaže da je u normalnom položaju, kada je njena osa paralelna s osom ili .

Parabola se može definisati kao konusni presek s nagibom koji je jednak jedan. Iz tog proizilazi, da su sve parabole slične.[4][5] Parabola se može švatiti kao granica niza elipse, u kojoj je jednan od fokusa stacionaran, a drugi se postepeno udaljava do beskonačnosti.

Matematički zapisi[uredi | uredi izvor]

Implicitni zapis

Skup svih tačaka X u ravni, koje imaju istu udaljenost od fokusa F i od direktrise d, koja ne prolazi fokusom F.

Dekartov koordinatni sistem[uredi | uredi izvor]

Standardni opis parabole:

Parabola u dekartovom koordinatnom sistemu

V[m, n] – vrh parabole sa koordinatama m, n
F – fokus parabole
d – direktrisa
o – osa parabola
– veličina parametra,

X[x, y] – proizvoljna tačka koja pripada paraboli


Kanonski oblik jednačine[uredi | uredi izvor]

Kanonski (normalni) oblik jednačine parabole u normalnom položaju (osa parabole je paralelna sa osom te za vrh parabole ) vredi

Za parabola je otvorena desno, a za parabola je otvorena levo. Za dobija se parabola s vrhom u koordinatnom početku.

Fokus tako zadane parabole ima koordinate

a direktrisa je opisana jednačinom

Kanonski oblik jednačine parabole s osom u koordinatnoj osi i vrhom u koordinatnom početku se može zapisati kao

Za parabola je otvorena prema gore, a za otvorena je prema dole.

Jednačina konusnog preseka[uredi | uredi izvor]

Ako se u jednačini konusnog preseka uvrsti i , dobija se parabola u normalnom položaju (osa parabole je paralelna s osom ),[6] koja ima disektrisu

fokus ima koordinate

a koordinate vrha su

Parametar ima vrednost

Slično u slučaju i dobija se parabola u normalnom položaju (osa parabole je paralelna s osom ). Za direktrisu, fokus, vrh i parametar dobija ase

Parabola se iz opšteg do normalnog položaja može prevesti rotacijom koordinatnog sistema o ugao datog izrazom

Karakteristike parabole u odnosu na njen položaj[uredi | uredi izvor]
  • Osa parabole je paralelna s osom imajući minimum (tačka V) na osi .
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu ose x
Temena jednačina:
Parametarska jednačina:

Oššta jednačina:
Jednačina direktrise:
Jednačina tangente u tački :

Osa parabole je paralelna sa osom imajući maksimum (tačka V) na osi .

Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka negativnom delu ose x
Temena jednačina:
Parametarska jednačina:

Opšta jednačina:
Jednačina direktrise:
Jednačina tangente u tački :
  • Osa parabole je paralelna sa osom imajući minimum. Konveksna parabola.
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu y
Temena jednačina:
Parametarska jednačina:

Opšta jednačina:
Jednačina direktrise:
Jednačina tangente u tački :
  • Osa parabole je paralelna s osom imajući maksimum. Konkavna parabola.
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu y
Temena jednačina:
Parametarska jednačina:

Opšta jednačina:
Jednačina direktrise:
Jednačina tangente u tački :
Uzajamni odnos parabole i prave[uredi | uredi izvor]

Ako se reši sistem jednačina parabole i prave. Ukoliko se dobije linearna jednačinu, koja ima rešenja - prava seče parabolu u jednoj tački. Ukoliko linearna jednačina nema rešenja - prava i parabola se mimoilaze. Ukoliko se dobije kvadratna jednačina i diskriminanta je:

  • D > 0 dva rešenja - prava seče parabolu u dve tačke
  • D = 0 jedno rešenje - prava je paraboli tangenta
  • D < 0 nema rešenja - prava i parabola se mimoilaze

Polarni koordinatni sistem[uredi | uredi izvor]

Parabola s fokusom u početku koordinatnog sistema i s vrhom na negativnoj poluosi x zapisuje se pomoću jednačine:

gde je parameter parabole.

Iz tog je vidljivo, da parametar parabole ima takođe značenje polovine dužine tzv. latus rectum, tako da je i tetiva konusnog preseka normalna na glavnu osu u fokusu . Kod parabole se ta vrednost izjednačava sa četverostrukom dužinom fokusne udaljenosti.

Polarnom jednačinom je moguće dokazati, da parabola nastane kružnom inverzijom kardiode.[7]

Parabola u realnom svetu[uredi | uredi izvor]

Trajektorije tela koja se kreću u homogenom gravitacijskom polju su parabole. Po paraboli se takođe kreću tela u centralnim gravitacijskim poljima, ako je njihova brzina tačno jednaka drugoj kosmičkoj brzini, a smer im se poklapa sa smerom tog polja. Npr. put, po kojem se kreću neke kometi, su veoma slične paraboli.

Ako se zrak koji prilazi paraboli (ili paraboloidu) paralelno sa osom simetrije odbije od parabole/paraboloida, prolaziće fokusom. To je razlog, zašto se proizvode parabolična ogledala i antene (npr. kod automobila, dvogleda, telekomunikacijskih satelita i sl.).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The tangential plane just touches the conical surface along a line, which passes through the apex of the cone.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gallian, Joseph (2012), Contemporary Abstract Algebra (8th izd.), Cengage Learning, ISBN 978-1285402734 
  2. ^ Lidl, Rudolf; Niederreiter, Harald (1997), Finite fieldsNeophodna slobodna registracija (2nd izd.), Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-39231-0 , pp. 91.
  3. ^ Mac Lane, Saunders; Birkhoff, Garrett (1999), Algebra (3rd izd.), American Mathematical Society, ISBN 9780821816462 
  4. ^ Kumpel, P. G. (1975), „Do similar figures always have the same shape?”, The Mathematics Teacher, 68 (8): 626—628, ISSN 0025-5769, doi:10.5951/MT.68.8.0626 .
  5. ^ Shriki, Atara; David, Hamatal (2011), „Similarity of Parabolas – A Geometrical Perspective”, Learning and Teaching Mathematics, 11: 29—34 .
  6. ^ Tsukerman, Emmanuel (2013). „On Polygons Admitting a Simson Line as Discrete Analogs of Parabolas” (PDF). Forum Geometricorum. 13: 197—208. 
  7. ^ R.C. Yates (1952). „Cardioid”. A Handbook on Curves and Their Properties. Ann Arbor, MI: J. W. Edwards. str. 4 ff. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]