Pređi na sadržaj

Pomoravski partizanski odred

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pomoravski partizanski odred
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanjejul 1941. - mart 1942.
DeoNOV i PO Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantLjubiša Urošević
Politički komesarBoško Đuričić

Pomoravski narodnooslobodilački partizanski (NOP) odred je bio partizanska jedinica u sastavu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata u Srbiji. Prvi komandant odreda je bio Ljubiša Urošević, a politički komesar Boško Đuričić.

Istorijat

[uredi | uredi izvor]

Formiran je 23. jula 1941. na Đurđevom brdu, blizu Jagodine. U Odred su ušle Belička (23. jula), Paraćinsko-ćupriiska (30. jula), Levačka (8. avgusta) i Temnićka četa (1. oktobra); dejstvovao je po četama, na prostoriji Rekovac, Varvarin, Jagodina. Početkom oktobra imao je oko 500 boraca. Grupa boraca iz Odreda noću 18/19. jula spalila je hangar i 5 aviona na aerodromu kod Jagodine. U selu Dragoševcu kod Jagodine Odred je napao i razoružao posadu žandarmerijske stanice i zapalio opštinsku arhivu 30. jula. U avgustu 1941. čete Odred izvršile su više diverzantskih akcija na komunikacijama u dolini Velike Morave i železničkim stanicama (Lanište, Ravna Reka, most kod Senjskog rudnika i na reci Crnici i dr.), razoružavale žandarmerijske stanice, uništavale opštinske arhive; napadima na Senjski rudnik 8. avgusta i rudnik Sisevac 10. avgusta, ponovno u Senjskom rudniku i Ravnoj Reci 30. avgusta, Paraćinska-ćuprijska četa znatno je otežala eksploataciju uglja iz Senjskih rudnika. Značajnije akcije Odreda bile su i napad Beličke čete na kolonu nemačkih kamiona kod Lipara 8. septembra (uništen kamion i ubijeno 28 Nemaca); razoružanje žandarma u Varvarinu 8. septembra (zaplenjeno 60 pušaka); napad Levačke čete na Trstenik 19. septembra (razoružano 45 žandarma, policajaca i finansa) i borbe sa četnicima u Belušiću, kod Prevešta i na Riljcu početkom oktobra i dr. Aktivnošću Odreda okupatorska i kvislinška vlast bile su u septembru na području Belice i Levča najvećim delom uništene. Na tom području Odred je stvorio slobodnu teritoriju. Pokušaj Nemaca, oktobra 1941, da Odred nabace na planinu Juhor, okruže i unište, nije uspeo, pošto se Odred povukao na Gledićke planine. U prvoj neprijateljskoj ofanzivi glavnina Odreda vodila je borbe protiv Nemaca i kvislinga na području Rudnika, a Paraćinsko-ćuprijska četa upućena je preko Juhora i Velike Morave u paraćinski srez, ali je na putu u borbama razbijena na tri grupe (jedna se povukla s Ozrenskim NOPO, jedna se priključila Resavskoj četi 2. šumadijskog NOPO, a jedna je na Juhoru pretrpela teške gubitke); dva voda Beličke čete su u pokretu u belički srez delom uništena, a delom razbijena. Početkom decembra glavnina Beličke, Levačka i Temnička četa su se, posle teških borbi i pretrpljenih gubitaka oktobra i novembra, povukle s Kragujevačkim i delovima Čačanskog NOPO preko Knića, Mrčajevaca, Ovčarsko-kablarskom klisurom, preko Arilja i Zlatibora u Sandžak, gde je deo Odreda krajem decembra 1941. ušao u sastav 1. proleterske, a deo marta 1942. u sastav 2. proleterske brigade.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Vojna enciklopedija. 7 (2. izd. doštampano 1978. izd.). Beograd. 1974. str. 120. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Moma Marković Pregled Narodnooslobodilačke borbe u Srbiji. Beograd 1947. godina