Poljoprivreda Gruzije
Klima i zemljište u Gruziji su učinile poljoprivredu jednim od svojih najproduktivnijih ekonomskih sektora. U sovjetskom periodu, močvarna područja na zapadu bila su isušena i sušne oblasti na istoku su spašene složenim sistemom za navodnjavanje, što je omogućilo gruzijskoj poljoprivredi da se proširi proizvodnja desetostruko između 1918. i 1980. godine[1]. Međutim, proizvodnja je u sovjetskom periodu bila otežana pogrešnom raspodelom poljoprivrednog zemljišta, kao i kultivisanje zemljišta za uzgoj čaja i prekomerna eksploatacija[1]. Naglasak Gruzije na kulturama kao što su čaj i grožđe, zadržao je radnu snagu u ruralnim područjima na nezadovoljavajućem nivou produktivnosti. Oko 25 odsto gruzijske radne snage bilo je angažovano u poljoprivredi 1990. godine; 37% je bilo tako angažovano 1970. U proleće 1993. setva prolećnih kultura smanjena je za trećinu na državnom zemljištu i znatnom količinom na privatnom zemljištu zbog nedostatka goriva i opreme. U prvoj polovini 1993. ukupna poljoprivredna proizvodnja bila je 35% manja nego u istom periodu 1992. godine.
Od 2011. godine pod usevima je bilo 281.000 hektara zemljišta, što predstavlja 35,0% obradive zemlje; Upisano je 1.823.000 grla stoke a poljoprivredni biznis predstavljao je 9,3% nacionalnog BDP-a. Preliminarni podaci za 2012. godinu pokazuju da je doprinos poljoprivrednog sektora 8,4% BDP-a[2] [3] [4].
Usevi[uredi | uredi izvor]
Godine 1993. oko 85% obradive zemlje, izuzimajući voćnjake, vinograde i plantaže čaja, bilo je pod žitaricama. Unutar te kategorije, kukuruz je bio na 40% obradive zemlje, a zimska pšenica na 37%. Drugi najvažniji poljoprivredni proizvod je vino. Gruzija ima jednu od najstarijih i najboljih vinarskih tradicija na svetu; arheološki nalazi ukazuju da se vino proizvodilo u Gruziji već od 300. godine pre Hrista[5]. Oko 40 najvećih vinarija radilo je 1990. godine a proizvedeno je oko 500 vrsta lokalnih vina. Središte industrije vina je Kahetija u istočnoj Gruziji. Gruzija je poznata i po visokom kvalitetu mineralnih voda, na primer Borjomi[5].
Drugi važni usevi su čaj, agrumi i plodovi, koji čine 18,3%, 7,7% i 8,4% poljoprivredne proizvodnje Gruzije. Uzgoj čaja i agruma ograničen je na zapadno priobalno područje. Čaj čini 36% proizvodnje velike prehrambene industrije iako je kvalitet gruzijskog čaja osetno padao pod sovjetskom upravom 1970-ih i 1980-tih. Stočarstvo, uglavnom držanje goveda, svinja i ovaca, čini oko 25% poljoprivredne proizvodnje Gruzije, iako visoka gustina i niska mehanizacija ometaju efikasnost.
Do 1992. godine druge sovjetske republike kupile su 95 posto prerađenog čaja u Gruziji, 62 posto vina i 70 posto konzervirane robe. Zauzvrat, Gruzija je zavisila od Rusije za uvoz 75% žita. Jedna trećina gruzijskog mesa i 60 procenata mlečnih proizvoda isporučena je izvan republike. Neuspeh u prilagođavanju ovih odnosa doprineo je gruzijskoj krizi u hrani početkom devedesetih.
Zemljišta[uredi | uredi izvor]
Tokom sovjetske ere, poljoprivreda je bila pod apsolutnim državnim vlasništvom nad svim poljoprivrednim zemljištem i koncentracijom proizvodnje u velikim kolektivnim farmama, koje su u proseku iznosile 428 hektara[6]. Kada je Gruzija postala nezavisna nakon raspada Sovjetskog Saveza krajem 1991. godine, cela je zemlja bila u potpunom neredu suočena s građanskim ratom. Gruzijska poljoprivreda se raspala a zemljište koju su držale velike kolektivne farme brzo je distribuirana seoskim domaćinstvima u pokušaju da se izbegne glad. Ovaj očajnički cilj je postignut kako se gruzijska poljoprivreda brzo oporavila 1993-1995. Oporavak je povećao obim poljoprivredne proizvodnje u poslednjih nekoliko godina za 25% -30% iznad najnižeg nivoa iz 1993. godine, ali je početni kolaps bio toliko dramatičan da je poljoprivredna proizvodnja u 2006. još uvek bila 40% niža od one iz 1990[7].
U vreme sovjetske vladavine, Gruzija je imala snažan privatni poljoprivredni sektor, koji je imao useve i stoku na malim parcelama koje su namenjene seoskim stanovnicima i stanovnicima gradova. U 1990. godini, prema zvaničnim statistikama, privatni sektor je doprinio 46% bruto poljoprivredne proizvodnje, a privatna produktivnost je u proseku bila dvostruko veća od državnih zemljišta[6].
Kao što je bio slučaj sa privatizacijom preduzeća, predsednik Ziad Gamsahurdija je pomerio sistematsku zemljišnu reformu jer se bojao da će lokalne mafije dominirati procesom preraspodele. Međutim, u roku od nekoliko sedmica od njegovog svrgavanja početkom 1992. godine, nova vlada je donela rezoluciju o zemljišnoj reformi kojom se odobravala dodela zemljišta od pola hektara pojedincima, uz uslov da se zemljište obradi. U svakom selu uspostavljene su komisije za popisivanje zemljišnih parcela i identifikaciju onih koje treba privatizovati. Ograničenja su postavljena na ono što bi novi "vlasnici" mogli da urade sa svojom zemljom, a potencijalni privatni poljoprivrednici su se suočili sa ozbiljnim problemima u dobijanju semena, đubriva i opreme. Do kraja 1993. godine, više od polovine obradive zemlje bilo je u privatnim rukama. Manje parcele su dobijali besplatno građani iz gradova da bi ublažili nedostatak hrane te godine.
Gruzija je u potpunosti osamostalila svoju poljoprivredu još 1992-1993. Pojedinačni sektor u Gruziji trenutno proizvodi skoro 100% poljoprivredne proizvodnje, u odnosu na 40% pre 1990. godine. Premeštanje proizvodnje u pojedinačni sektor je bio odraz dramatičnog povećanja zemljišnih poseda ruralnih domaćinstava. Pre 1990, samo 7% poljoprivrednog zemljišta bilo je individualno. Deceniju kasnije, 2000. godine, 37% poljoprivrednog zemljišta (ili više od 70% obradivog zemljišta) koriste samostalni poljoprivrednici[7].
Univerzalnost raspodele zemljišta ruralnim porodicama proizvela je mala imanja. Tako je prosečna veličina individualne farme u Gruziji 0.96 hektara, a samo 5% farmi je veće od 2 hektara.
Proizvodnja samostalnih imanja (oko 2000. godine)[7]
| Veličina imanja | Procenti samostalnih imanja |
|---|---|
| Do 0.5 hektara | 22.1 |
| 0.5-1 hektara | 29.7 |
| 1-2 hektara | 43.6 |
| Više od 2 hektara | 4.6 |
Inostrani poljoprivrednici[uredi | uredi izvor]
Sandra Roelofs, supruga bivšeg predsednika Gruzije Mihaila Sakašvilija, rođena u Holandiji, promovisala je program koji ohrabruje afričke poljoprivrednike iz Južne Afrike da migriraju u Gruziju. Zemlja aktivno regrutuje zemljoradnike iz Afrike kako bi pomogla oživljavanju zemljoradničke poljoprivrede. U 20 godina od raspada Sovjetskog Saveza, polovina poljoprivrednog zemljišta Gruzije nije imala useve[8].
Nedavno su indijski farmeri (uglavnom iz Pandžab) pokazali interesovanje i ulagali u poljoprivredu Gruzije. Pendžabski farmeri su poznati po svom vrednom radu a Pandžab se naziva košarica hrane Indije. Nažalost, većina njih se vratila u Indiju, jer su se suočili sa brojnim problemima u marketingu žetve i više puta odbijali žalbe na dozvolu boravka[9] [10] [11].
Zakoni[uredi | uredi izvor]
U 2017. i 2018. Gruzija je zabranila prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima po gruzijskom ustavu. Novim ustavom se kaže da je poljoprivredno zemljište resurs od izuzetnog značaja i može biti u vlasništvu samo 'države, samoupravnog entiteta, građanina Gruzije, ili udruženja gruzijskih građana[12].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Georgia - Agriculture
- ^ საქართველოს სტატისტიკის ეროვნული სამსახური
- ^ „აგროქართლი - ფერმერთა სახლი”. Arhivirano iz originala 06. 06. 2013. g. Pristupljeno 26. 05. 2019.
- ^ „აგროქართლი - ფერმერთა სახლი”. Arhivirano iz originala 10. 04. 2016. g. Pristupljeno 26. 05. 2019.
- ^ a b Georgia - Crops
- ^ a b Georgia - Land Redistribution
- ^ a b v Kan, I., Kimhi, A., and Lerman, Z. (2006). "Farm Output, Non-Farm Income, and Commercialization in Rural Georgia." e-Jade – The Electronic Journal of Agricultural and Development Economics 3(2):276-286
- ^ Afrikaner Farmers Migrating to Georgia
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 02. 11. 2013. g. Pristupljeno 26. 05. 2019.
- ^ Georgia farms face Indian 'invasion' | India | Al Jazeera
- ^ Progress through Immigration : By Florian Biermann and Irakli Galdava : Georgia Today on the Web
- ^ Georgia temporarily lifts ban on sale of agricultural land to foreign citizens