Pridnjeparska Ukrajina
Ukrajina (ukr. Україна, rus. Укра́ина, lat. Ucraina; još poznata kao Pridnjeparska Ukrajina, Srednje Pridnjeparlje, Kijevska Ukrajina) je istorijska oblast, koja se nalazi u današnjoj srednjoj i jugoistočnoj Ukrajini, prostire se istočno od Podolja i Volinja, između Buga i Vorskla, na basenu rijeke Dnjepar, do 1783. godine (druga podjela Poljske) je bila dio Poljsko-litvanske državne zajednice.
Pojam Ukrajina kao zajednička imenica je korišten u srednjem vijeku i označava pogranične dijelove geografskih oblast. Do kraja 16. vijeka pojam ukrajina nije imao zvaničan karakter i jednostavno je označavao „pogranične“ privatne posjede, koji su bili pod upravom različitih država.[1][2][3][4][5]
Pojam Ukrajina se prvi put javio u Kijevskom ljetopisu, koji opisuje događaje iz 12. vijeka. Opisujući smrt Vladimira Gleboviča, kneza Perejaslavskog, autor teksta je napisao, da je nakon njegove smrti „ѡ нем же оукраина много постона“. Poslije ovih događaji iz 1189. godine, Ukrajinom se naziva zemlja između Buga i Dnjestra.[6]
Kao vlastita imenica Ukrajina se prvi put koristi u Poljsko-litvanskoj državnoj zajednici 1590. godine na zasjedanju Sejma u skladu sa projektom Jana Zamojskog: Porządek ze strony Niżowców i Ukrainy.[7] Time je podijeli zemlju na vojvodstva: Kijevsko i Braclavsko. U periodu između Poljanovskog mira (1634) i Vječitog mira (1686) u sastav teritorije koja je naziva Ukrajina nalazilo se i Černigovsko vojvodstvo. Na mapi iz 1613. godine koju je izradio Tomaš Makovski u Amsterdamu, oblast desne obale Dnjepra označena je kao Нижняя Волынь, которыя назвается Украиной или Низом.[6] Isti autor je 1651. godine izdao drugu mapu na kojoj je Ukrajina označena na teritoriji od Dnjepra do Južnog Buga.[6] Na prelazu iz 16. u 17. vijek naziv „Ukrajina“ je označao rubni tok srednjeg i donjeg Dnjepra.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U ranom srednje vijeku ovu oblast su uglavnom naseljavala istočnoslovenska plema: Derevljani, u dolini rijeke Sluč sa glavnim gradovima Ovruč i Korostenj, istočni Poljani, koji su naseljavali obje obale srednjeg Dnjepra, i Ulići, između Dnjestra i Pruta.
Upravna podjela[uredi | uredi izvor]
U periodu od 16. do 17. vijeka geografska oblast Ukrajina se sastojala iz Kijevskog i Braclavskog vojvodstva Poljsko-litvanske državne zajednice, a između 1634. i 1686. godine je i Černigovsko vojvodstvo bilo dio nje.[8][9] Glavni gradovi: Kijev, Gadjač, Poltava, Čigirin i Žitomir.
-
Grb Kijevskog vojvodstva. -
-
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Zygmunt Gloger, Geografia historyczna ziem dawnej Polski, Kraków 1903
- ^ Pojęcie Ukrainy, ukrain równoznaczne było najczęściej z pojęciem pogranicza państwowego. Były tedy ukrainy tatarskie, moskiewskie, litewskie, polskie, a nawet w samej Rzptej polskiej (…) były różne «ukrainy» czyli krańce państwowe Por. Franciszek Rawita-Gawroński, Nazwa Ukrainy: jej początek i charakter, «Ruś», 1911, z. 1
- ^ Henryk Paszkiewicz, Początki Rusi, Kraków 1996, s. 496
- ^ Zbigniew Wójcik, Wojny kozackie w dawnej Polsce, Kraków 1989, s. 1
- ^ «Stara sя nazva, uživana v starorusьkih časah v zagalьnіm zvačіnnю pograniča» Mihaйlo Gruševsьkiй Іstorія Ukraїni-Rusi t. I rozdіl I.TERMІNOLOGІЯ, UKRAЇNSЬKE ІMЯ, ZATEMNENNЄ PONЯTІЯ UKRAЇNSЬKOЇ NACІONALЬNOSTІ, ZVIČAЙNA ІSTORIČNA SHEMA, SPORI PRO SAMOSTІЙNІSTЬ
- ^ a b v W. Serczyk, Historia Ukrainy, s.9
- ^ Władysław Konopczyński Dzieje Polski nowożytnej Wydanie czwarte krajowe, Warszawa 1999, Wyd. Instytut Wydawniczy Pax s. 211.
- ^ Vo vremя vosstaniя Hmelьnickogo Černigovщina nahodilasь pod kontrolem kazakov.
- ^ «Soglasno „Źródła dziejowe“ Aleksandra Яblonovskogo, vsя Podneprovskaя Ukraina v 1686 godu, to estь vo vremя mira Gžimultovskogo, zanimala 4700 tыs. km2. Dva „ukrainnыh“ voevodstva: Kievskoe i Braclavskoe, zanimali 3163 tыs. km2, a tak nazыvaemoe Dikoe pole — 1537 tыs. km2. Samo kievskoe voevodstvo, to estь bez Braclavskogo i Dikogo pole sostavlяlo 2534,5 tыs. km2, a častnosti: Ovručskiй povet 280, Žitomirskiй 253, i Kievskiй 20011» Zygmunt Gloger Geografia historyczna ziem dawnej Polski.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Daniel Beauvois (2005). Trójkąt ukraiński. Szlachta, carat i lud na Wołyniu, Podolu i Kijowszczyźnie 1793—1914. Lublin: UMCS. ISBN 978-83-227-2377-7. (jezik: poljski)
- Zygmunt Gloger, Geografia historyczna ziem dawnej Polski, Kraków 1903 wersja elektroniczna (jezik: poljski)
- Mihaйlo Gruševsьkiй, Іstorія Ukraїni-Rusi (jezik: ukrajinski)
- Яroslav Gricak. Narisi Іstorії Ukraїni: Formuvannя modernoї ukraїnsьkoї nacії XIX—XX st. (jezik: ukrajinski)
- Natalя Яkovenko «Naris іstorії Ukraїni z naйdavnіših časіv do kіncя XVIII stolіttя». — Kiїv: Kritika, 2006. 584 s. ISBN 978-966-7679-82-8 (jezik: ukrajinski)