Rabin Ignjat Šlang
Rabin Ignjat Šlang | |
---|---|
Datum rođenja | 20. oktobar 1873. |
Mesto rođenja | Q11739677 |
Datum smrti | 28. mart 1942 |
Mesto smrti | Banjički logor |
Rabin Ignjat Šlang (Klasno, 20. oktobar 1873 – Beograd, 28. mart 1942) bio je rabin, pisac, izdavač knjiga i veroučitelj.
Ignjat Šlang | |
---|---|
Druga imena | Jichak Koen |
Datum rođenja | 20. oktobar 1873. |
Mesto rođenja | Klasno, Ruska Imperija |
Datum smrti | 28. mart 1942.68 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Supruga | Ruža Šlang |
Deca | Milan Šlang Isidor Šlang Teodor Šlang |
Odlikovanja | Orden Svetog Save IV stepena Medalja za zasluge Crvenog krsta |
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rabin Ignjat Šlang je rođen 20. oktobra 1873. godine, u mestu Klasno, u Poljskoj. Završio je Visoku rabinsku školu u Bratislavi. Službovao je kao hazan u Pakracu. Početkom 20. veka, sa suprugom Ružom i tri sina, preselio se u Beograd, gde je počeo rabinsku službu u Aškenaskoj opštini. Sarađivao je sa dr Davidom Alkalajem u cionističkoj organizaciji i jedan je od osnivača Bnei Brit loža Srbija 676 (1911). Bio je cionista i srpski patriota. [1]
U vreme Balkanskih ratova, držao je besede u aškenaskoj sinagogi, a pod njegovim predsedništvom, Aškenaska opština je uredila XXII rezervnu vojnu bolnicu.
Bio je stomačni bolesnik i svake godine je išao na lečenje u Trenčin (Mađarska). Izbijanje Prvog svetskog rata, u junu 1914, ga je zateklo tamo samog, gde su ga mađarske vlasti zatvorile u logor. Pušten je kada se ustanovilo da ima austrijsko državljanstvo. Nije mogao da se vrati u Beograd, te se nastanio u Zagrebu. Njegova supruga je sa decom pobegla u Niš, gde se razbolela od tifusa i umrla.
Doprineo je građenju sinagoge u Kosmajskoj ulici, u Beogradu. U temelj te zgrade uzidana je dvojezična povelja na pergamentu stavljenom u hermetički zatvoren mesingani cilindar. Svojeručno je napisao tekst povelje na hebrejskom, a tekst na srpskom jeziku napisao je njegov sin Isidor. Povelju su potpisali kralj Aleksandar Karađorđević i kraljica Marija.
Držao je predavanja u čitaonici Jevrejskog doma, i bio je jevrejski veroučitelj za više razrede gimnazije. Govorio je nemački i hebrejski.
Za doprinos u Balkanskim ratovima, dobio je Medalju za zasluge Crvenog krsta, a odlikovan je i Ordenom Svetog Save IV reda.
U maju 1941. godine, uhapšen je i odveden je sa sinom Milanom i drugim jevrejskim liderima, na „saslušanje” u Beč i Grac. Vraćen je u Beograd, gde je stradao u logoru na Banjici, 28. marta 1942. godine. [2]
Dela[uredi | uredi izvor]
- Ikarej haemuna (Osnovi vere Mojsijeve za izrailjsku školsku mladež) (1902);
- Jevreji u Beogradu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. март 2021), Београд 1926;
- Јевреји на североистоку Европе, Загреб 1927;
- Лашон вадат (Уџбеник јеврејског језика за почетнике), Београд 1938.
Референце[uredi | uredi izvor]
- ^ Gaon, Aleksandar; Darvaš, Andrija; Kovač, Teodor; Panić, Barbara; Petaković, Jelena; Radovanović, Aleksandar; Rafailović, Aleksandar; Račić, Nikola; Spasojević, Tamara (2011). Znameniti Jevreji Srbije: biografski leksikon (на језику: српски). Beograd : Savez jevrejskih opština Srbije. стр. 268. ISBN 978-86-915145-0-1. Архивирано из оригинала 02. 03. 2021. г. Приступљено 26. 03. 2021.
- ^ Lebl, Ženi (2001). Do "konačnog rešenja": Jevreji u Beogradu 1521-1942. (на језику: српски). Beograd : Čigoja štampa. стр. 189—190. Архивирано из оригинала 11. 04. 2021. г. Приступљено 26. 03. 2021.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
- Јеврејска дигитална библиотека
- књига Јевреји у Београду Архивирано на сајту Wayback Machine (24. mart 2021)