Pređi na sadržaj

Radivoje Živanović Baja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
radivoje živanović baja
Radivoje Živanović Baja
Lični podaci
Datum rođenja1920.
Mesto rođenjaSikole,  Kraljevina SHS
Datum smrti2008
Mesto smrtiNegotin,  Srbija

Radivoje Živanović Baja (Sikole, 1920Negotin, 2008), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1920. godine u Salašu, gde je završio osnovnu školu. Kasnije je završio i nižu poljoprivrednu školu.

Juna 1941. održan je sastanak u Vodeničkoj reci kod Salaša na kojem je formiran SKOJu Salašu. Među šestoro primljenih je i Radivoje Živanović. [1]

Jedan je od organizatora Krajinskog partizanskog odreda, u čijim je pripremama pred osnivanje učestvovao na svim sastancima, kojima je rukovodio Ljuba Nešić. Od prvog dana formiranja odreda je u njegovom stroju i učestvuje u svim njegovim akcijama.

Od svih sastanaka, dva se izdvajaju po značaju i sadržaju. Prvi je održan krajem jula 1941. na toru Milena Đuričića, nedaleko od Metriša, kojim je rukovodio Ljuba Nešić, a pored Baje prisustvovali su, između ostalih, Miomir Radosavljević Piki, Stanoje Gačić, Bora Milić Rkman, Mika Đuričić i drugi. Na tom sastanku je razmatrano pitanje organizovanja oružane borbe i prikupljanje vojnog i sanitetskog materijala. Razmatrana je i mogućnost sprovođenja usvojenog plana na sastanku Okružnog komiteta na Belom Bregu 5. i 6. jula 1941. o rušenju mostova na pruzi PrahovoZaječar.[2]

Drugi sastanak održan je 1. avgusta u Šuljevcu kod Metriša. I na tom sastanku je među prisutnima bio Radivoje Živanović Baja. Tada je dogovoreno da prisutni obaveste ostale na terenu da se odazovu pozivu KPJ na oružanu borbu i dođu 16. avgusta na mesto zvano Bandera na Aliji, u šumu između sela: Rečka, Mokranje, Rogljevo, Smedovac i Tamnič.

Pojata Radivoja Živanovića Baje na mestu Lotovi kod Salaša gde su se nakon tragedije na Stevanskim livadama krili borci Krajinskog partizanskog odreda

Nakon stradanja boraca Krajinskog partizanskog odreda, 29. septembra kada su poginuli Ljuba Nešić, Stefanija Mihajlović, Rade Nedeljković i drugi, preostali borci Krajinskog partizanskog odreda, okupili su se 30. septembra na pojati Radivoja Živanovića kod Salaša i diskutovali o daljem radu i borbama. Tog dana su partizani sahranili pale borce na Stevanskim livadama. [3]

Živanović sa Brankom Perićem se probija potom kroz četničke zasede i dolazi preko Majdanpeka do Osme čete „Senjanin Tadija”. Tu su sreli Sretena Vučkovića, člana Štaba Krajinskog partizanskog odreda.[4]

Četnički komandant Voja Tribrođanin sa kojim je postojao potpisan sporazum o zajedničkoj borbi protiv okupatora krajem 1941. i početkom 1942. godine na prevaru zarobljava Branka Perića, Radivoja Živanovića i grupu boraca i predaje ih četničkom odredu Anđelka Adamovića. Početkom 1942. sproveli su ih u Negotin, odakle su 7. januara predati Nemcima u Logor Crveni krst u Nišu. Živanović, međutim, zahvaljujući bliskom rođaku u niškoj policiji, razdvojen je od ostalih i poslat na prinudni rad u Nemačku. [5]

Posle oslobođenja Živanović je obavljao brojne rukovodeće poslove. Bio je prvi komandant oslobođenog Salaša, predsednik Opštine Salaš, potpredsednik Opštine Negotin, direktor Ciglocrepane i sekretar sekcije za zanatstvo i domaću radinost u Privrednoj komori Zaječar, gde je i penzionisan.

Preminuo je 2008. i sahranjen je na negotinskom groblju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Perić, Milan (1969). Hronologija radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta u Krajini, Poreču i Ključu 1871-1945. Negotin: Istorijski arhiv Negotin, Kladovo, Majdanpek i Novinska ustanova "Timok" Zaječar. str. 50. 
  2. ^ Blagojević, Božidar (1988). Negotin i Krajina 1941-1944. Negotin: RO Muzej Krajine i Istorijski arhiv Krajine, Ključa i Poreča. str. 57. 
  3. ^ Perić, Milan (1969). Hronologija radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta u Krajini, Poreču i Ključu 1871-1945. Negotin: Istorijski arhiv Negotin, Kladovo, Majdanpek i Novinska ustanova "Timok" Zaječar. str. 57. 
  4. ^ Stanković, Momčilo (1997). Nikad pobeđeni. Negotin: Muzej Krajine Negotin. str. 37. 
  5. ^ Žikić Jovan, Đuričić Mihajlo, Stojanović Božidar i Brzulović Slobodan (2011). Pa se pamti - Negotinska krajina 1940-1945. Negotin: Savez boraca Narodnooslobodilačkog rata Negotin. str. 155. ISBN 978-86-87041-06-6.