Pređi na sadržaj

Radojica Živanović Noe

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radojica Živanović Noe
Lični podaci
Puno imeRadojica Živanović
Datum rođenja(1903-00-00)1903.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti1944.(1944-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (40/41 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija
Radojica Živanović Noe: Priviđenje u dimu (1932) ulje na platnu, 65x46,5 cm, Muzej savremene umetnosti u Beogradu

Radojica Živanović Noe (Beograd, 1903 — Beograd, 1944) bio je srpski i jugoslovenski slikar i grafičar perioda nadrealizma. Ostavio nevelik broj kompozicija, mrtvih priroda, pejzaža i crteža. Najznačajniji period Živanovićevog umetničkog stvaranja je doba njegove pripadnosti nadrealističkom pokretu (1930-33).[1] bio je jedan od trinaest potpisnika Manifesta nadrealizma i jedini profesionalni slikar u grupi umetnika koji su pokrenuli Beogradski nadrealizam.[2]

Svoje likovne radove i tekstove objavljivao je u časopisima Nemoguće i Nadrealizam danas i ovde.[3] On je prvi i najdosledniji nadrealista u jugoslovenskom slikarstvu. Nadrealističku fazu smenjuje slikanjem mrtvih priroda na način Pola Sezana, pejzaža iz Srbije pod uticajem klasičnog impresionizma i realističkih portreta. Kao član grupe Život zalaže se za socijalnu umetnost, više teoretski nego praktično. Vodio je polemike i pisao likovne kritike. Neko je vreme bio likovni kritičar u Politici. Radovi mu se nalaze u Narodnom muzeju i Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, u Umetničkoj galeriji u Sarajevu i u više privatnih zbirki.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Radojica Živanović Noe rođen je u Beogradu kao vanbračno dete. Majka mu je bila pralja, a ime oca nije poznato. U krugu beogradskih nadrealista se govorilo da je, navodno, trebalo da odigra ulogu prestolonaslednika, lažnog kraljevskog novorođenčeta, sina Drage i Aleksandra Obrenovića.[4] Posle ratom isprekidanog školovanja, završio je Trgovačku akademiju, a zatim proveo tri godine (do 1929) na Kraljevskoj umetničkoj školi u Beogradu.[5]

Umetnički rad

[uredi | uredi izvor]
Samoubica ili sanjar, olovka na papiru kaširanom na kartonu, 10,2 x 7,5 cm, Muzej savremene umetnosti u Beogradu. Objavljena u almanahu Nemoguće, 1930.

Radojica Živanović Noe bio je jedan od trinaest potpisnika Manifesta nadrealizma u almanahu Nemoguće 1930. godine. Bio je jedini profesionalni slikar u grupi umetnika koji su pokrenuli Beogradski nadrealizam.[2] Od 1031. do 1932. intenzivno je sarađivao u magazinu Nadrealizam danas i ovde, u kome je publikovan najveći broj njegovih radova. Godine 1934. Sa Mirkom Kujačićem, Đorđem Andrejevićem Kunom, Đurđem Teodorovićem i drugim umetnicima osnovao je grupu Život. Od 1935. do 1937. pisao je redovno likovne kritike za list Politika, a ponekad je objavljivao priloge i u časopisu Naša stvarnost.[5]

Izložbe

[uredi | uredi izvor]

Godine 1932. Izlagao je ciklus nadrealističkih slika u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić” u Beogradu, a od 1936. do 1940. na više grupnih umetničkih izložbi.

Najvažnija dela

[uredi | uredi izvor]
  • Serija crteža objavljenih 1930. godine u almanahu Nemoguće, od kojih su najpoznatiji: Samoubica ili sanjar, Puls, Početak istog mesta, kao i fotokolaž Spava zlatna strast.
  • Radovi objavljeni u magazinu Nadrealizam danas i ovde, od kojih su najpoznatiji: Uspomena i Drvo očiju.

Godine tokom Drugog svetskog rata proveo je na periferiji Beograda. Poginuo je pred kraj rata, 1944. godine, na Dorćolu. Kada je čuo da su partizani i ruski tenkovi prodrli u ulicu, izleteo je iz nekog skloništa u blizini Bajlonijeve pijace i ušao u borbu protiv Nemaca. Zatečen naoružan od oslobodilačkih snaga nije navodno pristao da se razoruža i zbog tragičnog nesporazuma izgubio je život.[4]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b „Živanović, Radojica Noje”. Enciklopedija likovnih umjetnosti. 4, Portr-Ž. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. 1966. str. 658. COBISS.SR 51436039
  2. ^ a b „Radojica Živanović Noe (1903—1944.)”. Arte. Pristupljeno 14. 12. 2017. 
  3. ^ Živanović-Noje (1931). „Da li je humor moralan stav”. Nadrealizam danas i ovde. 1: 17. 
  4. ^ a b Protić 1970, str. 300
  5. ^ a b „RADOJICA ŽIVANOVIĆ NOE”. Nadrealizam. projekat: Evropski kontekst srpskog nadrealizma. Pristupljeno 14. 12. 2017. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • „Živanović, Radojica Noje”. Enciklopedija likovnih umjetnosti. 4, Portr-Ž. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. 1966. str. 658. COBISS.SR 51436039
  • Protić, Miodrag B. (1970). Srpsko slikarstvo XX veka. Knj. 2. Beograd: Nolit. COBISS.SR 23898625

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]