Rat u Darfuru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rat u Darfuru

Uništena sela u Darfuru
Vreme26. februar 2003. — danas
Mesto
UzrokCrnačko stanovništvo Darfura pobunilo se protiv represije Arapa
Ishod

Nekolicina:

Sukobljene strane
Pokret za pravdu i jednakost (PPJ)
Nacionalni front iskupljenja (NFI)
Sudanski pokret oslobođenja (SPO)
Strana potpora
Čad
Eritreja[1]
Džandžavidi
Sudanska vojska i policija
Strani plaćenici
Komandanti i vođe
Ibrahim Halil
Ahmed Diraige
Mini Minavi
Omar el Bašir
Musa Hilal
Hamid Davai
Ali Kušajb
Muhamed Hamdan Daglo
Žrtve i gubici
Poginulih
178,258 do 461,520[2]

Rat u Darfuru je građanski rat u Darfuru, zapadnoj pokrajini Sudana, od 2003. godine. Za razliku od Drugog sudanskog građanskog rata, koji je bio religijski rat, ovo je bio etnički sukob. Ne-arapsko, crnačko muslimansko stanovništvo Darfura - Fur, Zagava i Masalit - pobunilo se protiv represije arapske, takođe muslimanske vlade u Sudanu i zahtevalo nezavisnost. Pokret za pravdu i jednakost (PPJ) i Nacionalni front iskupljenja (NFI) pokrenuli su oružani sukob protiv vlade. Džandžavidi, okrutni militanti sastavljeni većinom od Arapa iz severne regije Rizeigat, počinili su pritom velike zločine protiv građana Darfura. Velik deo međunarodne zajednice okarakterisao je te zločine militantnih Arapa kao čin genocida.[3][4][5][6] Iako prema izveštaju UN-a iz 2005. ti „zločini nisu bili genocid“,[7] Međunarodni sud (MS (UN)) je svejedno u julu 2008. optužio sudanskoga predsednika Omara el Bašira za genocid i zločin protiv čovečnosti.[8]

U sukobu je poginulo najmanje 178.000 ljudi[2], te je prouzročio 2,7 miliona izbeglica.[9]

Hronologija[uredi | uredi izvor]

2003.[uredi | uredi izvor]

U februaru 2003, Sudanski pokret oslobođenja (SPO) i Pokret za pravdu i jednakost (PPJ) pojavili su se u Darfuru i napali vladine trupe. SPO i PPJ su objavili da su napadi bili oblik protesta protiv neuspeha vlade Sudana u očuvanju stanovnika sela od napada nomadskih grupa, te ekonomskog zapuštanja regije.[10] Nakon prvobitnih naznaka da je vlada odlučila mirno rešiti problem, na kraju je ipak odlučila da upotrebi silu, već od marta. To je bio početak sukoba.

2004.[uredi | uredi izvor]

Afrička unija je u julu započela svoju posmatračku misiju, AMIS, u Darfuru. Pokušala je da obezbedi mir za civile i donosioce humanitarne pomoći. Međutim, AMIS je imao snagu manje od 7.000 vojnika te je bio lagano naoružan, čime nije mogao da ostvari te ciljeve.[10]

Dana 18. septembra, Veće bezbednosti je izglasalo rezoluciju 1564, koja je osnovala povereništvo za procenu sukoba u Darfuru.[10] Čad je uspeo da pridobije sudansku vladu i dve pobunjeničke grupe, SPO i PPJ, što je dovelo do primirja 8. aprila. I Afrička je unija potpisala primirje. Međutim, napadi Džandžavida i pobunjenika su se nastavili nezavisno o primirju.[10]

2005.[uredi | uredi izvor]

U januaru, povereništvo je objavilo dobro dokumentovan izveštaj prema kojem je u Darfuru bilo 1,6 miliona raseljenih osoba a otprilike 200.000 izbeglica je pobeglo u Čad. Prema izveštaju, vladine snage i militanti su počinili dalekosežne ratne zločine, među kojima su ubistva, mučenje, silovanje, masovna streljanja te nezakonito zatvaranje. Utvrđeno je da su Džandžavidi delovali uz logističku potporu vlade Sudana.[10]

2006.[uredi | uredi izvor]

Potpisan je darfurski mirovni sporazum između vlade Sudana i pobunjenika - SPO i frakcija Mini Minavi (MM). Međutim, od tada je samo nekolicina naoružanih frakcija takođe potpisala mirovni sporazum. Kontrola nekih vladinih područja Darfura predani su SPO-u i MM-u. 31. avgusta, Veće bezbednosti odobrilo je rezoluciju o slanju novih mirovnih snaga u Darfur, međutim sudanska vlada je to odbila.[10]

2007.[uredi | uredi izvor]

Međunarodni sud je optužio dvojicu Sudanaca - Ahmeda Haruna, ministra humanitarnih poslova, i Alija Kušajbija, vođu militanata - zbog 51 optužbe za zločine protiv čovečnosti u Darfuru.

Izbeglički logor u el Fašeru primio je 40.000 ljudi.

Vlada je odbila da sarađuje tako da su njih dvojica ostali slobodni.[10] Dana 31. jula, Veće bezbednosti je jednoglasno odobrilo rezoluciju 1769 koja odobrava slanje 26.000 pripadnika mirovnih snaga u mirovnu misiju u Darfur (UNAMID).

2008.[uredi | uredi izvor]

Pobunjenici Darfura su 10. maja pokrenuli napad na glavni grad, Kartum, što je uzrokovalo dalju nestabilnost u regiji. Sudanska vlada nastavila je s vazdušnim i kopnenim napadima na njih, bez ikakvog obzira na civile. U julu, sudanski predsednik el Bašir je optužen od ICJ-a zbog „omogućavanja masakra u Darfuru“.[10] U oktobru, sudanska vlada uhapsila je Alija Kušajbija, ali ga nije izručila ICJ-u nego je odlučila sama da izvede suđenje zbog mogućih zločina.

2009.[uredi | uredi izvor]

El Bašir putuje po afričkim državama kako bi pokazao da mu međunarodna zajednica ne može ništa. Jedino su Čad i Bocvana objavile da će ga uhapsiti stupi li na njihovu teritoriju.[11] Sudan je optužio Čad za pomaganje pobunjenika.

2010.[uredi | uredi izvor]

Dana 23. februara, nakon dugotrajnih pregovora, potpisan je mirovni sporazum.[12] SPO je pak odbio sporazum sve dok se ne razoružaju militanti sudanske vlade.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Eritrean president hopes to unite Darfur rebels”. Alertnet.org. 31. 5. 2007. Arhivirano iz originala 04. 07. 2007. g. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  2. ^ a b „Patterns of mortality rates in Darfur conflict”. The Lancet. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  3. ^ Kristoff, Nicholas D. (23. 2. 2005). „The Secret Genocide Archive”. New York Times. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  4. ^ „Cheadle acts to stop Darfur genocide”. CNN. 4. 5. 2007. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  5. ^ „When mass rape turns into genocide”. Los Angeles Times. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  6. ^ Salih Booker, Ann-Louise Colgan (12. 7. 2004). „Genocide in Darfur”. The Nation. Arhivirano iz originala 27. 01. 2013. g. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  7. ^ „U.N. report: Darfur not genocide”. CNN. 1. 2. 2005. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  8. ^ Court, International Criminal (14. 7. 2008). „ICC Prosecutor presents case against Sudanese President, Hassan Ahmad AL BASHIR, for genocide, crimes against humanity and war crimes in Darfur”. Arhivirano iz originala 25. 8. 2009. g. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  9. ^ „Q&A: Sudan's Darfur conflict”. BBC News. 8. 2. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  10. ^ a b v g d đ e ž „History of the Darfur Conflict”. Amnesty International. Arhivirano iz originala 29. 4. 2011. g. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  11. ^ African Union dismisses criticisms on ICC resolution. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. новембар 2012) Sudan Tribune, 20.7. 2009., Приступљено 16.1. 2013.
  12. ^ „Završen šestogodišnji rat u Darfuru”. Večernji list. 27. 8. 2009. Архивирано из оригинала 6. 10. 2010. г. Приступљено 16. 1. 2013. 

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]