Sabor u Baji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Posebna teritorija za Srbe sa političkom samoupravom u okviru Habzburške monarhije, zahtevana na srpskom saboru u Baji 1694. godine.

Sabor u Baji ili Zbor u Baji je bio narodno-crkveni sabor (po drugom mišljenju - zbor) Srba u Habzburškoj monarhiji, održan u Baji januara 1694. godine.

Sazvao ga je mitropolit Arsenije Čarnojević, a u vezi sa predlozima austrijskih vlasti da se Srbi iz Gornje Ugarske presele na jugoistočne granice. Srbi su na ovom saboru izneli zahtev da im se za naseljavanje dodeli posebna teritorija, koju je Arsenije Čarnojević u molbi caru Jozefu Prvom definisao kao "Slavoniju, Malu Vlašku, Srem, polje Kumansko, distrikat između Drave i Save sve do reke Ilove i granice Hrvatske, polje Đulinsko, distrikat Aradski sve do Jenove, te Halmađ između reke Moriša i Crnog Križa".

Zatraženo je da se Srbi na to područje nasele kompaktno, kao vojnici, sa dobijenim narodnim privilegijama, a pod upravom patrijarha, podvojvode i ostalih svojih poglavara, priznajući samo vrhovnu vlast cara Leopolda. Ovaj srpski zahtev je naišao na žestok otpor i carskih i ugarskih vlasti, a i katoličke crkve.

Otpisom Dvorskog ratnog saveta od 31. maja 1694, ne odobrava se molba iz Baje nego se Srbi upućuju da se nasele između donjeg Dunava i Tise (u Banatu). Nakon Karlovačkog mira iz 1699. godine, na osnovu kojeg je Banat ostao u sastavu Osmanskog carstva, Srbi su naseljeni na nove habzburške granice sa Osmanskim carstvom, oko Dunava, Tise i Moriša. Od tih srpskih naseobina su potom formirane Potiska i Pomoriška vojna granica.

Literatura[uredi | uredi izvor]