Sveti Inokentije Aljaski
Inokentije Aljaski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 26. avgust 1797. |
Mesto rođenja | Irkutsk, |
Datum smrti | 31. mart 1879.81 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | Pravoslavna crkva |
Sveti ravnoapostolni Inokentije Aljaski (Ivan Jevsejevič Venjaminov 1797—1879.), poznat i kao Inokentije Kamčatski, je ruski episkop, arhiepiskop i mitropolit Moskovski i sve Rusije, svetitelj i prosvetitelj Severne Amerike. Poznat je po svom misionarskom radu na području ruskog Dalekog istoka i Aljaske tokom 19. veka. Da bi širio pravoslavlje među stanovništvom Aljaske i ruskog Dalekog istoka, naučio je jezike tamošnjeg naroda, preveo delove Svetog Pisma na nekoliko domorodačkih jezika, sastavio rečnike, pisao udžbenike za izučavanje ovih jezika.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 26. avgusta 1797. u selu Anginskoje, u oblasti Verholensk, u ruskoj provinciji Irkutsk. 1807. godine upisao je teološku školu u Irkutsku.
1817. godine rukopoložen je u čin đakona u crkvi Blagoveštenja.
1823. godine, dobrovoljno sa porodicom odlazi na ostrvo Analaska, u Aleutskim arhipelagu na Aljasci. Tamo je često putovao od jednog ostrva do drugog u svom kanuu, izlažući svoj život opasnosti, zbog tamošnjih čestih oluja i nevremena. Naučio je lokalne dijalekte koji su mu omogućili da služi Liturgiju na jeziku razumljivom lokalnom stanovništvu. Uredio je ćirilično pismo za jedan od najrasprostranjenijih dijalekata aleutskog jezika. Napisao je prevod Jevanđelja po svetom apostolu Mateju, a takođe i tekstove bogoslužbenih molitava. Jevanđelje i tekstovi raznih molitava, objavljenih 1840. godine.[1]
Pravoslavlje je širio među narodima Beringovog mora, uključujući misionarski rad u Kaliforniji (u San Francisku i Španskim kolonijama na severu). Nakon toga se vratio na Aljasku, na ostrvo Sitka 1834. godine u grad Novoarhangelsk. Tamo je izučavao jezik i običaje naroda Tlingit. Kao rezultat ovih lingvističkih izučavanja nastala je knjiga Zabeleške o koluščanskom i kodijačkom jeziku, a zatim i rečnik rusko-koluščanskog jezika.
1838. godine vratio se u Petrograd, zatim ide u Moskvu, a potom u Kijev. Nakon smrti supruge je uzeo monaški čin, 29. novembra 1840. godine. Tada uzima ime Inokentije u čast Episkopa Inokentija Irkutskog.[2]
1840. godine arhimandrit Inokentije Venjaminov izabran je episkopa Kamčatke i Kurilskih ostrva u Rusiji i Aleutskih Ostrva Ruske Amerike. Nakon devet godina, 1850. godine, episkop Inokentije unapređen u je arhiepiskopa. 1852. godine jakutska oblast je pripajena Kamčatskoj eparhiji, pa arhiepiskop Inokentije preselio u Jakutsk, u kome će ostati do kraja svoje službe.
Dana 19. novembra 1867. godine aerhepiskop Inokentije izabran je za mitropolita Moskovskog.
Umro je 31. marta 1879. godine, a sahranjen 5. aprila iste godine u Trojice-Sergejevoj Lavri u Rusiji.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Innokentiй, mitropolit Moskovskiй i Kolomenskiй”. Skripin.narod.ru. 29. 05. 1952. Pristupljeno 23. 07. 2015.
- ^ Sobor Sankt-Peterburgskih svяtыh[mrtva veza]
- ^ Hram rođenja svetog Jovana Krstitelja na Petlovom Brdu: SVETI RAVNOAPOSTOLNI INOKENTIJE ALjASKI