Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene 2003.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene 2003.
Detalji takmičenja
Država domaćin SAD
Datum20. septembar — 12. oktobar
Timovi16
Stadioni6 (u 6 gradova)
Konačan plasman
Šampion Nemačka (1. titula)
Drugo mesto Švedska
Treće mesto Sjedinjene Države
Četvrto mesto Kanada
Statistike turnira
Odigrano utakmica32
Postignuto golova107 (3,34 po meču)
Ukupno gledalaca679.666 (21.240 po meču)
Najbolji strelacNjemačka Birgit Peinc
(7 golova)
Najbolji igračNjemačka Birgit Peinc
Najbolji golman Nemačka Silke Rotenberg
Nagrada za fer-plej Kina
1999
2007

Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene 2003. (engl. 2003 FIFA Women's World Cup) bilo je četvrto međunarodno fudbalsko prvenstvo za žene, koje se održavalo u SAD od 20. septembra do 12. oktobra 2003. godine. Turnir je osvojila reprezentacija Nemačke, koja je postala prva zemlja koja je uspela da osvoji i muško i žensko Svetsko prvenstvo u fudbalu.

Kina je prvobitno dobila pravo da bude domaćin turnira, koji bi se održao od 23. septembra do 11. oktobra u četiri kineska grada. Ozbiljna epidemija SARS-a početkom 2003. uticala je na Guangdung u južnoj Kini i navela FIFA da premesti Svetsko prvenstvo za žene u Sjedinjene Države, koje su bile domaćin prethodnog izdanja 1999. godine. Kina je umesto toga dobila pravo domaćinstva FIFA Svetskog prvenstva za žene 2007. godine i finansijsku nadoknadu dok je Fudbalska federacija Sjedinjenih Država napravila nove aranžmane za gostovanje na manjim stadionima.

Pripreme[uredi | uredi izvor]

Izbor i promena domaćina[uredi | uredi izvor]

FIFA je Kini 26. oktobra 2000. dodelila prava domaćina Svetskog prvenstva za žene, koja je nadmašila ponudu Australije.[1] Prvobitno je bilo planirano da turnir bude održan od 23. septembra do 11. oktobra na mestima u Šangaju, Vuhanu, Čengduu i Hangdžou.[2] Nekoliko sportskih događaja u Kini je otkazano ili odloženo početkom aprila zbog izbijanja SARS-a na jugu Kine, uključujući zvanični žreb za Svetsko prvenstvo za žene, a FIFA je pokrenula zajedničku istragu sa Svetskom zdravstvenom organizacijom o tome da li će se epidemija smiriti do vreme turnira.[2] Sjedinjene Države, Kanada i Australija su u to vreme pominjane kao potencijalne zamene za domaćina prvenstva.[2][3]

FIFA je 3. maja 2003. godine objavila da će premestiti turnir u drugu zemlju domaćina, što će biti određeno kasnije, Sjedinjene Američke Države i Australija su izrazile interesovanje za domaćinstvo, dok je Brazil predstavljen kao još jedan potencijalni domaćin.[4] FIFA je takođe najavila da će Kini umesto toga dodeliti FIFA Svetsko prvenstvo za žene 2007. i platiti milion dolara organizacionom komitetu da nadoknadi troškove planiranja.[5][6] Dana 26. maja 2003, Sjedinjene Države su objavljene kao novi domaćin turnira, pre druge formalne ponude koju je podnela Švedska.[7] Sjedinjene Države su ocenjene kao pogodan domaćin za hitne slučajeve zbog njihovog iskustva u organizaciji turnira 1999. godine, uprkos potencijalnim sukobima u jesenjem sportskom rasporedu sa američkim fudbalom i bejzbolom. Organizatori u Sjedinjenim Državama su se takođe nadali da će interesovanje koje je turnir stvorio spasiti profesionalnu ligu koja se bori, Ženska ujedinjena fudbalska asocijacija, od raspada.[7] Liga se na kraju ipak raspala nekoliko dana pre nego što je turnir počeo u septembru.[8]

Gradovi i stadioni[uredi | uredi izvor]

Trideset i dve utakmice turnira odigrana su na šest lokacija i organizovana u 15 dablhedera, sa izuzetkom meča za treće mesto i finala, koji su se igrali odvojenim danima. Područje Los Anđelesa se ponovilo kao domaćin finala, koje je premešteno iz Rouz boula u Houm dipo centar, manji stadion u Karsonu, Kalifornija.[9] Utakmice su bile zakazane u dvomeću i pomerene su sa četiri mesta na istočnoj obali u dva na zapadnoj obali kako se približavalo ka završnici turnira.[traži se izvor] Veličina i obim turnira su takođe smanjeni u odnosu na izdanje iz 1999. godine zbog ograničenog vremena za organizaciju i pripremu za događaj.[10]

Uglavnom zbog pomeranja turnira u kratkom roku, FIFA i Fudbalska federacija Sjedinjenih Država bile su prinuđene da kreativno zakazuju utakmice. Devet duela je bilo zakazano u grupnoj igri (slično formatu iz 1999.). Takođe su morali da napuste modernu praksu zakazivanja završnih mečeva grupne faze da počnu istovremeno. U grupama A i D, finalni mečevi su zakazani kao dva kraja dvomeča (dva meča u jednom danu na jednom stadionu). Finalni mečevi u grupama B i C takođe su bili zakazani kao dablhederi, ali podeljeni između dva grada, sa mečom u grupi B u svakom gradu nakon čega je usledio meč grupe C. Četiri četvrtfinala su takođe bila zakazana kao dva duela, a oba polufinala su takođe bila dvomeč.[9][11]

Imena stadiona domaćina su objavljena 13. juna 2003, uključujući tri velika stadiona za otvaranje turnira i tri mala fudbalska stadiona za kasnije faze.[10] Stadion Džajantsa u oblasti Njujorka odustao je od gostovanja pošto nije mogao da reši probleme sa rasporedom sa Njujork Džajantsima.[10] Za turnir, novorenovirani PGE Park u Portlandu (bivši Sivik Stadion) dobio je novu travnatu površinu i privremena sedišta kako bi se povećao kapacitet na 28.359, prethodno je bio domaćin nekoliko mečeva tokom turnira 1999. godine. Stadion Đilet je zamenio srušeni stadion Foksboro, dok je stadion RFK izabran umesto stadiona Džek Kent Kuk u oblasti Vašingtona. Lokacije su takođe koristile nove bezbednosne mere koje je zahtevala američka vlada nakon napada 11. septembra 2001. godine.[12]

Filadelfija Foksboro Vašington
Stadion Linkoln fajnanšial fild Stadion Đilet RFK memorijal
Kapacitet: 70.000 Kapacitet: 68.000 (smanjen na 22.385) Kapacitet: 53.,000
Mesta održavanja FIFA Svetskog prvenstva za žene 2003. u Sjedinjenim Državama[13]
Karson Portland Kolambus
Houm dipo centar Providens park Historik kru
Kapacitet: 28.359 Kapacitet: 27.500 Kapacitet: 22.555

Reprezentacije i zvaničnici[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Države učesnice

Šesnaest reprezentacija je učestvovalo na Svetskom prvenstvu za žene 2003. godine. One su određene nizom kontinentalnih kvalifikacionih turnira koji su održani od 18. avgusta 2001. do 12. jula 2003. godine.[14][15] Tri tima, Argentina, Francuska i Južna Koreja, debitovale su na Svetskom prvenstvu za žene na turniru 2003. godine.[16] Preostalih trinaest reprezentacija se takmičilo na prethodnom Svetskom prvenstvu.

Kina je dobila automatsku kvalifikaciju kao domaćin i zadržala je nakon što su Sjedinjene Američke Države imenovane kao zamena.[17] Preostalih petnaest učesnika, uključujući i SAD, određeni su kroz seriju kontinentalnih turnira sa terena od 99 timova.[18] FIFA je dodelila pet mesta Evropi, po dva u Africi, Aziju, Severnoj Americi i Južnoj Americi (povećano za jedan u odnosu na turnir 1999.), a jedan za Okeaniju.[17][19] Svetsko prvenstvo za žene 2003. takođe je korišćeno za određivanje dve evropske učesnice na Letnjim olimpijskim igrama 2004. godine.[20]

Grupna faza[uredi | uredi izvor]

Format turnira ostao je nepromenjen u odnosu na izdanje iz 1999. godine, a prvo kolo se sastojalo od šesnaest timova organizovanih u četiri grupe finalnim žrebom. Grupna faza po krugu se sastojala od 24 utakmice u kojima je svaki tim igrao po jedan meč protiv druga tri tima u svojoj grupi.[21] Pobednici i drugoplasirani iz svake grupe kvalifikovali su se za nokaut fazu, koja je počela četvrtfinalom.[22]


Grupa A[uredi | uredi izvor]

Poz. Tim O P N I GD GP GR Bod. Kvalifikacija
1  Sjedinjene Države 3 3 0 0 11 1 +10 9 Kvalifikovala se za nokaut fazu
2  Švedska 3 2 0 1 5 3 +2 6
3  Severna Koreja 3 1 0 2 3 4 −1 3
4  Nigerija 3 0 0 3 0 11 −11 0
Izvor: FIFA

Grupa A uključivala je tri tima iz grupe A prethodnog izdanja prvenstva, domaćine i branioci titule Sjedinjene Države, afričke šampione Nigeriju i šampione Azije Severnu Koreju, zajedno sa evropskim vicešampionom Švedskom. Nazvana je turnirska „Grupa smrti“ u vreme finalnog žrebanja, zbog prisustva tri kontinentalna šampiona i drugoplasiranog.[24] Nigerija je poražena sa 3 : 0 od Severne Koreje u prvom meču turnira, odigranom u Filadelfiji 20. septembra, uz dva gola Džin Pjol-huj i jedan Ri Un-Gjong tokom dominirajućeg nastupa tokom većeg dela meča.[25] Sjedinjene Države su počele odbranu titule pobedom sa 3 : 1 u meču protiv Švedske u Vašingtonu na Memorijalnom stadionu RFK, kojem je prisustvovalo 34.144 gledalaca. Kristin Lili je pogodila volejem sa 20 yd (18 m) u 28. minutu, a usledio je pogodak Sindi Parlou glavom za vođstvo od 2 : 0 na poluvremenu. Udarac glavom Viktorije Svenson u 58. minutu smanjio je vođstvo, ali je prednost od dva gola vraćena u 78. minutu kada je udarcem glavom Šenon Boks nakon kornera postigla gol.[26]

Švedska je pobedila sa 1 : 0 u svom drugom meču, koji je igrao protiv Severne Koreje u Filadelfiji, uz volej iz voleja Svenson u sedmom minutu. Švedska odbrana je ograničila Severnu Koreju na jedan udarac u prvom poluvremenu, ali je golman Ri Jong-huj sprečila poraz sa nekoliko odličnih odbrana.[27] Sjedinjene Države su napredovale dalje u grupi sa porazom od Nigerije rezultatom 5 : 0, ali nisu uspele da izbore plasman u ranu četvrtfinale. Mia Ham, dugogodišnje vođa ekipe, postigla je pogodak iz penala u šestom minutu i sa 32 yd (29 m) iz slobodnog udarca u dvanaestom minutu. Njena partnerka u napadu, Sindi Parlou, takođe je postigla gol na samom početku drugog poluvremena udarcem glavom posle kornera koji je izvela Mia Ham.[28] Ebi Vambak, koja je ušla kao zamena, postigla je svoj prvi gol na Svetskom prvenstvu za žene, a konačni gol na utakmici postignt je iz penala koji je u 89. minutu izvela Džuli Foudi.[29]

Treće kolo grupe A je odigran kao dvomeč u Kolambusu, počeo je pobedom Švedske nad Nigerijom od 3 : 0 i time izborila plasman u četvrtfinale tako što je završila na drugom mestu u grupi. Posle prvog poluvremena bez golova, napadač Hana Ljungberg je u 56. minutu postigla gol udarcem glavom a nedugo posle dodala drugi u 79. minutu. Kapiten Švedske reprezentacije Malin Mostrom je potom dva minuta kasnije postigla treći gol za svoj tim. Šveđanke su dominirale utakmicom sa 14 udaraca u gol.[30] Sjedinjene Države su protiv Severne Koreje igrale praktično sa rezervnim timom, što je bila prva utakmica Svetskog prvenstva bez zvezde Mije Ham. Reprezentacija SAD je povela u 17. minutu iz jedanaesterca koji je dosuđen zbog faula nad Tifeni Milbret, a gol je postigla Ebi Vambak. Ket Redik, jedini koledž igrač u američkoj reprezentaciji, je postigla gol nakon odbijene lopte u 48. minutu i ​​udarcem glavom u 66. minutu i time su Sjedinjene Države pobedile 3 : 0 i završile na vrhu Grupe A.[31][32]

Nigerija (0 : 3) Severna Koreja
Izveštaj
  • Đin Pjol-huj Gol 1388
  • Ri Un-gjong Gol 73
Gledalaca: 24.347[33]
Sudija: Nikol Petig (Švajcarska)
Sjedinjene Države (3 : 1) Švedska
  • Kristin Lili Gol 27
  • Sindi Parlov Kon Gol 36
  • Šenon Boks Gol 78
Izveštaj
  • Viktorija Sendel Svenson Gol 58
Gledalaca: 34.144[34]
Sudija: Džang Dungging (Kina)

Švedska (1 : 0) Severna Koreja
  • Viktorija Sandel Svenson Gol 7
Izveštaj
Gledalaca: 31.553
Sudija: Temi Ogston (Australija)
Sjedinjene Države (5 : 0) Nigerija
  • Mia Ham Gol 6 (pen.)12
  • Sindi Paelou Gol 47
  • Ebi Vambak Gol 65
  • Džuli Faudi Gol 89 (pen.)
Izveštaj
Gledalaca: 31.553[34]
Sudija: Florensija Romano (Argentina)

Švedska (3 : 0) Nigerija
  • Hana Ljungberg Gol 5679
  • Malin Mostrem Gol 81
Izveštaj
Gledalaca: 22.828[34]
Sudija: Sonia Denonkurt (Kanada)
Severna Koreja Severna Koreja(0 : 3) Sjedinjene Države
Izveštaj
  • Ebi Vambak Gol 17 (pen.)
  • Ket Vajthil Gol 4866
Gledalaca: 22.828[34]
Sudija: Sueli Tortura (Brazil)

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Poz. Tim O P N I GD GP GR Bod. Kvalifikacija
1  Brazil 3 2 1 0 8 2 +6 7 Kvalifikovala se za nokaut fazu
2  Norveška 3 2 0 1 10 5 +5 6
3  Francuska 3 1 1 1 2 3 −1 4
4  Južna Koreja 3 0 0 3 1 11 −10 0
Izvor: FIFA

U Grupi B, polufinalistkinjama iz 1999. Brazilu i Norveškoj pridružile su se debitantice na Svetskom prvenstvu za žene Francuska i Južna Koreja. Norveška i Francuska su igrale u istoj kontinentalnoj kvalifikacionoj grupi, završivši na prvom i drugom mestu u svojoj grupi, Francuska se kvalifikovala za finalni plasman u Evropu pobedom u seriji plej-ofa u dve faze protiv Danske i Engleske.[16][19] Norveška je pobedila sa 2 : 0 u prvom meču protiv Francuske, sa golovima u drugom poluvremenu Anite Rap glavom i udarcem odbijene lopte kapitena Dagni Melgren.[35] Brazil je pobedio Južnu Koreju sa 3 : 0 u svom uvodnom meču, penalom koji je postigla 17-godišnja vezista Marta u 14. minutu i ​​dva gola u drugom poluvremenu napadača Katje.[36]

Brazil se plasirao na čelo Grupe B pobedom nad Norveškom sa rezultatom od 4 : 1, koju su neočekivano savladali mlađi reprezentativci Brazila, 19-godišnja Danijela je u 26. minutu posle prodora kroz skoro celokupnu odbranu Norveške postigla pogodak, a u 37. minutu iz slobodnog udarca glavom ju je pratila 21-godišnja defanzivka Rosana. Norveška napadačica Marijana Petersen je postigla gol glavom pre poluvremena i dovela tim na jedan gol za izjednačenje, ali je na ubacivanje Marte i udarca glavom Katje u drugom poluvremenu doneli Brazilu pobedu.[37] Drugi duel u meču završen je porazom Južne Koreje od Francuske sa 1 : 0, a prvi gol za tim na Svetskom prvenstvu postigla je Marinet Pišon u 84. minutu, kao rezultat toga, Francuska i Norveška su ostale izjednačene na drugom mestu sa mogućnošću trostrukog izjednačenja na kraju grupne faze.[38]

Norveška se oporavila od poraza od Brazila pobedivši Južnu Koreju rezultatom 7 : 1 i plasirala se u četvrtfinale kao drugoplasirani tim u grupi. Dagni Melgren je dva puta pogodila u prvom poluvremenu i takođe zabeležila dve asistencije na golove Solveige Gulbrandsen u petom minutu i Marijane Petersen pre poluvremena. Defanzivac Brit Sandaun je postigla pogodak iz voleja sa 30 yd (27 m) početkom drugog poluvremena, a u zapisnik joj se pridružila Linda Ermen, koja je ušla u meč kao zamena u 69. minutu i dva puta pogodila na kraju meča Kim Đin-he je dala utešni gol, prvi za svoju naciju na Svetskom prvenstvu, iskoristila je grešku u odbrani Norveške u 75. minutu.[39] Brazil je poveo protiv Francuske u poslednjoj utakmici grupne faze u 58. minutu golom Katje, ali je u nadoknadi vremena Francuskinja Pišon. Utakmica je završena nerešenim rezultatom 1 : 1, time je Brazil završio na prvom mestu u grupi i plasirao se u četvrtfinale.[40]

Norveška (2 : 0) Francuska
  • Anita Rap Gol 47
  • Dagni Melgren Gol 66
Izveštaj
Gledalaca: 24.347[41]
Sudija: Kari Sic (SAD)
Brazil (3 : 0) Južna Koreja
  • Marta Gol 14 (pen.)
  • Katja Tejšejra da Silva Gol 5562
Izveštaj
Gledalaca: 34.144[41]
Sudija: Temi Ogston (Australija)

Norveška (1 : 4) Brazil
  • Marian Petersen Gol 45
Izveštaj
  • Danijela Alves Lima Gol 26
  • Rozana dos Santos Avgusto Gol 37
  • Marta Gol 59
  • Katja Tejšejra da Silva Gol 68
Gledalaca: 16.316[41]
Sudija: Ksonam Agboji (Togo)
Francuska (1 : 0) Južna Koreja
  • Marinet Pišon Gol 84
Izveštaj
Gledalaca: 16.316[41]
Sudija: Džang Dungging (Kina)

Južna Koreja (1 : 7) Norveška
  • Kim Jin-hi Gol 75
Izveštaj
  • Solveg Gulbrandsen Gol 5
  • Dagni Melgrin Gol 2431
  • Marijan Petersen Gol 40
  • Brit Sandun Gol 52
  • Linda Ermen Gol 8090
Gledalaca: 14,356[41]
Sudija: Tami Ogston (Australija)
Francuska (1 : 1) Brazil
  • Marinet Pižon Gol 90+2
Izveštaj
  • Katja Tejšejra da SilvaGol 58
Gledalaca: 170618[41]
Sudija: Kristina Babadak (Rumunija)

Grupa C[uredi | uredi izvor]

Poz. Tim O P N I GD GP GR Bod. Kvalifikacija
1  Nemačka 3 3 0 0 13 2 +11 9 Kvalifikovala se za nokaut fazu
2  Kanada 3 2 0 1 7 5 +2 6
3  Japan 3 1 0 2 7 6 +1 3
4  Argentina 3 0 0 3 1 15 −14 0
Izvor: FIFA

Grupa C uključivala je vicešampione Nemačku iz 1995., vicešampiona Severne Amerike Kanadu, Japan, koji se kvalifikovao kroz interkontinentalni plej-of i debitante Argentinu.[16][19] U prvom meču prve utakmice u grupi u Kolumbusu, Kristin Sinkler je postigla svoj prvi gol na Svetskom prvenstvu za žene u četvrtom minutu sa udarcem glavom glavom i dovela Kanadu do vođstva. Nemačka je potom izjednačila iz jedanaesterca pre poluvremena, dosuđenog za igranje rukom, zatim je postigla još tri gola, po jedan gol Birgit Princ i rezerva Kerstin Garefrekes.[42] Drugi meč u Kolumbusu završen je tako što je Argentina poražena od Japana rezultatom 6 : 0, uz dva gola Homare Save i het-trik koji je postigla Mio Otani u periodu od osam minuta u drugom poluvremenu. Argentina je izgubila napadača Nataliju Gati zbog crvenog kartona u 39. minutu, otvarajući mogućnosti napadima Japanki.[43]

Dablheder drugog meča, takođe odigran u Kolumbusu, završio se pobedom Nemačke nad Japanom od 3 : 0 i Kanade nad Argentinom.[44] Nemačka je iskoristila svoje visoke igrače i fizičku formu da isključi Japan, ograničavajući ih na nekoliko šansi. Sandra Minert je postigla pogodak nakon skoka posle udarca iz kornera u 23. minutu, a usledilo je par golova napadača Birgit Princ u 36. i 66. minutu, oba iz oduzetih lopti na sredini terena.[45] Kanada je ostvarila prvu pobedu na Svetskom prvenstvu u svom osmom meču sa dva gola koje je postigla Kristin Letam, koja je takođe izborila penal u 19. minutu koji je otvorio gol protiv Argentine.[46] Pobeda je postavila Kanadu poravnatu sa Japanom za drugo mesto u grupi, ostavljajući scenario da pobednik uzima sve u njihovom međusobnom meču.[44]

Kanada je izborila svoj prvi plasman u četvrtfinale savladavši Japan sa 3 : 1 u svojoj poslednjoj utakmici grupne faze, uprkos tome što je u 20. minutu primila gol koji je postigla japanski vezni igrač Homare Sava. Latam je izjednačila svojim udarcem u 36. minutu, a Kanada je povela posle poluvremena golom Kristin Sinkler i udarcem Kara Langa u 72. minutu.[47] Nemačka je završila na vrhu grupe sa tri pobede nakon poraza od Argentine rezultatom 6 : 1, uključujući četiri gola postignuta u prvom poluvremenu. Tim je izgubio defanzivca Stefi Džones zbog povrede kolena u drugom poluvremenu i dali utešni gol pre nego što su argentinke postigle još dva gola na kraju meča i i time postavile krajnji rezultat utakmice.[48]

Nemačka (4 : 1) Kanada
  • Betina Vegman Gol 39 (pen.)
  • Stefani Gotšlih Gol 47
  • Birgit Princ Gol 75
  • Kerstin Garefrekes Gol 90+2
Izveštaj
Gledalaca: 16.409[49]
Sudija: Im Jun-džu (Južna Koreja)
Japan (6 : 0) Argentina
Izveštaj
Gledalaca: 16.409[49]
Sudija: Katrina Elovirta (Finska)

Nemačka (3 : 0) Japan
  • Sandra Minert Gol 23
  • Birgit Princ Gol 3666
Izveštaj
Gledalaca: 15.529[49]
Sudija: Sueli Tortura (Brazil)
Kanada (3 : 0) Argentina
  • Šarmejn Huper Gol 19 (pen.)
  • Kristin Latam Gol 7982
Izveštaj
Gledalaca: 15.529[49]
Sudija: Nikol Petig (Švajcarska)

Kanada (3 : 1) Japan
Izveštaj
Gledalaca: 14.356[49]
Sudija: Im Jun-džu (Južna Koreja)
Argentina (1 : 6) Nemačka
  • Janina Gajtan Gol 71
Izveštaj
  • Maren Majnert Gol 343
  • Betina Vegman Gol 24 (pen.)
  • Birgit Princ Gol 32
  • Koni Polers Gol 89
  • Martina Miler Gol 90+2
Gledalaca: 17.618[49]
Sudija: Bola Elizabet Abidoj (Nigerija)

Grupa D[uredi | uredi izvor]

Poz. Tim O P N I GD GP GR Bod. Kvalifikacija
1  Kina 3 2 1 0 3 1 +2 7 Kvalifikovala se za nokaut fazu
2  Rusija 3 2 0 1 5 2 +3 6
3  Gana 3 1 0 2 2 5 −3 3
4  Australija 3 0 1 2 3 5 −2 1
Izvor: FIFA

Prvobitni domaćini i Kina iz vicešampioni iz 1999. godine, su postavljeni u Grupu D, gde će igrati zajedno sa afričkim vicešampionom Ganom, šampionom Okeanije, Australijom i četvrtfinalistkinjom iz 1999. Rusijom.[16] Australija je nastavila niz bez pobede na Svetskom prvenstvu za žene izgubivši od Rusije sa 2 : 1 u prvom meču, uprkos tome što je povela sa 1 : 0 u 38. minutu golom Keli Golebovski. Rusija je minut kasnije izjednačila meč autogolom Dijane Alagić, a Elena Fomina je u 89. minutu postigla svoj drugi gol udarcem sa ivice kaznenog prostora.[50] Kina, koja se smatra favoritom za prvo mesto u grupi, pobedila je Ganu sa 1 : 0 u prvom meču golom Suen Ven, koja je bio najbolji strelac na Svetskom prvenstvu 1999. godine.[51]

Rusija je obezbedila plasman u četvrtfinale savladavši Ganu sa 3 : 0 u svom drugom meču, čime su zauzeli prvo mesto u grupi. Rezultat su otvorili u 36. minutu slobodnim udarcem Marine Saenko, nakon čega su usledila još dva udarca i golovi iz blizine u drugom poluvremenu Natalije Barbašina i Olge Letjušove.[52] Favoriti grupe Kina je neočekivano primila gol od Australije u prvom poluvremenu meča, koji je postigla u 28. minutu vezista Heder Gariok, čime su „Matildas” popravili svoj negativni rekord na Svetskom kupu. Potencijalno izjednačenje u prvom poluvremenu nije iskoristila Suen Ven, njen udarac je odbranila sa linije golman Australije Šeril Solsberi, ali je Bai Đe uspela da postigne gol ubrzo posle poluvremena kako bi time izjednačila rezultat ipostavila konačen reziltat utakmice remi.[53]

Australija je nastavila svoj niz bez pobede na Svetskom prvenstvu nakon što je izgubila sa 2 : 1 u poslednjoj utakmici grupne faze protiv Gane, koja je takođe eliminisana od plasmana u četvrtfinale. Ganska napadačica Alberta Saki, koja je proglašena za najbolju fudbalerku Afrike, postigla je dva gola u roku od pet minuta pred kraj prvog poluvremena, jednom iz daljine, a drugi iz skoka.[54] Heder Gariok je smanjila prednost u 61. minutu svojim golom i Australija je krenula da pritiska za izjednačenje, ali nije uspela da postigne gol i završila je na dnu grupe.[55] Kina se kvalifikovala u četvrtfinale eliminacijom Australije i pobedila Rusiju rezultatom 1 : 0 i završila na prvom mestu u grupi.[54] Bai Đe je postigla jedini gol na meču u 16. minutu, uprkos 18 šuteva Kine, od kojih je sedam odbranio ruski golman Ala Volkova.[56]

Australija (1 : 2) Rusija
  • Keli Golebiovski Gol 38
Izveštaj
  • Dijana Alagić Gol 39 (a.g.)
  • Elena Fomina Gol 89
Gledalaca: 15.239[57]
Sudija: Bola Elizabet Abidoj (Nigerija)
Kina (1 : 0) Gana
  • Suen Ven Gol 29
Izveštaj
Gledalaca: 15.239[57]
Sudija: Sonja Denonkurt (Kanada)

Gana (0 : 3) Rusija
Izveštaj
  • Marina Saenko Gol 36
  • Natalija Barbašina Gol 54
  • Olga Letjušova Gol 80
Gledalaca: 13.929[57]
Sudija: Keri Sic (SAD)
Kina (1 : 1) Australija
  • Baj Đe Gol 46
Izveštaj
  • Heder Geriok Gol 28
Gledalaca: 13.929[57]
Sudija: Katrina Elovirta (Finska)

Gana (2 : 1) Australija
  • Alberta Saki Gol 3439
Izveštaj
  • Heder Gariok Gol 61
Gledalaca: 19.132[57]
Sudija: Ksonam Agboj (Togo)
Kina (1 : 0) Rusija
  • Bej Đe Gol 16
Izveštaj
Gledalaca: 19.132[57]
Sudija: Florensija Romano (Argentina))

Nokaut faza[uredi | uredi izvor]


 
ČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
          
 
1. oktobar – Foksboro
 
 
 Sjedinjene Države1
 
5. oktobar – Portland
 
 Norveška0
 
 Sjedinjene Države0
 
2. oktobar – Portland
 
 Nemačka3
 
 Nemačka7
 
12. oktobar – Karson
 
 Rusija1
 
 Nemačka (z. g.)2
 
1. oktobar – Foksboro
 
 Švedska1
 
 Brazil1
 
5. oktobar – Portland
 
 Švedska2
 
 Švedska2
 
2. oktobar – Portland
 
 Kanada1 Utakmica za treće mesto
 
 Kina0
 
11. oktobar – Karson
 
 Kanada1
 
 Sjedinjene Države3
 
 
 Kanada1
 

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]

Brazil (1 : 2) Švedska
Izveštaj
  • Viktorija Sandel Svenson Gol 23
  • Malin Anderson Gol 53
Gledalaca: 25.103[58]
Sudija: Džang Dunging (Kina)

Sjedinjene Države (1 : 0) Norveška
  • Ebi Vambak Gol 24
Izveštaj
Gledalaca: 25.103[58]
Sudija: Nikol Petig (Švajcarska)

Nemačka (7 : 1) Rusija
  • Martina Miler Gol 25
  • Sandra Minert Gol 57
  • Pia Vunderlik Gol 60
  • Kerstin Garefrekes Gol 6285
  • Birgit Princ Gol 8089
Izveštaj
  • Elena Danilova Gol 70
Gledalaca: 20.012[58]
Sudija: Im Eun-đu (Južna Koreja)

Kina (0 : 1) Kanada
Izveštaj
  • Čarmejn Huper Gol 7
Gledalaca: 20.012[58]
Sudija: Keri Sic (SAD)

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Sjedinjene Države (0 : 3) Nemačka
Izveštaj
  • Kerstin Garefrekes Gol 15
  • Maren Mejnert Gol 90+1
  • Birgit Princ Gol 90+3
Gledalaca: 27.623[58]
Sudija: Sonja Denonkurt (Kanada)

Švedska (2 : 1) Kanada
  • Malin Mostrem] Gol 79
  • Jozefin Egvist Gol 86
Izveštaj
  • Kara Lang Gol 64
Gledalaca: 27.623[58]
Sudija: Katrina Elovirta (Finska)

Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]

Sjedinjene Države (3 : 1) Kanada
  • Kristin Lili Gol 22
  • [Šenon Boks Gol 51
  • Tifeni Milbret Gol 80
Izveštaj
Gledalaca: 25.253[58]
Sudija: Temi Ogston (Australija)

Finale[uredi | uredi izvor]

Nemačka (2 : 1) Švedska
  • Maren Majnert Gol 46
  • Nija Kincer Zlatni gol u 98 minutu 98'
Izveštaj
  • Hana Ljungerg Gol 41
Gledalaca: 26.137[59]
Sudija: Kristina Babadak Jinesku (Rumunija)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cockerill, Michael (26. 10. 2000). „Women's World Cup failure hastens merger talks”. Sydney Morning Herald. str. 8. Arhivirano iz originala 6. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  2. ^ a b v Hersh, Philip (11. 4. 2003). „SARS threat may move World Cup”. Chicago Tribune. Arhivirano iz originala 6. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  3. ^ Jones, Grahame L. (7. 4. 2003). „SARS Threatens Staging of Women's World Cup”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 12. 8. 2014. g. Pristupljeno 31. 7. 2012. 
  4. ^ Hersh, Philip (4. 5. 2003). „SARS costs China Women's World Cup”. Chicago Tribune. Arhivirano iz originala 6. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  5. ^ „SARS: FIFA executive decides to relocate FIFA Women's World Cup 2003”. FIFA.com. 3. 5. 2003. Arhivirano iz originala 28. 7. 2018. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  6. ^ „China paid $1.5m for losing women's world cup”. Sydney Morning Herald. Agence France-Presse. 20. 9. 2003. Arhivirano iz originala 1. 7. 2017. g. Pristupljeno 30. 10. 2012. 
  7. ^ a b Longman, Jere (27. 5. 2003). „U.S. Replaces China As Host of Soccer's Women's World Cup”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 8. 9. 2018. g. Pristupljeno 1. 11. 2012. 
  8. ^ Hersh, Philip (16. 9. 2003). „Women's soccer league folds on eve of World Cup”. Chicago Tribune. str. 1. Arhivirano iz originala 1. 3. 2021. g. Pristupljeno 12. 7. 2019. 
  9. ^ a b Jones, Grahame L. (17. 6. 2003). „World Cup Leans to the West”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 18. 8. 2016. g. Pristupljeno 13. 5. 2019. 
  10. ^ a b v Longman, Jere (13. 6. 2003). „World Cup To Skip New York”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 16. 11. 2018. g. Pristupljeno 15. 11. 2018. 
  11. ^ Longman, Jere (17. 9. 2003). „SOCCER; The Group Dynamics of the Women's World Cup”. The New York Times. Arhivirano iz originala 8. 8. 2014. g. Pristupljeno 31. 7. 2012. 
  12. ^ FIFA Technical Study Group 2003, str. 31
  13. ^ FIFA Technical Study Group (2003). FIFA Women's World Cup USA 2003 Report and Statistics (PDF) (Izveštaj). Fédération Internationale de Football Association. str. 90—101. OCLC 85347862. Arhivirano (PDF) iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 21. 5. 2019. 
  14. ^ „Participants to the FIFA Women's World Cup 2003”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 2. 12. 2002. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  15. ^ „Japan settle FIFA Women's World Cup line-up”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 14. 7. 2003. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  16. ^ a b v g Longman, Jere (17. 9. 2003). „The Group Dynamics of the Women's World Cup”. The New York Times. str. D4. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  17. ^ a b „FIFA Women's World Cup 2003 to be held in USA” (Saopštenje). Fédération Internationale de Football Association. 26. 5. 2003. Arhivirano iz originala 12. 5. 2019. g. Pristupljeno 12. 5. 2019. 
  18. ^ „No change among "Big Five" at top”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 11. 1. 2004. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  19. ^ a b v Zeigler, Mark (18. 7. 2003). „Tournament draw: Group breakdown”. San Diego Union-Tribune. str. D10. 
  20. ^ „2004 Olympic Football Tournaments” (PDF). FIFA. str. 132. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 12. 2009. g. Pristupljeno 23. 5. 2019. 
  21. ^ Poseta
  22. ^ Longman, Jere (18. 7. 2003). „U.S. Women In Hard Group In World Cup”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  23. ^ „Regulations FIFA Women's World Cup USA 2003” (PDF). FIFA. jun 2003. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 5. 2005. g. Pristupljeno 23. 9. 2019. 
  24. ^ Longman, Jere (18. 7. 2003). „U.S. Women In Hard Group In World Cup”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  25. ^ Jones, Grahame L. (21. 9. 2003). „North Korea's Start Is Fast and Furious”. Los Angeles Times. str. D6. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  26. ^ Goff, Steven (22. 9. 2003). „U.S. Shakes Off Rust, Sweden”. The Washington Post. str. D1. 
  27. ^ „Svensson's goal sends Sweden over N. Korea”. The Baltimore Sun. 26. 9. 2003. str. D3. Arhivirano iz originala 11. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  28. ^ Longman, Jere (26. 9. 2003). „The Questions Are Fading After Hamm's 2 Goals”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 11. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  29. ^ Dell'Apa, Frank (26. 9. 2003). „US women are in total control”. The Boston Globe. str. E1. 
  30. ^ Oller, Rob (29. 9. 2003). „Strong second half lifts Sweden to win”. The Columbus Dispatch. str. E16. 
  31. ^ Longman, Jere (29. 9. 2003). „With Norway Looming, U.S. Shows Off Depth”. The New York Times. str. D1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  32. ^ Jones, Grahame L. (29. 9. 2003). „U.S. Dominant as Hamm, Others Sit”. Los Angeles Times. str. D1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  33. ^ Jones, Grahame L. (21. 9. 2003). „North Korea's Start Is Fast and Furious”. Los Angeles Times. str. D6. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  34. ^ a b v g „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  35. ^ Dell'Apa, Frank (21. 9. 2003). „Shutouts are strong evidence”. The Boston Globe. str. C4. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 7. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  36. ^ Graham, Glenn P. (22. 9. 2003). „Brazil's old-new mix sinks South Korea, 3–0”. The Baltimore Sun. str. D3. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 7. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  37. ^ Straus, Brian (25. 9. 2003). „No Way, Norway: Brazil Powers to a 4–1 Win”. The Washington Post. str. D10. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  38. ^ McKee, Sandra (25. 9. 2003). „Pichon, France defeat South Korea, 1–0”. str. E2. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  39. ^ Dell'Apa, Frank (28. 9. 2003). „Norway surges toward the US”. The Boston Globe. str. C1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  40. ^ McKee, Sandra (28. 9. 2003). „Brazil wins group despite lapse for 1–1 tie”. The Baltimore Sun. str. E3. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  41. ^ a b v g d đ „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  42. ^ Korobanik, John (21. 9. 2003). „Dud in opener”. Edmonton Journal. str. C1. Arhivirano iz originala 9. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  43. ^ Baptist, Bob (21. 9. 2003). „Japanese take advantage of situation”. The Columbus Dispatch. str. E15. 
  44. ^ a b Korobanik, John (25. 9. 2003). „Single match to decide Canada's soccer fate”. Calgary Herald. str. D1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  45. ^ Merz, Craig (25. 9. 2003). „Germans don't waste size advantage while raising record to 2–0”. The Columbus Dispatch. str. D4. 
  46. ^ Merz, Craig (25. 9. 2003). „Canadians chalk up first win in Women's World Cup play”. The Columbus Dispatch. str. D4. 
  47. ^ Korobanik, John (28. 9. 2003). „Canada finds its game just in time”. Edmonton Journal. str. C1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  48. ^ Graham, Glenn P. (28. 9. 2003). „Germany prevails, 6–1, but defender Jones out”. The Baltimore Sun. str. E3. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  49. ^ a b v g d đ „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  50. ^ Gutierrez, Paul (22. 9. 2003). „Russia Wins With Goal in Waning Minutes”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 10. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  51. ^ Dillman, Lisa (22. 9. 2003). „Sun Has a Solid Body of Work”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 10. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  52. ^ Leon Moore, David (26. 9. 2003). „Russians will be team to watch in quarterfinals”. USA Today. str. C9. 
  53. ^ Robledo, Fred J. (26. 9. 2003). „Group D: Matildas nearly waltz off with huge upset”. Los Angeles Daily News. str. S7. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko The Free Library. 
  54. ^ a b Dillman, Lisa (29. 9. 2003). „China Advances Easily”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko Newspapers.com. 
  55. ^ Buker, Paul (29. 9. 2003). „Ghana wins its farewell waltz”. The Oregonian. str. E1. 
  56. ^ Nolen, John (29. 9. 2003). „China wins despite night of questions”. The Oregonian. str. E15. 
  57. ^ a b v g d đ „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  58. ^ a b v g d đ e „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  59. ^ „FIFA Women's World Cup USA 2003 – Report and Statistics” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. str. 93—100. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 12. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]