Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene 2003. (engl.2003 FIFA Women's World Cup) bilo je četvrto međunarodno fudbalsko prvenstvo za žene, koje se održavalo u SAD od 20. septembra do 12. oktobra 2003. godine. Turnir je osvojila reprezentacija Nemačke, koja je postala prva zemlja koja je uspela da osvoji i muško i žensko Svetsko prvenstvo u fudbalu.
Kina je prvobitno dobila pravo da bude domaćin turnira, koji bi se održao od 23. septembra do 11. oktobra u četiri kineska grada. Ozbiljna epidemija SARS-a početkom 2003. uticala je na Guangdung u južnoj Kini i navela FIFA da premesti Svetsko prvenstvo za žene u Sjedinjene Države, koje su bile domaćin prethodnog izdanja 1999. godine. Kina je umesto toga dobila pravo domaćinstva FIFA Svetskog prvenstva za žene 2007. godine i finansijsku nadoknadu dok je Fudbalska federacija Sjedinjenih Država napravila nove aranžmane za gostovanje na manjim stadionima.
FIFA je Kini 26. oktobra 2000. dodelila prava domaćina Svetskog prvenstva za žene, koja je nadmašila ponudu Australije.[1] Prvobitno je bilo planirano da turnir bude održan od 23. septembra do 11. oktobra na mestima u Šangaju, Vuhanu, Čengduu i Hangdžou.[2] Nekoliko sportskih događaja u Kini je otkazano ili odloženo početkom aprila zbog izbijanja SARS-a na jugu Kine, uključujući zvanični žreb za Svetsko prvenstvo za žene, a FIFA je pokrenula zajedničku istragu sa Svetskom zdravstvenom organizacijom o tome da li će se epidemija smiriti do vreme turnira.[2] Sjedinjene Države, Kanada i Australija su u to vreme pominjane kao potencijalne zamene za domaćina prvenstva.[2][3]
FIFA je 3. maja 2003. godine objavila da će premestiti turnir u drugu zemlju domaćina, što će biti određeno kasnije, Sjedinjene Američke Države i Australija su izrazile interesovanje za domaćinstvo, dok je Brazil predstavljen kao još jedan potencijalni domaćin.[4] FIFA je takođe najavila da će Kini umesto toga dodeliti FIFA Svetsko prvenstvo za žene 2007. i platiti milion dolara organizacionom komitetu da nadoknadi troškove planiranja.[5][6] Dana 26. maja 2003, Sjedinjene Države su objavljene kao novi domaćin turnira, pre druge formalne ponude koju je podnela Švedska.[7] Sjedinjene Države su ocenjene kao pogodan domaćin za hitne slučajeve zbog njihovog iskustva u organizaciji turnira 1999. godine, uprkos potencijalnim sukobima u jesenjem sportskom rasporedu sa američkim fudbalom i bejzbolom. Organizatori u Sjedinjenim Državama su se takođe nadali da će interesovanje koje je turnir stvorio spasiti profesionalnu ligu koja se bori, Ženska ujedinjena fudbalska asocijacija, od raspada.[7] Liga se na kraju ipak raspala nekoliko dana pre nego što je turnir počeo u septembru.[8]
Trideset i dve utakmice turnira odigrana su na šest lokacija i organizovana u 15 dablhedera, sa izuzetkom meča za treće mesto i finala, koji su se igrali odvojenim danima. Područje Los Anđelesa se ponovilo kao domaćin finala, koje je premešteno iz Rouz boula u Houm dipo centar, manji stadion u Karsonu, Kalifornija.[9] Utakmice su bile zakazane u dvomeću i pomerene su sa četiri mesta na istočnoj obali u dva na zapadnoj obali kako se približavalo ka završnici turnira.[traži se izvor] Veličina i obim turnira su takođe smanjeni u odnosu na izdanje iz 1999. godine zbog ograničenog vremena za organizaciju i pripremu za događaj.[10]
Uglavnom zbog pomeranja turnira u kratkom roku, FIFA i Fudbalska federacija Sjedinjenih Država bile su prinuđene da kreativno zakazuju utakmice. Devet duela je bilo zakazano u grupnoj igri (slično formatu iz 1999.). Takođe su morali da napuste modernu praksu zakazivanja završnih mečeva grupne faze da počnu istovremeno. U grupama A i D, finalni mečevi su zakazani kao dva kraja dvomeča (dva meča u jednom danu na jednom stadionu). Finalni mečevi u grupama B i C takođe su bili zakazani kao dablhederi, ali podeljeni između dva grada, sa mečom u grupi B u svakom gradu nakon čega je usledio meč grupe C. Četiri četvrtfinala su takođe bila zakazana kao dva duela, a oba polufinala su takođe bila dvomeč.[9][11]
Imena stadiona domaćina su objavljena 13. juna 2003, uključujući tri velika stadiona za otvaranje turnira i tri mala fudbalska stadiona za kasnije faze.[10]Stadion Džajantsa u oblasti Njujorka odustao je od gostovanja pošto nije mogao da reši probleme sa rasporedom sa Njujork Džajantsima.[10] Za turnir, novorenovirani PGE Park u Portlandu (bivši Sivik Stadion) dobio je novu travnatu površinu i privremena sedišta kako bi se povećao kapacitet na 28.359, prethodno je bio domaćin nekoliko mečeva tokom turnira 1999. godine. Stadion Đilet je zamenio srušeni stadion Foksboro, dok je stadion RFK izabran umesto stadiona Džek Kent Kuk u oblasti Vašingtona. Lokacije su takođe koristile nove bezbednosne mere koje je zahtevala američka vlada nakon napada 11. septembra 2001. godine.[12]
Šesnaest reprezentacija je učestvovalo na Svetskom prvenstvu za žene 2003. godine. One su određene nizom kontinentalnih kvalifikacionih turnira koji su održani od 18. avgusta 2001. do 12. jula 2003. godine.[14][15] Tri tima, Argentina, Francuska i Južna Koreja, debitovale su na Svetskom prvenstvu za žene na turniru 2003. godine.[16] Preostalih trinaest reprezentacija se takmičilo na prethodnom Svetskom prvenstvu.
Kina je dobila automatsku kvalifikaciju kao domaćin i zadržala je nakon što su Sjedinjene Američke Države imenovane kao zamena.[17] Preostalih petnaest učesnika, uključujući i SAD, određeni su kroz seriju kontinentalnih turnira sa terena od 99 timova.[18] FIFA je dodelila pet mesta Evropi, po dva u Africi, Aziju, Severnoj Americi i Južnoj Americi (povećano za jedan u odnosu na turnir 1999.), a jedan za Okeaniju.[17][19] Svetsko prvenstvo za žene 2003. takođe je korišćeno za određivanje dve evropske učesnice na Letnjim olimpijskim igrama 2004. godine.[20]
Format turnira ostao je nepromenjen u odnosu na izdanje iz 1999. godine, a prvo kolo se sastojalo od šesnaest timova organizovanih u četiri grupe finalnim žrebom. Grupna faza po krugu se sastojala od 24 utakmice u kojima je svaki tim igrao po jedan meč protiv druga tri tima u svojoj grupi.[21] Pobednici i drugoplasirani iz svake grupe kvalifikovali su se za nokaut fazu, koja je počela četvrtfinalom.[22]
Kriterijumi za izjednačen rezultat u grupi
Plasman timova u grupnoj fazi određen je na sledeći način:[23]
Bodovi dobijeni u svim utakmicama u grupi (dva boda za pobedu, jedan za remi, nijedan za poraz),
Grupa A uključivala je tri tima iz grupe A prethodnog izdanja prvenstva, domaćine i branioci titule Sjedinjene Države, afričke šampione Nigeriju i šampione Azije Severnu Koreju, zajedno sa evropskim vicešampionom Švedskom. Nazvana je turnirska „Grupa smrti“ u vreme finalnog žrebanja, zbog prisustva tri kontinentalna šampiona i drugoplasiranog.[24] Nigerija je poražena sa 3 : 0 od Severne Koreje u prvom meču turnira, odigranom u Filadelfiji 20. septembra, uz dva gola Džin Pjol-huj i jedan Ri Un-Gjong tokom dominirajućeg nastupa tokom većeg dela meča.[25] Sjedinjene Države su počele odbranu titule pobedom sa 3 : 1 u meču protiv Švedske u Vašingtonu na Memorijalnom stadionu RFK, kojem je prisustvovalo 34.144 gledalaca. Kristin Lili je pogodila volejem sa 20 yd (18 m) u 28. minutu, a usledio je pogodak Sindi Parlou glavom za vođstvo od 2 : 0 na poluvremenu. Udarac glavom Viktorije Svenson u 58. minutu smanjio je vođstvo, ali je prednost od dva gola vraćena u 78. minutu kada je udarcem glavom Šenon Boks nakon kornera postigla gol.[26]
Švedska je pobedila sa 1 : 0 u svom drugom meču, koji je igrao protiv Severne Koreje u Filadelfiji, uz volej iz voleja Svenson u sedmom minutu. Švedska odbrana je ograničila Severnu Koreju na jedan udarac u prvom poluvremenu, ali je golman Ri Jong-huj sprečila poraz sa nekoliko odličnih odbrana.[27] Sjedinjene Države su napredovale dalje u grupi sa porazom od Nigerije rezultatom 5 : 0, ali nisu uspele da izbore plasman u ranu četvrtfinale. Mia Ham, dugogodišnje vođa ekipe, postigla je pogodak iz penala u šestom minutu i sa 32 yd (29 m) iz slobodnog udarca u dvanaestom minutu. Njena partnerka u napadu, Sindi Parlou, takođe je postigla gol na samom početku drugog poluvremena udarcem glavom posle kornera koji je izvela Mia Ham.[28] Ebi Vambak, koja je ušla kao zamena, postigla je svoj prvi gol na Svetskom prvenstvu za žene, a konačni gol na utakmici postignt je iz penala koji je u 89. minutu izvela Džuli Foudi.[29]
Treće kolo grupe A je odigran kao dvomeč u Kolambusu, počeo je pobedom Švedske nad Nigerijom od 3 : 0 i time izborila plasman u četvrtfinale tako što je završila na drugom mestu u grupi. Posle prvog poluvremena bez golova, napadač Hana Ljungberg je u 56. minutu postigla gol udarcem glavom a nedugo posle dodala drugi u 79. minutu. Kapiten Švedske reprezentacije Malin Mostrom je potom dva minuta kasnije postigla treći gol za svoj tim. Šveđanke su dominirale utakmicom sa 14 udaraca u gol.[30] Sjedinjene Države su protiv Severne Koreje igrale praktično sa rezervnim timom, što je bila prva utakmica Svetskog prvenstva bez zvezde Mije Ham. Reprezentacija SAD je povela u 17. minutu iz jedanaesterca koji je dosuđen zbog faula nad Tifeni Milbret, a gol je postigla Ebi Vambak. Ket Redik, jedini koledž igrač u američkoj reprezentaciji, je postigla gol nakon odbijene lopte u 48. minutu i udarcem glavom u 66. minutu i time su Sjedinjene Države pobedile 3 : 0 i završile na vrhu Grupe A.[31][32]
U Grupi B, polufinalistkinjama iz 1999. Brazilu i Norveškoj pridružile su se debitantice na Svetskom prvenstvu za žene Francuska i Južna Koreja. Norveška i Francuska su igrale u istoj kontinentalnoj kvalifikacionoj grupi, završivši na prvom i drugom mestu u svojoj grupi, Francuska se kvalifikovala za finalni plasman u Evropu pobedom u seriji plej-ofa u dve faze protiv Danske i Engleske.[16][19] Norveška je pobedila sa 2 : 0 u prvom meču protiv Francuske, sa golovima u drugom poluvremenu Anite Rap glavom i udarcem odbijene lopte kapitena Dagni Melgren.[35] Brazil je pobedio Južnu Koreju sa 3 : 0 u svom uvodnom meču, penalom koji je postigla 17-godišnja vezista Marta u 14. minutu i dva gola u drugom poluvremenu napadača Katje.[36]
Brazil se plasirao na čelo Grupe B pobedom nad Norveškom sa rezultatom od 4 : 1, koju su neočekivano savladali mlađi reprezentativci Brazila, 19-godišnja Danijela je u 26. minutu posle prodora kroz skoro celokupnu odbranu Norveške postigla pogodak, a u 37. minutu iz slobodnog udarca glavom ju je pratila 21-godišnja defanzivka Rosana. Norveška napadačica Marijana Petersen je postigla gol glavom pre poluvremena i dovela tim na jedan gol za izjednačenje, ali je na ubacivanje Marte i udarca glavom Katje u drugom poluvremenu doneli Brazilu pobedu.[37] Drugi duel u meču završen je porazom Južne Koreje od Francuske sa 1 : 0, a prvi gol za tim na Svetskom prvenstvu postigla je Marinet Pišon u 84. minutu, kao rezultat toga, Francuska i Norveška su ostale izjednačene na drugom mestu sa mogućnošću trostrukog izjednačenja na kraju grupne faze.[38]
Norveška se oporavila od poraza od Brazila pobedivši Južnu Koreju rezultatom 7 : 1 i plasirala se u četvrtfinale kao drugoplasirani tim u grupi. Dagni Melgren je dva puta pogodila u prvom poluvremenu i takođe zabeležila dve asistencije na golove Solveige Gulbrandsen u petom minutu i Marijane Petersen pre poluvremena. Defanzivac Brit Sandaun je postigla pogodak iz voleja sa 30 yd (27 m) početkom drugog poluvremena, a u zapisnik joj se pridružila Linda Ermen, koja je ušla u meč kao zamena u 69. minutu i dva puta pogodila na kraju meča Kim Đin-he je dala utešni gol, prvi za svoju naciju na Svetskom prvenstvu, iskoristila je grešku u odbrani Norveške u 75. minutu.[39] Brazil je poveo protiv Francuske u poslednjoj utakmici grupne faze u 58. minutu golom Katje, ali je u nadoknadi vremena Francuskinja Pišon. Utakmica je završena nerešenim rezultatom 1 : 1, time je Brazil završio na prvom mestu u grupi i plasirao se u četvrtfinale.[40]
Grupa C uključivala je vicešampione Nemačku iz 1995., vicešampiona Severne Amerike Kanadu, Japan, koji se kvalifikovao kroz interkontinentalni plej-of i debitante Argentinu.[16][19] U prvom meču prve utakmice u grupi u Kolumbusu, Kristin Sinkler je postigla svoj prvi gol na Svetskom prvenstvu za žene u četvrtom minutu sa udarcem glavom glavom i dovela Kanadu do vođstva. Nemačka je potom izjednačila iz jedanaesterca pre poluvremena, dosuđenog za igranje rukom, zatim je postigla još tri gola, po jedan gol Birgit Princ i rezerva Kerstin Garefrekes.[42] Drugi meč u Kolumbusu završen je tako što je Argentina poražena od Japana rezultatom 6 : 0, uz dva gola Homare Save i het-trik koji je postigla Mio Otani u periodu od osam minuta u drugom poluvremenu. Argentina je izgubila napadača Nataliju Gati zbog crvenog kartona u 39. minutu, otvarajući mogućnosti napadima Japanki.[43]
Dablheder drugog meča, takođe odigran u Kolumbusu, završio se pobedom Nemačke nad Japanom od 3 : 0 i Kanade nad Argentinom.[44] Nemačka je iskoristila svoje visoke igrače i fizičku formu da isključi Japan, ograničavajući ih na nekoliko šansi. Sandra Minert je postigla pogodak nakon skoka posle udarca iz kornera u 23. minutu, a usledilo je par golova napadača Birgit Princ u 36. i 66. minutu, oba iz oduzetih lopti na sredini terena.[45] Kanada je ostvarila prvu pobedu na Svetskom prvenstvu u svom osmom meču sa dva gola koje je postigla Kristin Letam, koja je takođe izborila penal u 19. minutu koji je otvorio gol protiv Argentine.[46] Pobeda je postavila Kanadu poravnatu sa Japanom za drugo mesto u grupi, ostavljajući scenario da pobednik uzima sve u njihovom međusobnom meču.[44]
Kanada je izborila svoj prvi plasman u četvrtfinale savladavši Japan sa 3 : 1 u svojoj poslednjoj utakmici grupne faze, uprkos tome što je u 20. minutu primila gol koji je postigla japanski vezni igrač Homare Sava. Latam je izjednačila svojim udarcem u 36. minutu, a Kanada je povela posle poluvremena golom Kristin Sinkler i udarcem Kara Langa u 72. minutu.[47] Nemačka je završila na vrhu grupe sa tri pobede nakon poraza od Argentine rezultatom 6 : 1, uključujući četiri gola postignuta u prvom poluvremenu. Tim je izgubio defanzivca Stefi Džones zbog povrede kolena u drugom poluvremenu i dali utešni gol pre nego što su argentinke postigle još dva gola na kraju meča i i time postavile krajnji rezultat utakmice.[48]
Prvobitni domaćini i Kina iz vicešampioni iz 1999. godine, su postavljeni u Grupu D, gde će igrati zajedno sa afričkim vicešampionom Ganom, šampionom Okeanije, Australijom i četvrtfinalistkinjom iz 1999. Rusijom.[16] Australija je nastavila niz bez pobede na Svetskom prvenstvu za žene izgubivši od Rusije sa 2 : 1 u prvom meču, uprkos tome što je povela sa 1 : 0 u 38. minutu golom Keli Golebovski. Rusija je minut kasnije izjednačila meč autogolom Dijane Alagić, a Elena Fomina je u 89. minutu postigla svoj drugi gol udarcem sa ivice kaznenog prostora.[50] Kina, koja se smatra favoritom za prvo mesto u grupi, pobedila je Ganu sa 1 : 0 u prvom meču golom Suen Ven, koja je bio najbolji strelac na Svetskom prvenstvu 1999. godine.[51]
Rusija je obezbedila plasman u četvrtfinale savladavši Ganu sa 3 : 0 u svom drugom meču, čime su zauzeli prvo mesto u grupi. Rezultat su otvorili u 36. minutu slobodnim udarcem Marine Saenko, nakon čega su usledila još dva udarca i golovi iz blizine u drugom poluvremenu Natalije Barbašina i Olge Letjušove.[52] Favoriti grupe Kina je neočekivano primila gol od Australije u prvom poluvremenu meča, koji je postigla u 28. minutu vezista Heder Gariok, čime su „Matildas” popravili svoj negativni rekord na Svetskom kupu. Potencijalno izjednačenje u prvom poluvremenu nije iskoristila Suen Ven, njen udarac je odbranila sa linije golman Australije Šeril Solsberi, ali je Bai Đe uspela da postigne gol ubrzo posle poluvremena kako bi time izjednačila rezultat ipostavila konačen reziltat utakmice remi.[53]
Australija je nastavila svoj niz bez pobede na Svetskom prvenstvu nakon što je izgubila sa 2 : 1 u poslednjoj utakmici grupne faze protiv Gane, koja je takođe eliminisana od plasmana u četvrtfinale. Ganska napadačica Alberta Saki, koja je proglašena za najbolju fudbalerku Afrike, postigla je dva gola u roku od pet minuta pred kraj prvog poluvremena, jednom iz daljine, a drugi iz skoka.[54] Heder Gariok je smanjila prednost u 61. minutu svojim golom i Australija je krenula da pritiska za izjednačenje, ali nije uspela da postigne gol i završila je na dnu grupe.[55] Kina se kvalifikovala u četvrtfinale eliminacijom Australije i pobedila Rusiju rezultatom 1 : 0 i završila na prvom mestu u grupi.[54] Bai Đe je postigla jedini gol na meču u 16. minutu, uprkos 18 šuteva Kine, od kojih je sedam odbranio ruski golman Ala Volkova.[56]
^ abJones, Grahame L. (17. 6. 2003). „World Cup Leans to the West”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 18. 8. 2016. g. Pristupljeno 13. 5. 2019.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^„No change among "Big Five" at top”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 11. 1. 2004. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ abvZeigler, Mark (18. 7. 2003). „Tournament draw: Group breakdown”. San Diego Union-Tribune. str. D10.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Jones, Grahame L. (21. 9. 2003). „North Korea's Start Is Fast and Furious”. Los Angeles Times. str. D6. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Goff, Steven (22. 9. 2003). „U.S. Shakes Off Rust, Sweden”. The Washington Post. str. D1.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Jones, Grahame L. (29. 9. 2003). „U.S. Dominant as Hamm, Others Sit”. Los Angeles Times. str. D1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Jones, Grahame L. (21. 9. 2003). „North Korea's Start Is Fast and Furious”. Los Angeles Times. str. D6. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 6. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Dell'Apa, Frank (21. 9. 2003). „Shutouts are strong evidence”. The Boston Globe. str. C4. Arhivirano iz originala 7. 7. 2019. g. Pristupljeno 7. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Dell'Apa, Frank (28. 9. 2003). „Norway surges toward the US”. The Boston Globe. str. C1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Korobanik, John (21. 9. 2003). „Dud in opener”. Edmonton Journal. str. C1. Arhivirano iz originala 9. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Baptist, Bob (21. 9. 2003). „Japanese take advantage of situation”. The Columbus Dispatch. str. E15.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Merz, Craig (25. 9. 2003). „Germans don't waste size advantage while raising record to 2–0”. The Columbus Dispatch. str. D4.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Merz, Craig (25. 9. 2003). „Canadians chalk up first win in Women's World Cup play”. The Columbus Dispatch. str. D4.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Korobanik, John (28. 9. 2003). „Canada finds its game just in time”. Edmonton Journal. str. C1. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Gutierrez, Paul (22. 9. 2003). „Russia Wins With Goal in Waning Minutes”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 10. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Dillman, Lisa (22. 9. 2003). „Sun Has a Solid Body of Work”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 10. 7. 2019. g. Pristupljeno 9. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Leon Moore, David (26. 9. 2003). „Russians will be team to watch in quarterfinals”. USA Today. str. C9.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ abDillman, Lisa (29. 9. 2003). „China Advances Easily”. Los Angeles Times. str. D14. Arhivirano iz originala 12. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2019 — preko Newspapers.com.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Buker, Paul (29. 9. 2003). „Ghana wins its farewell waltz”. The Oregonian. str. E1.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^Nolen, John (29. 9. 2003). „China wins despite night of questions”. The Oregonian. str. E15.CS1 održavanje: Format datuma (veza)