Smrtnost stanovništva Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Smrtnost stanovništva Srbije je negativna komponenta u kretanju broja stanovnika, za razliku od nataliteta, kao pozitive komponente, u prirodnom priraštaju, koja u značajnoj meri utiče na ekonomske socijalne i političke potencijale, i dalji demografski razvoj Srbije.

U Srbiji je 2016. godine stopa umrlih (opšti mortalitet) značajno visoka i iznosila je 14,3 na 1.000 stanovnika, većim delom usled izraženog procesa starenja stanovništva i sledstveno tome, dominantne patologije vezane za starenje. U odnosu na 2013. godinu, kada je smrtnost, od svih uzroka smrti iznosila 1.400,0 na 100.000 stanovnika, u 2016. godini stopa smrtnosti je opala na 1.428,6 na 100.000 stanovnika.

U Srbiji godišnje od svih uzroka smrti umre približno 100.000 ljudi. Gotovo svaki drugi stanovnik Srbije umre od bolesti srca i krvnih sudova, svaki peti od malignih tumora i svaki deseti od posledica povreda, šećerne bolest i opstruktivnih bolesti pluća. Tokom poslednjih 20 godina, najveći porast u umiranju u Srbiji zabeležen je od malignih tumora i šećerne bolesti, odnosno njegovih komplikacija.

Osnovna razmatranja o smrtnosti u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Smrtnost ili mortalitet je biološki proces i svojstven je svim živim bićima. Međutim, osim bioloških faktora čije je delovanje dugoročno i postojano, na smrtnost deluje i čitava grupa socio-ekonomskih faktora. Njihov uticaj dolazi ili je dolazio do izražaja naročito u nekim periodima života stanovništva Srbije (npr saobraćajne nesreće kod mladog stanovništva, epidemije, masovni traumatizam, ratni sukobi na Balkanu itd).

Tok smrtnosti tokom životnog veka stanovništva Srbije ima vrlo postojan oblik. Smrtnost je na početku života novorođene dece visoka (pogotovo kod dece do godinu dana starosti), zatim se naglo snižava i dostiže minimum u starosnoj grupi 5-14 godina. Posle tog smrtnost stalno raste. Najpre lagano, a zatim sa porastom starosti sve brže i brže, dostižući vrhunac kod sredovečnog stanovništva, a zatim još jednom, kod starih 60 ili više godina, dolazi do smanjivanja smrtnosti sa minimumom kod najstarijih da bi ponovo najviša bila u najstarijim godinama života.

Tok i nivoi smrtnosti

U uslovima niske smrtnosti i povoljnim mortalitetnim uslovima u Srbiji su do sada opisani: niski tok smrtnosti, duži niz godina, i različiti nivo smrtnosti — koji su na početku života (kod odojčadi) i kod dece niži (što označava upravo nisku smrtnost u početnim godinama života), a u poznijim godinama visok, što označava viši nivo smrtnosti.

Polne i starosne razlike muškaraca i žena

Divergencija u trendovima smrtnosti po polu tokom zadnjih decenija 20. veka može da se jednim delom objasni smanjenjem stopa smrtnosti kod žena u fertilnom periodu, ali u osnovi leže mnogo kompleksniji faktori uticaja na smrtnost. Uprkos činjenici da je to jedna od osnovnih zakonitosti u demografskom razvitku, do danas nije jasno šta sve utiče na taj fenomen. Tako je utvrđeno da je razlika u očekivanom trajanju života pri živorođenju muškaraca i žena poslednjih 20 godina stabilna i u evropskim okvirima umereno niska (iznosi oko pet godina).

Analiza mortaliteta po polu pokazala je da su vrednosti specifičnih stopa smrtnosti u Srbiji među najvišima u Evropi i da su posebno sredovečni muškarci u Srbiji vulnerabilna kategorija stanovništva, naročito onih koji nisu u braku, jer muškarci u braku imaju prosečno za 6-7 godina duži životni vek. Povoljniji položaj muškaraca u braku se vidi u svim starosnim grupama, dok je kod žena prednost pre svega kod relativno mlađih kategorija, dok kod starih 65 ili više godina, nema statistički značajne razlike.

Na osnovu razlike u stopama smrtnosti po polu i obrazovanju može se konstatovati da nivo obrazovanja ima veći značaj u mortalitetu žena, odnosno da se sa većim stepenom obrazovanja i razlika u smrtnosti po polu povećava na štetu muškaraca. Pojedini istraživači, u pravljenju razlika, daju prednost biološkim faktorima, ističući da „genetske i hormonske razlike kod polova stvaraju biološku osnovu za duži životni vek žena”.[1][2] Dok mnogi ističu značaj nebioloških faktora, i smatraju da se „obrazac ponašanja kod muškaraca u kombinaciji reakcije na promene u okolini, vidi kao osnovni i dominantni razlog više smrtnosti.”[3][4] Međutim sve više preovladava stav da je „uticaj bioloških faktora limitiran u odnosu na individualno ponašanje koje u kombinaciji sa društvenim i drugim uticajem sredine mnogo više doprinosi razlici u dužini životnog veka muškarca i žene”.[5]

Istraživanje prerane smrtnosti stanovništva Srbije usled vodećih uzroka smrti pokazalo je da muškarci i žene imaju različit model mortaliteta. Hipoteza da je kancer značajniji uzrok prevremene smrti kod žena nego kod muškaraca u Srbiji, nije tačna jer su npr. muškarci u centralnoj Srbiji, tokom 2014. godine, najčešće umirali od malignih tumora pluća, kolona i rektuma, prostate i želuca, a žene su najčešće bile žrtve malignog procesa na dojci, plućima, kolonu i rektumu i pankreasu. To povećanje koincidira sa rastom stopa smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, tumora i povreda kod muškaraca i smanjenja stopa smrtnosti u fertilnom periodu kod žena.

Razlika između srpskih žena i muškaraca u odnosu na muškarce i žene koji najduže žive u Evropi je oko 9 godina kod oba pola. Dok je smrtnost 2,5 do 3 puta viša u Srbiji od vršnjaka iz zemalja sa najdužim životnim vekom.

Razlike u smrtnosti prema religijskoj i etničkoj pripadnosti

Značaj etničke i religijske pripadnosti mogu imati uticaj u smrtnosti i različitoj smrtnosti po polu. Uvođenjem pojma „muslimanski paradoks“ (eng. Muslim paradox) ističe se niža smrtnost mlađih muškaraca islamske veroispovesti od pripadnika drugih verskih zajednica. Razlog se vidi u manjoj konzumaciji alkohola, kao i u znatno nižim stopama samoubistava.[6] Na drugoj strani muslimanke, pre svega starije žene, imaju više specifične stope smrtnosti.[7] Ponekad linija između etničke pripadnosti i socijalnog statusa može, kao što je primer u romskim zajednicama, da iskrivi sliku o razlozima više smrtnosti.[8]

Pokazatelji smrtnosti[uredi | uredi izvor]

Stopa smrtnosti u svetu 2015.

U Srbiji je 2016. godine stopa umrlih (opšti mortalitet) iznosila 14,3 na 1000 stanovnika, dok je mortalitet od svih uzroka smrti u istoj godine iznosio 1.461,2 na 100.000 stanovnika, što je značajna razlika u odnosu na standardizovanu populaciju u svetu, koja je iznosila 539,8.

Stopa smrtnosti u Srbiji i neposrednom okruženju[uredi | uredi izvor]

Opšta stopa smrtnosti u Srbiji u poređenju sa bivšim jugoslovenskim republikama, je najviša i iznosila je 2014. godine 14,2‰. Slede Hrvatska (12,0‰), Crna Gora (9,7‰), Makedonija (9,5‰), Slovenija (9,2‰) i Bosna i Hercegovina (9,1‰).

Od zemalja u neposrednom okruženju u najpovoljnijem položaju po visini opšte stope mortaliteta je Albanija (7,1‰), a u najlošijem Bugarska (15,1‰). Prema podacima za 2014. godinu Bugarska ima najvišu stopu smrtnosti u Evropi, a slede Ukrajina (14,6‰) i Letonija (14,3‰).

Razlog relativno velikog broja smrtnih slučajeva u Srbiji je, pre svega, nepovoljna starosna struktura, odnosno intenzivno starenje populacije u proteklim decenijama. Prema popisnim podacima iz 2011. godine, prosečna starost stanovništva Srbije iznosila je 42,2 godine, a indeks starenja 1,25.

Trend kretanja opšta stopa smrtnosti u Svetu[uredi | uredi izvor]

Zemlje sa najvećom stopom smrtnosti
Rang Zemlja Smrtnost
na 1.000 stanovnika
1  Bugarska
15,1
2  Lesoto
14,9
3  Ukrajina
14,6
4  Litvanija
14,5
5  Letonija
14,4
6  Srbija [9]
14,3
7  Gvineja Bisao
14,1
8  Čad
14,0
9  Avganistan
13,7
10  Rusija
13,6
11  Albanija
7,1
Opšta stopa smrtnosti u svetu, 1996, 2006, 2030 i 2050.
1996. 2006. 2030 2050
Svet 9,1 8,4 8,2 9,4
Zemlje u razvoju 8,8 8,0 7,6 8,8
Razvijene zemlje 10,6 10,3 11,6 13,1
Opšta stopa smrtnosti u svetu po regionima, 1996, 2006, 2030 i 2050.
1996. 2006. 2030 2050
Evropa 11,4 11,7 12,8 14,9
Azija 8,0 7,1 7,3 9,4
Afrika 13,9 13,1 9,3 7,8
Severna Amerika 5,8 7,2 8,0 9,4
Južna Amerika 6,4 6,2 7,1 9,2
Okeanija 7,3 6,6 7,7 9,4

Prerana smrtnost u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prerana smrtnost uvedena je od skora kao relativno nov pokazatelj, u analizi smrtnosti stanovništva. Ona je pokazatelj prerane smrtnost ili potencijalno izgubljeni godina života (eng. Potential Years of Life Lost - PYLL) ili izgubljene godine potencijalnog života (eng. Years of Potential Life Lost – YPLL). Ovaj pokazatelj se fokusira na društvene i ekonomske posledice smrtnosti.

Prerana smrtnost u Srbiji od 1950. do 2010.

U 2010. godini stanovništvo Srbije je potencijalno izgubilo, zbog „prevremene smrti“, 410.622 godine života ili 64 godine na 1.000 stanovnika. Šest decenija ranije gubilo se preko 6 puta više godina odnosno 424 na 1.000.

Na osnovu istraživanja Ivana Marinkovića, sprovedenog u periodu 1950—2010. godine uočava se trend opadanja stope PYLL-a, pa je najniža vrednost zabeležena poslednje 2010. godine, a najviša prve 1950. godine. Na osnovu ovog niza podataka, na prvi pogled može da se izvede zaključak da je opšti trend smanjivanja stopa PYLL-a uzrokovan nižim stopama smrtnosti po starosti odnosno značajnom i kontinuiranom poboljšanju opštih zdravstvenih prilika, dublja analiza i ako se izoluje uticaj najmlađih starosnih grupa (odojčadi i dece do 5 godina) donosi zaključak da od sredine 1960-ih (precizno 1966. godine) poboljšanja nije ni bilo, odnosno da su stope PYLL-a su stagnirale i čak se u pojedinim godinama dešavalo pogoršanje.[10]

Najčešći uzroci smrti u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzroci smrti u Republici Srbiji već duži period su isti, ali sa različitim tendencijama u periodu od 2012. do 2016. godine (videti tabelu).

Vodeći uzroci umiranja u Srbiji za period 2012—2016. godina.[11]
Rang Grupe uzroka smrti MKB-10 2012
(%)
2016
(%)
1
Bolesti sistema krvotoka I00—I99 53,7 51,7
2
Maligni tumori C00—C97 20,8 21,3
4
Simptomi, znaci i patološki klinički i laboratorijski nalazi R00-R99 4,5 4,9
5
Hronične bolesti donjeg sistema za disanje J40—J47 3,7 2,8
6
Povrede, trovanja i posledice delovanja spoljnih faktora S00—T98 3,2 2,6
3
Ostali uzroci 14,1 14,4
Ukupno 100,0 100,0
Vodeći uzroci umiranja u Srbiji u 2016. godini.[11]
Rang Grupe uzroka smrti MKB-10 Broj Učešće
1
Bolesti sistema krvotoka I00—I99 52.102 51,7%
2
Zloćudni tumori C00—C97 21.526 21,3%
4
Nedefinisani simptomi, znaci i patološki klinički i laboratorijski nalazi R00-R99 4.985 4,9%
5
Bolesti sistema za disanje J40—J47 4.877 4,8%
6
Povrede, trovanja i posledice delovanja spoljnih faktora S00—T98 2.858 2,8%
3
Ostali uzroci 14.486 14,4%
Ukupno 100.834 100,0

1 Bolesti sistema krvotoka[uredi | uredi izvor]

Opterećenje bolestima sistema krvotoka ili bolestima srca i krvnih sudova u globalnom je porastu, i nešto je izraženija u zemljama u tranziciji, među koje spada i Srbija. To utiče i na porast smrtnosti koja je poslednjih godina u Srbiji u proseku 55% umrlih osoba, kod onih koje su bolovale od nekih bolesti iz ove grupe.[12]

Opšta i standardizovana stopa smrtnost od bolesti sistema krvotoka (MKB-10: I00-I99), na 100.000 stanovnika, Srbija, 2012–2016.[13]
Stopa smrtnosti 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Opšta 763,6 744,9 757,1 766,4 738,2
Standardizovana[a] 261,2 250,4 251,4 250,0 238,0

U odnosu na sve uzroke smrti, tokom 2016. godine, od bolesti srca i krvnih sudova umrlo je: 23.788 muškaraca (45,7%) i 28.314 žena (54,3%).

Prosečna stopa smrtnosti od bolesti srca i krvnih sudova u Srbiji u periodu od 2012. do 2016. godine iznosila je 754,0 na 100.000 stanovnika. U odnosu na 2015. godinu, kada je smrtnost od bolesti srca i krvnih sudova iznosila 766,4 na 100.000 stanovnika, u 2016. godini stopa smrtnosti je opala na 738,2 na 100.000 stanovnika.

Struktura umiranja od bolesti sistema krvotoka u Srbiji 2016. godine
Bolesti sistema krvotoka MKB-10 (%)
Reumatske bolesti srca I00—I09 0,2
Hipertenzivna bolset srca I10—I15 12,7
Ishamijska bolest srca I20—I25 17,5
Cerebrovaskularna bolest I60—I69 21,8
Ostale bolesti srca i sistema krvotoka 47,8
Ishemijska bolest srca

Prema SZO,[14] postoje četiri kliničke forme ishemijske bolesti srca: angina pektoris, akutni infarkt miokarda, iznenadna srčana smrt i ishemijska kardiomiopatija.[15]

U strukturi umiranja od ishemijskih bolesti srca dominira akutni koronarni sindrom (MKB10: ICD10: I20.0, I21, I22) sa 49,8% slučajeva, dok su sve ostale ishemijske bolesti srca (ICD10: I20.1-20.9, I23, I24, I25) zastupljene skoro u istom procentu, sa 50,2%.

Prema podacima Nacionalnog registra za akutni koronarni sindrom (skraćeno AKS), u Srbiji je u 2016. godini: evidentirano 19.389 slučajeva, sa incidencijom AKS koja je u Srbiji iznosila 274,7 na 100.000 stanovnika. Od ovog sindroma 2016. godine u Srbiji su umrle 4.534 osobe, čija smrtnost je iznosila 64,2 na 100.000 stanovnika.[16]

2. Maligne bolesti[uredi | uredi izvor]

Maligni tumori, posle bolesti srca i krvnih sudova, predstavljaju najčešći uzrok oboljevanja, pa samim tim i umiranja, kako u Srbiji zemlji tako i u razvijenim zemljama sveta. Prema procenama Svetske zdravstvene organizacije, u svetu od malignih tumora svake godine oboli 11 miliona i umre sedam miliona ljudi. Isti izvor procenjuje da će se broj novoobolelih i umrlih do 2020. godine udvostručiti, pri čemu će 2/3 obolelih poticati iz zemalja u razvoju.

Opšta i standardizovana stopa smrtnosti od malignih tumora (MKB-10: C00-C97) na 100.000 stanovnika, Srbija, 2012–2016.[17]

Stopa smrtnosti 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Opšta 295,4 294,4 299,0 301.2 305,0
Standardizovana 137,6 135,2 136,0 135,7 135,7

Poslednjih nekoliko decenija uočen je kontinuirani porast u umiranju od malignih tumora u Srbiji. Stopa smrtnosti od malignih bolesti povećala se u poslednjih pet godina u Srbiji sa 295,4 u 2012. godini, na 305,0 na 100.000 stanovnika u 2016. godini. U odnosu na 2015. godinu kada je smrtnost od raka iznosila 301,2 na 100.000 stanovnika, u 2016. godini stopa smrtnosti se povećala na 305,0 na 100.000 stanovnika

3. Zaraznih bolesti[uredi | uredi izvor]

Analizom pojedinačnih uzroka smrti od zaraznih bolesti u 2016. godini uočava se da je najveći broj umrlih u Srbiji u tom periodu bio od:

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Na populaciju sveta

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalben, B. B. (2002). Why men die younger: Causes of mortality differences by sex. North American Actuarial Journal, 4, 83–111.
  2. ^ Austad, S. N. (2006). Why Women Live Longer Than Men: Sex Differences in Longevity. Gender Medicine, 3(2), 79–92
  3. ^ Rogers, R. G., Everett, B. G., Onge, J. M. Saint, & Krueger, P. M. (2010). Social, behavioral, and biological factors, and sex differences in mortality. Demography, 47(3), 555–578.
  4. ^ Seifarth, J. E., McGowan, C. L., & Milne, K. J. (2012). Sex and life expectancy. Gender Medicine, 9(6), 390–401.
  5. ^ Lemaire, J. (2002). Why Do Females Live Longer Than Males? North American ActuarialJournal, 6 (May), 21–37.
  6. ^ Kohler, I. V, & Preston, S. H. (2011). Ethnic and religious differentials in Bulgarian mortality, 1993-98. Population Studies, 65(1), 91–113.
  7. ^ Cockerham, W. C., Hinote, B. P., Abbott, P., & Haerpfer, C. (2004). Health lifestyles in central Asia: the case of Kazakhstan and Kyrgyzstan. Social Science & Medicine, 59(7),
  8. ^ Trovato, F., & Odynak, D. (2011). Sex differences in life expectancy in Canada: immigrant and native-born populations. Journal of Biosocial Science, 43(2011), 353–367.
  9. ^ 2. Umiranje i oboljevanje stanovništva U: R. Srbija odabrani zdravstveni pokzatelji za 2016. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut pp. 43—54
  10. ^ Ivan Marinković Prerana smrtnost: Potencijalno izgubljene godine života Stanovništva Srbije, 1950-2010. Bibliografija Ivana Marinkovića Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. april 2018) 2012.
  11. ^ a b 2. Umiranje i oboljevanje stanovništva U: R. Srbija odabrani zdravstveni pokazatelji za 2016. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut pp. 44.
  12. ^ Matić D. Analiza bolesnika sa akutnim koronarnim sindromima na teritoriji Srbije u jednogodišnjem periodu (Magistarska teza). Beograd: Medicinski fakultet univerziteta u Beogradu, 2015.
  13. ^ 2. Umiranje i oboljevanje stanovništva U: R. Srbija odabrani zdravstveni pokazatelji za 2016. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut pp. 45.
  14. ^ Savezni zavod za zdravstvenu zaštitu. Međunarodna klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti, IX revizija. Niš: Institut za dokumentaciju zaštite na radu, 1978.
  15. ^ John M. Last, Zoran Radovanović. Epidemiološki rečnik, četvrto izdanje na engleskom jeziku, Medicinski fakultet, beograd, 2001.
  16. ^ 2.2.1 Bolesti sistema krvotoka U: R. Srbija odabrani zdravstveni pokazatelji za 2016. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut pp. 46.
  17. ^ 2. Umiranje i oboljevanje stanovništva U: R. Srbija odabrani zdravstveni pokazatelji za 2016. godinu, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut pp. 46.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).