Srednjosibirska visoravan

Koordinate: 64° N 103° E / 64° S; 103° I / 64; 103
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srednjosibirska visoravan
Srednesibírskoe ploskogórьe
Pogled na reku Donja Tunguska na Srednjosibirskoj visoravni
Pogled na reku Donja Tunguska na Srednjosibirskoj visoravni
Srednjosibirska visoravan na karti Rusije
Srednjosibirska visoravan
Srednjosibirska visoravan
Lokacija Rusiji
Coordinates: 64° N 103° E / 64° S; 103° I / 64; 103
LokacijaKrasnojarska Pokrajina
Jakutija
Irkutska oblast
DeoSibir
Površina
 • Ukupno3.500.000 km2 (1.400.000 sq mi)
Dimensions
 • Dužina2.000 km (1.200 mi)
 • Širina2.000 km (1.200 mi)
Elevacija
1.678 m (5.505 ft) (najviša)[1]
Srednjosibirska visoravan

Srednjosibirska visoravan (rus. Srednesibirskoe ploskogorьe, jakut. Orto Sibiir haptal haialaah sire) je visoravan (plato) u istočnom delu Rusije, tj. istočnom delu Sibira i prostire se teritorijom Jakutije, Krasnojarske Pokrajine i Irkutske oblasti.

Visoravan je na jugu omeđena planskim vencom Istočnog Sajpana, te Pribajkalskim i Zabajkalskim vencom planina. Na zapadu, Zapadnosibirom nizijom (ravnicom), na severu Severnosibirskom nizijom, a na istoku Srednjojakutskom nizijom.

Kod Srednjosibirske visoravni se smenjuju široki pojas visoravni (platoa) i grebena. Najveća visina je 1701 m (Plato Putorana).

Dolinama Srednjosibirske visoravni prostiru se područja šuma i stepa. U okviru visoravni su nalazišta nikla, bakra, rude gvožđa, uglja, grafita, soli, nafte i prirodnog gasa.[2]

Reke sa visoravni su u slivu Arktičkog okeana, od kojih su najveće: Donja Tunguska, Potkamena Tunguska, Angara, Lena i desne pritoke Viljuj, Hatanga i reka Kotuj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Plato zauzima veliki deo centralnog Sibira između reka Jenisej i Lene. Nalazi se na Sibirskoj platformi i prostire se na površini od 3.500.000 km2 (1.400.000 sq mi), između Jeniseja na zapadu i Srednje jakutske nizije na istoku. Na jugu je omeđen planinama Altaj, grebenom Salajr, Kuznjeckijevim Alatauom, istočnim i zapadnim Sajanskim planinama i drugim planinama Tuve, kao i Severnim Bajkalskim visoravni i Bajkalskim planinama. Severno od visoravni prostire se Severnosibirska nizija, a na istoku visoravan ustupa mesto Centralnojakutskoj niziji i Lenskoj visoravni.[3]

Površinu Srednje Sibirske visoravni karakteriše smenjivanje širokih platoa i grebena, od kojih su neki oštro nazubljeni. Centralnosibirska visoravan pokriva jednu trećinu Sibira.[4]

Pejzaž rezervata prirode Putorana.[5][6][7][8]
Zlato na arsenopiritu pronađeno u Jenisejskom lancu.[9]

Podplatoi i podopsezi[uredi | uredi izvor]

Sistem Centralnosibirske visoravni obuhvata niz manjih visoravni i podoblasti, uključujući, između ostalog, sledeće:[3]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je kontinentalna sa kratkim toplim letima i dugim i veoma hladnim zimama. Veći deo teritorije je prekriven četinarskim šumama (ariš je posebno bogat). Glavna reka visoravni je Donja Tunguska. Geološki poznati kao Sibirske zamke, mineralni resursi ovde su veoma bogati i uključuju ugalj, ruda gvožđa, zlato, platina, dijamanti i prirodni gas.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Russia. Topographic map R-45,46; M 1: 1 000 000
  2. ^ „Putorana plato, Sr. Sibirь_mineralogičeskie nahodki”. geo.web.ru. Pristupljeno 2018-03-21. 
  3. ^ a b Srednesibirskoe ploskogorьe (Central Siberian Plateau) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. jul 2020) / Great Russian Encyclopedia; in 35 vol.] / Ch. ed. Yu.S. Osipov . - M .: Great Russian Encyclopedia, 2004—2017.
  4. ^ „The Central Siberian Plateau”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2007-07-13. 
  5. ^ „Putorana Plateau”. National Geographic. 2. 12. 2009. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  6. ^ „Putorana Plateau”. UNESCO. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  7. ^ Kottek, M., J. Grieser, C. Beck, B. Rudolf; F. Rubel, 2006. „World Map of Koppen-Geiger Climate Classification Updated” (PDF) (na jeziku: engleski). Gebrüder Borntraeger 2006. Pristupljeno 14. 9. 2019. 
  8. ^ „Dataset - Koppen climate classifications” (na jeziku: engleski). World Bank. Pristupljeno 14. 9. 2019. 
  9. ^ Gertner, Igor; Tishin, Platon; Vrublevskii, Vassily; Sazonov, Anatoly; Zvyagina, Elena; Kolmakov, Yuriy (oktobar 2011). „Neoproterozoic Alkaline Igneous Rocks, Carbonatites and Gold Deposits of the Yenisei Ridge, Central Siberia”. Resource Geology. 61 (4): 316—343. doi:10.1111/j.1751-3928.2011.00170.xSlobodan pristup. 
  10. ^ „Plateau Putorana”. mapstor. Pristupljeno 29. 8. 2012. 
  11. ^ Geological structure and relief of Taimyr
  12. ^ Brioflora of the Anabar Plateau and Adjacent Areas Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. decembar 2015) (in Russian)
  13. ^ Vilyui plateau // Dictionary of modern geographical names / Rus. geo about . Mosk. center; Under the total. ed. Acad. V.M. Kotlyakova . Institute of Geography RAS . - Yekaterinburg: U-Factoria, 2006
  14. ^ A review of the nature and geophysical studies of the thick permafrost in Siberia
  15. ^ Relьef Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2022) / Great Russian Encyclopedia; in 35 vol.] / Ch. ed. Yu.S. Osipov . - M .: Great Russian Encyclopedia, 2004—2017.
  16. ^ Enciclopedia Geografica De Agostini, ed. speciale per il Corriere della Sera, vol. 6, pag. 143
  17. ^ „Noginsk, Эvenkiйskiй municipalьnый raйon”. www.evenkya.ru. Arhivirano iz originala 26. 06. 2021. g. Pristupljeno 29. 03. 2023. 
  18. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „Lena Pillars Nature Park”. whc.unesco.org. 
  19. ^ „Visit Yakutia”. Arhivirano iz originala 02. 07. 2020. g. Pristupljeno 29. 03. 2023. 
  20. ^ „Olyokma Zapovednik (Official Site)” (na jeziku: ruski). Ministry of Natural Resources and Environment (Russia). Arhivirano iz originala 22. 5. 2013. g. Pristupljeno 15. 11. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]