Stare države Nemačke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stare države Nemačke (nem. die alten Länder) je žargon koji se odnosi na deset od šesnaest država Savezne Republike Nemačke (FRG) koje su bile deo Zapadne Nemačke i koje su se ujedinile sa 5 država Istočne Nemačke Demokratske Republike, kojima je dat termin nove države Nemačka. Upotreba ove terminologije obično isključuje još jednu državu, Berlin, paralelnu sa glavnim gradom ujedinjene nacije koja je nekada bila podeljena, a njen zapadni deo je povezan sa Zapadnom Nemačkom.

Stare države su Baden-Virtemberg, Bavarska, Bremen, Hamburg, Hesen, Donja Saksonija, Severna Rajna-Vestfalija, Rajna-Palatinat, Sarland i Šlezvig-Holštajn . Država Berlin, rezultat spajanja Istočnog i Zapadnog Berlina, obično se ne smatra jednom od starih država iako je Zapadni Berlin bio povezan sa Saveznom Republikom Nemačkom, ali je njen status bio sporan zbog Sporazuma četiri sile o Berlinu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U starim državama su se i populacije drugačije razvijale. U Baden-Virtembergu, Bavarskoj, Hamburgu, Hesenu i Šlezvig-Holštajnu stanovništvo se stalno povećavalo. U Sarlandu, s druge strane, stanovništvo je stalno opadalo. Stanovništvo Severne Rajne-Vestfalije (do 2004), Donje Saksonije i Rajne-Palatinata (obe do 2003) je u početku poraslo, a zatim ponovo opadalo. Stanovništvo Bremena je opadalo do 2001. godine, zatim je poraslo do 2007. godine i ponovo počelo da opada 2008. godine.

Gustina naseljenosti novih nemačkih država je manja nego u starim državama

Od 1980. godine natalitet je relativno konstantan.[1]

U starim državama su se i populacije drugačije razvijale. U Baden-Virtembergu, Bavarskoj, Hamburgu, Hesenu i Šlezvig-Holštajnu stanovništvo se stalno povećavalo. U Sarlandu, s druge strane, stanovništvo je stalno opadalo. Stanovništvo Severne Rajne-Vestfalije (do 2004), Donje Saksonije i Rajne-Palatinata (obe do 2003) je u početku poraslo, a zatim ponovo opadalo. Stanovništvo Bremena je opadalo do 2001. godine, zatim je poraslo do 2007. godine i ponovo počelo da opada 2008. godine.

Od 1980. godine natalitet je relativno konstantan.[2]

Migracije[uredi | uredi izvor]

U bivšoj Zapadnoj Nemačkoj ima više migranata nego u bivšoj Istočnoj Nemačkoj.[3][4][5]

Religija[uredi | uredi izvor]

Eurostatovo istraživanje Evrobarometra iz 2015. pokazalo je da hrišćani čine 81,4% ukupnog stanovništva; po konfesijama, katolici su činili 37,1%, pripadnici protestantskih crkava su činili 36,5%, pripadnici drugih hrišćanskih konfesija su bili 7,2%, pravoslavci su bili 0,6% stanovništva. Oko 6,7% odrasle populacije sebe kao agnostike ili nevernike, dok se 7,4% izjasnilo kao ateisti. Muslimani su činili 2,8% ukupnog stanovništva.[6]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Životni standard i godišnji prihodi i dalje su znatno viši u starim državama.[7] U bivšoj Zapadnoj Nemačkoj ima više prihoda nego u Istočnoj.[8]

U bivšoj Zapadnoj Nemačkoj bilo je više manjih farmi nego u istočnoj.[9]

Frankfurt, finansijska prestonica Nemačke, bio je deo bivše Zapadne Nemačke

U starim državama je manje nezaposlenih nego u novim državama.[10][11]

Politika[uredi | uredi izvor]

Na Zapadu i Zapadnom Berlinu,[12] Unija, SPD, FDP i Zeleni su jači, ali su desničarske populističke partije i Levica slabije nego na istoku.[13][14]

Za razliku od Istoka, ne postoje 3 ili 4 (od 2016.) podjednako jake stranke već „dvopartijska dominacija“ SPD-a i CDU-a.[15]

Studija Univerziteta u Berlinu iz 1998–1999. iznosi 13% za celu Nemačku, 12% za Zapad i 17% za Istok za potencijal za regrutovanje desničarskih ekstremista.[16] Na saveznim izborima 2017. godine, AfD je dostigao ~22%[17] na Istoku i ~11%[18] na Zapadu.[19]

Na Zapadu je u proseju veći odziv birača.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ZEIT ONLINE | Lesen Sie zeit.de mit Werbung oder im PUR-Abo. Sie haben die Wahl.”. www.zeit.de. 
  2. ^ „ZEIT ONLINE | Lesen Sie zeit.de mit Werbung oder im PUR-Abo. Sie haben die Wahl.”. www.zeit.de. 
  3. ^ „Die Rechten ziehen in den Osten, Ausländer in den Westen”. katapult-magazin.de. 
  4. ^ Bildung, Bundeszentrale für politische. „Ausländische Bevölkerung nach Bundesländern | bpb”. bpb.de. 
  5. ^ „Ausländische Bewohner in den deutschen Bundesländern”. www.laenderdaten.de. 
  6. ^ „Discrimination in the EU in 2015”, Special Eurobarometer, 437, European Union: European Commission, 2015, Arhivirano iz originala 07. 10. 2019. g., Pristupljeno 2. 3. 2019 
  7. ^ „The Price of a Failed Reunification”. Spiegel International. 2005-09-05. Pristupljeno 2006-11-28. 
  8. ^ „ZEIT ONLINE | Lesen Sie zeit.de mit Werbung oder im PUR-Abo. Sie haben die Wahl.”. www.zeit.de. 
  9. ^ „ZEIT ONLINE | Lesen Sie zeit.de mit Werbung oder im PUR-Abo. Sie haben die Wahl.”. www.zeit.de. 
  10. ^ „ZEIT ONLINE | Lesen Sie zeit.de mit Werbung oder im PUR-Abo. Sie haben die Wahl.”. www.zeit.de. 
  11. ^ „Statistiken nach Regionen - Statistik der Bundesagentur für Arbeit”. statistik.arbeitsagentur.de. 
  12. ^ „Ergebnisse in Ost und West: Berlin bleibt bei der Wahl gespalten | RBB|24”. Arhivirano iz originala 2018-08-24. g. Pristupljeno 2017-11-12. 
  13. ^ „Bundestagswahl: Osten wählt immer noch anders als der Westen”. www.wiwo.de. 
  14. ^ „Zahlen & Fakten - Ost und West wählen noch immer unterschiedlich - Statistisches Bundesamt (Destatis)”. Arhivirano iz originala 2017-11-13. g. Pristupljeno 2017-11-12. 
  15. ^ Bathge, Lars Holtkamp, Thomas. „Parteien und Parteienwettbewerb in West- und Ostdeutschland | bpb”. bpb.de. 
  16. ^ Nach Iris Huth: Politische Verdrossenheit, Band 3, 2004, S. 226.
  17. ^ „Bundestagswahlen - Neue Bundesländer und Berlin-Ost”. www.wahlen-in-deutschland.de. 
  18. ^ „Bundestagswahlen - Alte Bundesländer und Berlin-West”. www.wahlen-in-deutschland.de. 
  19. ^ „Bundestagswahl 2017”. Arhivirano iz originala 23. 10. 2017. g. Pristupljeno 20. 06. 2023. 
  20. ^ Bathge, Lars Holtkamp, Thomas. „Parteien und Parteienwettbewerb in West- und Ostdeutschland | bpb”. bpb.de.