Pređi na sadržaj

Stipakserofita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stipakserofita je životna forma kserofitnih biljaka koje je još Poplavskaja 1948. godine nazvao i „kserofitne trave i oštrice“. Karakteristično za ove trave je što im se listovi savijaju po dužini praveći cev čime štite svoje stome od isušujućeg dejstva suvog vazduha.[1]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

List[uredi | uredi izvor]

List kserofita se uvrće tokom sušnih perioda, a odvrće u toku vlažnog perioda, često ujutru, a zahvaljujući velikoj elastičnosti i promeni turgora u posebnim, krupnim ćelijama koje se nazivaju „motorne ćelije“. One se razlikuju od drugih, ćelija epidermisa koje nemaju tu elastičnost jer su sitnije i sa debelim zidovima. Takođe, ovo savijanje i odvijanje liske omogućava i opšti raspored i odnos između asimilacionog (hlorenhima) i mehaničkog tkiva (sklerenhima). Ove biljke su sposobne za veoma brze fiziološke reakcije pod uticajem spoljašnjih promena. Pa tako, odlikuju se izraženim zatvaranjem stoma, a zbog razvijenog odrvenelog i debelozidnog mehaničkog tkiva dobro podnose visoke temperature. Zbog svega nabrojanog, a i zato što su često prekriveni voštanim prevlakama i dlakavim indumentumom i imaju veliki broj provodnih snopića, listovi ovih biljaka pokazuju karakteristične kseromorfne osobine. Kod mnogih trava prisutna je i tzv. „venačna anatomija“ lista, što znači da nediferenciran mezofil čine ćelije hlorenhima koje su kružno upravljene ka provodnim snopićima, a koji su opet okruženi ćelijama parenhimske sare. Ovakva anatomija ukazuje na C-4 tip fiksacije ugljen-dioksida.[1]

Koren[uredi | uredi izvor]

Koren je veoma razvijen i pripada intenzivnom tipu. Zahvaljujući njemu, ove biljke mogu brzo i efikasno da koriste vodu za vreme kratkotrajnih kiša.[1]

Staništa[uredi | uredi izvor]

Česte su na sušnim staništima u različitim klimatima. Mogu se naći, na primer u stepama, ali i u mediteranskoj i pustinjskoj zoni.[1]

Predstavnici[uredi | uredi izvor]

Tipičan predstavnik je kovilje (Stipa capillata) koja naseljava stepe, gde je i dominantna vrsta. Uski listovi se uvrću tako da je lice lista zaštićeno u cevi i na tom mestu su uzdužno izbrazdani, sa rebrastim ispupčenjima i udubljenjima. Neke od epidermalnih ćelija su diferencirane u dlake koje pružaju dodatnu zaštitu stomama. Pored roda Stipa, stipakserofite su i neke vrste rodova Festuca, Koeleria, Sesleria, Avena, Agropyrum, Poa itd.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Stevanović, B. & Janković, M. 2001. Ekologija biljaka sa osnovama fiziološke ekologije biljaka. NNK International: Београд. ISBN 86-83635-04-X