Stjepan Đureković
Stjepan Đureković | |
---|---|
Datum rođenja | [1] 8. avgust 1926. |
Mesto rođenja | Bukovac |
Datum smrti | 28. jul 1983.56 god.) ( |
Mesto smrti | Volfratshauzen |
Uzrok smrti | Ubistvo |
Stjepan Đureković (Bukovac, 8. avgust 1926 — Volfratshauzen, 28. jul 1983) bio je hrvatski politički disident i biznismen koga je ubila Uprava državne bezbednosti Jugoslavije (UDBA) u Zapadnoj Nemačkoj 1983. godine. Prethodno je bio generalni direktor državne naftne kompanije INA. Tokom 1982. prebegao je u Zapadnu Njemačku i postao aktivan u hrvatskim emigrantskim krugovima suprotstavljenim Jugoslaviji.
Mladost[uredi | uredi izvor]
Đureković je rođen u Bukovcu kod Petrovaradina. Tokom Drugog svetskog rata izbegavao je službu u oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske da bi se pridružio partizanima.
Poslovna karijera u FPR/SFR Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]
Nakon rata došao je do pozicije u INI.
Preseljenje u Zapadnu Nemačku[uredi | uredi izvor]
Nakon sukoba s vladom, 1982. godine prebegao je u Zapadnu Nemačku gde se uključio u Hrvatski nacionalni odbor, ustašku organizaciju. Zajedno sa Ivanom Botićem objavio je Jugoslaviju u krizi, u kojoj su njih dvoje tvrdili da velika stopa inflacije u Jugoslaviji i nezaposlenost rezultiraju eksploatacijom hrvatskih resursa.[2][3]
Atentat[uredi | uredi izvor]
Đurekovića su u Volfratshauzenu u Zapadnoj Nemačkoj ubili agenti UDBE 1983. godine u operaciji Dunav. Đurekovićevi posmrtni ostaci su ponovo sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoj 1999.
Nemačka je 2005. godine raspisala nalog za hapšenje Josipa Perkovića zbog njegove umešanosti u atentat.[4] Krunoslavu Pratesu suđeno je i po optužbama za zločin.[5]
Nemački sud koji je sudio Pratesu zapretio je da će preduzeti mere protiv hrvatskih zvaničnika koji su ometali svedočenje na suđenju,[pojasniti] uključujući hrvatskog predsednika Stjepana Mesića. Krunoslav Prates je 2008. godine osuđen na doživotnu robiju zbog svoje uloge u atentatu.[6]
Nemačka Savezna kancelarija kriminalističke policije raspisala je 2009. godine poternice za Zdravkom Mustačem, Ivanom Cetinićem, Ivanom Lasićem i Borisom Brnelićem zbog umešanosti u ubistvo kao pripadnika UDBE. Nemačka policija je u oktobru 2009. uhapsila Luku Sekulu, Hrvata sa švedskim državljanstvom, zbog učešća u ubistvu.
Josip Perković je 1. januara 2014. uhapšen u Zagrebu. Suđenje mu je počelo u Nemačkoj sredinom 2014. godine.[7] Avgusta 2016. godine, i Perković i Zdravko Mustač su prvostepenom presudom proglašeni krivima i osuđeni na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubistvu Đurekovića.[8]
Dela[uredi | uredi izvor]
- Ja, Josip Broz-Tito: roman, 1982.
- Kako Jugoslavija pljačka Hrvatsku, poslije 1982.
- Komunizam: velika prevara, 1982.
- Sinovi orla = Bijt’ e Shqiponjës: roman, 1982.
- Slom ideala: (ispovijed Titovog ministra): roman, 1982., New York, 1983.
- Crveni menageri, Washington, 1983.
- Yugoslavia in crisis: the political and economic dimensions, New York, 1983. (suautor Ivan Botić)
- Yugoslavia’s energy crisis, 1983.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arkan Se Otvoreno Hvalio Da Je Đurekoviću Raskolio Glavu”. Slobodna Dalmacija. 22. 8. 2000. Pristupljeno 21. 7. 2017.
- ^ "Yugoslavia in crisis", openlibrary.org; accessed 11 March 2016.
- ^ Meštrović, Stjepan Gabriel, Miroslav Goreta & Slaven Letica; The Road from paradise: prospects for democracy in Eastern Europe.
- ^ Suspected of being involved in killings of Stjepan Đureković, Danas Arhivirano 25 jul 2011 na sajtu Wayback Machine
- ^ Ante Pavić (19. 5. 2006). „Prekinuto suđenje Pratesu” [Prates trial suspended]. Nacional (weekly). Архивирано из оригинала 17. 7. 2012. г. Приступљено 30. 6. 2012.
- ^ Prates life imprisonment for role in Đureković killing Архивирано 2008-07-18 на сајту Wayback Machine, vecernji.hr; accessed 11 March 2016.
- ^ Former Yugoslav intelligence agent Josip Perković arrested in Zagreb, euronews.com, 1 January 2014; accessed 20 January 2016.
- ^ Sven Milekic (3. 8. 2016). „Yugoslav Spy Chiefs Jailed for Life”. Balkan Insight. Pristupljeno 15. 10. 2016.