Pređi na sadržaj

Sura (grad)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sura
Sura (grad) na karti Iraka
Sura (grad)
Prikaz na mapi Iraka
Mesto Irak
Koordinate31° 32′ S; 44° 16′ I / 31.53° S; 44.27° I / 31.53; 44.27

Sura je bio grad u južnom delu oblasti koju su drevni jevrejski izvori nazivali Vavilonija, a nalazi se istočno od Eufrata. Bio je poznat po svojim poljoprivrednim proizvodima, koji su obuhvatali grožđe, pšenicu i ječam. To je takođe bio glavni centar izučavanja Tore i dom važnog ješiva - Akademije Sura - koji je zajedno sa ješivima u Pumbediti i Nehardei stvorio vavilonski Talmud.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Prema Šeriri Gaon, Sura (aramejski: סורא) bila je identična gradu Mata Mehasja, koji se takođe spominje u Talmudu, ali Mata Mehasia se u Talmudu navodi mnogo puta, bilo kao obližnji grad ili predgrađe Sure ,[1] a Talmudiska akademija u Mata Mehasiji služila je kao ogranak Akademije Sure koju je u trećem veku osnovao Aba Ariha.

Savremeni sirijski izvor opisuje ga kao grad u potpunosti naseljen Jevrejima, smešten između Mahoze i Al-Hire u Savadu.U odgovoru(replici iz tore) rabin Natronai ben Hilai kaže da je Sura bila udaljena oko 6 kilometara od Al-Hire.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rimska i sasanidska vladavina[uredi | uredi izvor]

Sura je bila pod rimskom kontrolom u vreme Plinija Starijeg (23-79 pre nove ere) i Ptolomeja (oko 100-170 p.n.e), ali ju je osvojio sasanidski car Šapur I 253. g.n.e.[3]

Vizantijsko-sasanidski ratovi[uredi | uredi izvor]

Bio je to [vizantijski] garnizon od određenog značaja u Velizarovim pohodima na Persiju; i u potpunosti se daje u obzir okolnost pod kojom ga je uzeo i spalio Hozroje I (532. g.n.e.), koji je, nakon tri dana, marširao iz Kirkesijuma u Zenobiju, duž Eufrata, odatle je nastavio putem koji je bio iste dužine kao prethodni od reke do Sure. Slučajno pominjanje episkopa dokazuje da je to tada bilo episkopsko sedište. (Procop. Bell. Pers. i. 18, ii. 5.) Zidovi su mu bili tako slabi da nije izdržao više od pola sata; ali je nakon toga znatno ojačan, po nalogu cara Justinijana. (Id. de Aedificiis Justiniani, ii. 9.) "[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ * Šablon:Daat enc
  2. ^ Gîl, Moše (2004). Jews in Islamic Countries in the Middle Ages. BRILL. str. 507. ISBN 90-04-13882-X. 
  3. ^ “Thapsacus and Zeugma the Crossing of the Euphrates in Antiquity.” Michal Gawlikowski. Iraq, Vol. 58 (1996), pp. 123-133.
  4. ^ Dictionary of Greek and Roman Geography. Vol. II. Iabadius—Zymethus (1870). Edited by William Smith. London: Walton and Maberly; John Murray, London, p. 1048. Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву.