Teodorova spirala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodorova spirala do trougla sa hipotenuzom od

U geometriji, Teodorova spirala (koja se naziva i spirala kvadratnog korena, Ajnštajnova spirala, Pitagorina spirala ili Pitagorin puž)[1] je spirala sastavljena od pravouglih trouglova, postavljenih od ivice do ivice. Dobila je ime po Teodoru iz Kirene.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Spirala počinje sa jednakokrakim pravouglim trouglom, pri čemu svaki krak ima jediničnu dužinu . Formira se još jedan pravougli trougao, automedijalni pravougli trougao sa jednim krakom koji je hipotenuza prethodnog trougla (sa dužinom kvadratnim korenom od 2 ), a drugi krak ima dužinu od 1; dužina hipotenuze ovog drugog trougla je kvadratni koren od 3 . Proces se zatim ponavlja; trougao u nizu je pravougli trougao sa dužinama stranica i 1, i sa hipotenuzom . Na primer, 16. trougao ima stranice koje se mere , 1 i hipotenuza od .

Istorija i upotreba[uredi | uredi izvor]

Iako je sav Teodorov rad izgubljen, Platon je Teodora stavio u svoj dijalog Tetet, koji govori o njegovom delu. Pretpostavlja se da je Teodor Teodorove spirale dokazao da su svi kvadratni koreni nekvadratnih celih brojeva od 3 do 17 iracionalni.

Platon ne pripisuje Teodoru iracionalnost kvadratnog korena iz 2, jer je to bilo dobro poznato pre njega. Teodor i Tetet su podelili racionalne i iracionalne brojeve u različite kategorije.

Hipotenuza[uredi | uredi izvor]

Hipotenuze svake od trouglova daje kvadratni koren odgovarajućeg prirodnog broja, sa .

Platon, koga je Teodor podučavao, pitao se zašto se Teodor zaustavio . Obično se veruje da je razlog to što hipotenuza pripada poslednjem trouglu koji ne preklapa figuru.

Preklapanje[uredi | uredi izvor]

Godine 1958. Kaleb Vilijams je dokazao da se dve hipotenuze nikada neće poklopiti, bez obzira na to koliko se spirala nastavlja. Takođe, ako su stranice jedinične dužine produžene u pravu, one nikada neće proći ni kroz jedan od drugih vrhova ukupne figure.

Produžetak[uredi | uredi izvor]

Obojena produžena Teodorova spirala sa 110 trouglova

Teodor je zaustavio spiralu u trouglu sa hipotenuzom od . Ako se spirala nastavi na beskonačno mnogo trouglova, naći će se mnogo interesantnijih karakteristika.

Brzina rasta[uredi | uredi izvor]

Ugao[uredi | uredi izvor]
Trougao ili deo spirale

Ako je ugao trougao (ili spiralni segment), onda:

Dakle, rast ugla sledećeg trougla je:

Zbir uglova prvog trouglova se naziva ukupni ugao za th trougao. Raste proporcionalno kvadratnom korenu od , sa ograničenim terminom korekcije :[1]
gde

Poluprečnik[uredi | uredi izvor]

Rast poluprečnika spirale u određenom trouglu je

Arhimedova spirala[uredi | uredi izvor]

Teodorova spirala se približava Arhimedovoj spirali.[1] Kao što je rastojanje između dva namotaja Arhimedove spirale jednako matematičkoj konstanti , kako se broj okreta Teodorove spirale približava beskonačnosti, rastojanje između dva uzastopna namotaja se brzo približava . Sledi tabela koja prikazuje dva namotaja spirale koja se približavaju pi:

Broj namotaja: Izračunato prosečno rastojanje namotaja Tačnost prosečne udaljenosti namotaja u poređenju sa π
2 3.1592037 99,44255%
3 3.1443455 99,91245%
4 3.14428 99,91453%
5 3.142395 99,97447%

Kao što je prikazano, nakon samo petog namotaja, udaljenost je 99,97% tačna aproksimacija .[1]

Neprekidna kriva[uredi | uredi izvor]

Dejvisov analitički nastavak Teodorove spirale, uključujući proširenje u suprotnom smeru od početka (negativni brojevi čvorova).

Pitanje kako interpolirati diskretne tačke Teodorove spirale glatkom krivom predloženo je i na koje je odgovoreno Davis 2001 po analogiji sa Ojlerovom formulom za gama funkciju kao interpolantom za faktorijalnu funkciju. Davis je pronašao funkciju

koju su dalje proučavali njegov učenik Lider i Izerles (u dodatku Davis 2001). Aksiomatska karakterizacija ove funkcije je data u Gronau 2004 kao jedinstvene funkcije koja zadovoljava funkcionalnu jednačinu
početno stanje i monotonost i argumenta i modula; alternativni uslovi i slabljenja se takođe proučavaju u njemu. Alternativni izvod je dat u Heuvers, Moak & Boursaw 2000.

Analitički nastavak Dejvisovog kontinuiranog oblika Teodorove spirale koji se proteže u suprotnom smeru od početka dat je u Waldvogel 2009. Na slici su čvorovi originalne (diskretne) Teodorove spirale prikazani kao mali zeleni krugovi. Plavi su oni, dodani u suprotnom smeru od spirale. Samo čvorovi sa celobrojnom vrednošću polarnog radijusa su numerisani na slici. Isprekidani krug u koordinatnom početku je krug zakrivljenosti na .

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Hahn, Harry K.; Schoenberger, Kay. „The ordered distribution of natural numbers on the square root spiral”. arxiv. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]