Tijana Maksimović (glumica, 1994)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tijana Maksimović
Lični podaci
Puno imeTijana Maksimović
Datum rođenja(1994-02-22)22. februar 1994.(30 god.)
Mesto rođenjaKraljevo, SR Jugoslavija
ObrazovanjeFakultet dramskih i filmskih umetnosti
UniverzitetUniverzitet Sinergija
Zanimanjeglumica
Rad
Aktivni period2010—danas
Bitna ulogaIgra sudbine — Žaklina
Veza do IMDb-a

Tijana Maksimović (Kraljevo, 22. februar 1994) srpska je pozorišna i televizijska glumica.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Glumom je počela da se bavi u detinjstvu pa je svoju prvu ulogu odigrala na sceni Kraljevačkog pozorišta.[1] Nešto kasnije se preselila u Beograd gde je do upisala na fakultet pohađala školu glume Nenada Nenadovića. Pre toga, a zatim i tokom studija, odigrala je nekoliko predstava.[2] Diplomirala je na Fakultetu dramskih i filmskih umetnosti Univerziteta Sinergija u klasi profesora Ivana Jevtovića i asistenta Mihaila Laptoševića.[3]

Po okončanju studija igrala je u nekoliko televizijskih projekata, a značajniji rast popularnosti donela joj je uloga Žakline Tankosić u seriji Igra sudbine na Prvoj srpskoj televiziji.[4]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Pozorišne predstave[uredi | uredi izvor]

Predstava Uloga Tekst Dramaturgija
/adaptacija/
Režija Pozorište Premijera
Pazi vamo[a] Fenserka 3[b] Milan Marković Bojana Lazić Pozorište Boško Buha 9. decembar 2010.[7]
Škola rokenrola[a] Ana[v] Milena Depolo Slobodan Skerlić 5. novembar 2011.[9]
Opomena – deset godina
posle Zorana Đinđića
autorski projekat Branislava Lečića Ustanova kulture Palilula[g] 9. april 2013.[12][2]
Crvenkapa Mama Aleksandar Popović Ivan Jevtović
Mihailo Laptošević
Fakultet dramskih i filmskih
umetnosti Univerziteta Sinergija
17. jul 2016.[13]
U potpalublju Vladimir Arsenijević 2017.[3][14]
Proslava Helga, majstor ceremonije
i Helgeova službenica
Tomas Vinterberg
Mogens Rukov
Bor Hansen 1. jun 2017.[15][16]
Kosa Deni Džejms Rado i Džerom Ragni 30. maj 2018.[17][18]
Ko je ugasio svetlo[d] Dario Fo Bogdan Živković Akademija 28 4. decembar 2017.[21]
Mila Kosta Trifković Tijana Maksimović Dorćolsko narodno pozorište 5. januar 2019.[3][22]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
2014. Mister Ignis [it][2]
2019. Vojna akademija 5 Medicinska sestra
2020− Igra sudbine Žaklina Tankosić
2020. Jugoslovenka Olga Romanov
2020. Državni službenik Devojka horoskop
2020. Neki bolji ljudi Una
2021. Kamiondžije d.o.o. Medicinska sestra 2
2021. Radio Mileva Simona
2021. Urgentni centar Silvana

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Na veb-sajtu Muzeja pozorišne umetnosti, predstava je upisana u teatrografiji starije glumice sa istim imenom i prezimenom.[5]
  2. ^ Veći deo ansambla predstave činili su polaznici škola glume Nenada Nenadovića, Nenada Radovića i Bojana Lojkovića.[6]
  3. ^ U alternaciji sa Sofijom Petković.[8]
  4. ^ Predstava je premijerno izvedena u Centru Sava,[10] dok je kasnije bila na redovnom repertoaru UK Palilula.[11]
  5. ^ Predstava je dramatizovana po motivima dela Ne možemo i nećemo da platimo, a igrana je i na sceni KPGT-a.[19] Tijana Maksimović nije bila deo premijerne postavke, već se ansamblu priključila kasnije.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Glumica Tijana Maksimović otkrila kako će se razvijati Žaklinicin i Pančetin odnos (VIDEO)”. 150 minuta. Prva srpska televizija. 20. 1. 2021. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  2. ^ a b v „Tijana Maksimović”. Dani Danila Lazovića. Pristupljeno 15. 1. 2021. [mrtva veza]
  3. ^ a b v „Biografije predavača – Tijana Maksimović”. prvikoraci.com. Arhivirano iz originala 20. 01. 2021. g. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  4. ^ Dimitrijević, Sanela (5. 11. 2020). „Oduvek je želela da se bavi glumom”. najmagazin.com. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  5. ^ „Maksimović Bošnjak, Tijana”. Teatroslov. Muzej pozorišne umetnosti. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  6. ^ „Premijera predstave "Pazi vamo". Glas javnosti. svevesti.com. 10. 12. 2010. Arhivirano iz originala 30. 12. 2010. g. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  7. ^ „Pazi vamo – Boško Buha”. tiketklub.com. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  8. ^ „Škola rokenrola”. Pozorište Boško Buha. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  9. ^ Markovinović, Nina; Kerenac, Vesna (maj 2013). „Godišnjak pozorišta Srbije 2011/2012.” (PDF). Sterijino pozorje. str. 67—68. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  10. ^ „Branislav Lečić: Premijera predstave “Opomena” u utorak u Sava centru”. Life Content. hellomagazin.rs. 5. 4. 2013. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  11. ^ „Predstava “Opomena” glumca i reditelja Branislava Lečića”. wannabemagazine.com. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  12. ^ Todorović-Radetić, Ana (10. 4. 2013). „Utisci sa predstave “Opomena – deset godina posle Zorana Đinđića. prevodioci.co.rs. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  13. ^ „» Premijera predstave „Cvrenkapa”, Aleksandra Popovića u produkciji Dečjeg kulturnog centra Beograd na Belefu 2016.”. Dečji kulturni centar Beograd. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  14. ^ „Pozorišna predstava "U potpalublju" pred novosadskom publikom”. Univerzitet Singidunum. Novi Sad. 10. 4. 2013. Pristupljeno 23. 1. 2021. [mrtva veza]
  15. ^ „Proslava (Festen)” (PDF). Pozorje mladih. 1. 6. 2017. str. 143. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 02. 2020. g. Pristupljeno 23. 2. 2018. 
  16. ^ „Proslava”. Studentski kulturni centar Beograd. 2018. Arhivirano iz originala 23. 2. 2020. g. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  17. ^ „Kosa” (PDF). Pozorje mladih. 2018. str. 129. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 10. 2018. g. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  18. ^ Kulić, Milena (2. 7. 2018). „Pozorišno prizivanje sunca”. Sterijino pozorje. Fejsbuk. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  19. ^ „Ko je ugasio svetlo”. hocupozoriste.rs. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  20. ^ „Ko je ugasio svetlo?”. Akademija 28. Arhivirano iz originala 30. 08. 2019. g. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  21. ^ „Ko je ugasio svetlo?”. lookerweekly.com. 1. 12. 2017. Pristupljeno 23. 1. 2021. 
  22. ^ „Monodrama "Mila"- Kosta Trifkovic”. Fejsbuk. 5. 1. 2019. Pristupljeno 23. 1. 2021.