Trebehovičke jaslice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Razglednica sa jaslicama iz 30-ih godina 20. veka

Trebehovičke jaslice (češ. Třebechovický betlém, poznate i pod nazivom češ. Proboštův betlém) su unikatne jaslice koje su napravili Jozef Probošt (18491926), Jozef Kapucijan (18411908) i Jozef Friml (18611946). Godine 1999. proglašene su delom narodne kulturne baštine.[1] Smatraju se za izuzetno umetničko, etnografsko i tehničko delo. Danas su jaslice u vlasništvu grada Trebehovice pod Orebom (češ. Třebechovice pod Orebem) i nalazi se u lokalnom muzeju jaslica.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Trebehovičke jaslice tokom priprema za prevoz iz muzeja prilikom rekonstrukcije odgovarajućih prostorija

Josef Probošt je počeo sa radom na ovim jaslicama 1885. i to je trajalo sve do njegove smrti 1926.[2] Još 1882. počeo je sa svojim prijateljima da pravi male jaslice za svoju ženu, ali kasnije je odlučio da ih poveća. Prve savete kako se baviti rezbarstvom i kako izraditi jaslice dobio je od lokalnog rezbara Jana Krištofa. Probošt je hteo da to budu, „najveće i najlepše jaslice na svetu, da može i austrijski car iz Beča da ih poseti“.[3] Kasnije se saradnji na izradi pridružio i rezbar Jozef Kapucijan, koji je došao u Trebehovice nakon putovanja po svetu. Probošt mu je ponudio pomoć, a za uzvrat tražio je samo hranu i smeštaj. Kapucijan je to prihvatio i kasnije napravio najveći deo figura za jaslice. Sam Probošt nije autor većeg dela figura, ali s druge strane, on se bavio uglavnom pejzažima (stabla, klisure), arhitekturom (kuće, bedemi) i organizacijom rada. Sečenje svih već navedenih delova jaslica napravljeno je u Proboštovoj štali. Kada je Probošt završio veći deo biblijskog prikaza, shvatio je da nije posvetio dovoljno vremena svom redovnom poslu i prekinuo je sve radove na jaslicama. Kasnije je prihvatio ideju da može u njima da ostvari čak i svakodnevnicu češkog sela i od tada nije radio ni na čemu drugom sem njih.

U gradu su ga neki ljudi podržavali, a neki drugi su mu se smejali. Na primer njegov brat Karel, koji je bio sekretar gradonačelnika grada Trebehovice, često je posećivao Probošta i nudio mu različite ideje za nove figure.[2] Sa sličnim idejima dolazili su kod Probošta čak i njegove komšije, kao što su na primer pisar Kupka, Fabijan, Černi i dr. Sem toga, inspiraciju su tražili u knjigama o antičkoj istoriji, u češkoj redakciji Biblije, ili na razglednicama.[2] Pokretni mehanizam ovih jaslica napravio je Jozef Friml, poznati lokalni sekiraš. Trebehovičke jaslice su nastavile tradiciju takozvanih „posnih jaslica“, zato što osim Hristovog rođenja prikazuju čak i njegovo stradanje, uključujući skidanje sa krsta. Posle Kapucijanove smrti 1908. napravljeno je još malo figura. Tokom Prvog svetskog rata jaslice je malo preradio Jan Sedlaček, mladi jasličar. Poboljšani su pejzaži, pokretni mehanizam, a neke figure zamenjene su boljima.

Jaslice na izložbama[uredi | uredi izvor]

Položaj grada Trebehovice po Orebom, mesta na kojem se trenutno nalaze ove jaslice, na karti Češke (crveno)

Još tokom Proboštova života jaslice su javno izložene 1906. na izložbi Zemaljske unije zanatlija (češ. Zemská jednota řemeslnická) u selu Hrast kod Hrudima.[4] Tu su veoma pozitivno prihvaćene i Probošt je dobio diplomu i zlatnu medalju „Rada i napretka“ (češ. Práce a pokroku), ali nikakvu podršku finansijske prirode. Kao što su u to vreme radili drugi rezbari i autori jaslica u Potkrkonošju, Probošt je želeo da svoj rad prikaže na različitim seljačkim zabavama. Time bi na neki način razrešio svoj problem, budući da je tokom pravljenja jaslica izgubio velike količine novca jer u tom trenutku nije dovoljno vremena posvetio svom poslu. Godine 1914. jaslice su bile na izložbi u Hocenju, gradu u istočnoj Bohemiji. Kada je Probošt umro, njegova porodica ih je izbacila u staru štalu. Početkom 30-ih godina Proboštova kći Ana je sa svojim suprugom Jozefom Moravcem odlučila da ih proda.

Godine 1934. jaslice su javno izložene u Kostelcu na Orlici, 1935. u Pragu, 1936. u Brnu i 1937. u Bratislavi, Pještjanima i Hlohovcu. Ovu seriju izložbi prekinuo je Drugi svetski rat. Kasnije su prikazane i na svetskoj izložbi u Montrealu 1967. gde ih je videlo više od 8 miliona ljudi. Samo jednu godinu kasnije, 1968, izložene su i u Hagu u muzeju Madurodam i 1970. na Ideal Home Show u Londonu. Svaka od ovih izložbi završila se velikim uspehom. Od 1972. jaslice je moguće videti samo u posebno izgrađenom muzeju u Trebehovicama, gde se nalaze čak i danas.

Figure i mehanizam[uredi | uredi izvor]

Jaslice se sastoje od više od 2000 delova, a na njima je prikazano ukupno 373 osobe. Pejzaž je raspoređen na ukupno sedam terasa u kojima se nalaze ili biblijske figure ili zanatlije, trgovci i drugi likovi Bohemije s kraja 19. veka. Kapucijan i Probošt su koristili drvo od kruške, lipe, i drugih vrsta. Figure su visoke oko 10 do 15 santimetara i nisu farbane. Time se Trebehovičke jaslice razlikuju od većine tradicionalnih jaslica, koje su u Češkoj i često se pojavljuju na različitim akcijama. Rezbari nisu hteli da ih oboje zato što su hteli da pokažu posebnost svog rada.[4]

Osim biblijskih likova, te čeških zanatlija i drugih dobro poznatih karaktera Bohemije 19. veka, Probošt i Kapucijan su neke figure napravili po liku stanovnika Pitrove ulice, u kojoj su živeli. Sam Probošt je u jaslicama prikazan kao figura rezbara a Kapucijan kao mudrac. U pejzažu je prikazano šest stabala lipa, tipičan češki motiv. Isusovo rođenje kao centralni deo jaslica napravljeno je od jednoga komada drveta, dužine 6,9 m, visine 2,2 m i širine 1,9 m.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci u bazi podataka MonumNet, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ a b v Vaclik, Vladimir (1986). Třebechovický betlém. Trebehovice pod Orebom: Městské muzeum Třebechovic. str. 6—7. 
  3. ^ Hanova, Jiržina (2002). Betlémy: české a moravské lidové betlémy a jejich tvůrci. Prag: Lika klub. str. 14—15. 
  4. ^ a b Vaclik, Vladimir (1986). Třebechovický betlém. Trebehovice pod Orebom: Městské muzeum Třebechovic. str. 8—9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vaclik, Vladimir (1986). Třebechovický betlém. Trebehovice pod Orebom: Městské muzeum Třebechovic. str. 6—7. 
  • Hanova, Jiržina (2002). Betlémy: české a moravské lidové betlémy a jejich tvůrci. Prag: Lika klub. str. 14—15. 
  • Vaclik, Vladimir (1986). Třebechovický betlém. Trebehovice pod Orebom: Městské muzeum Třebechovic. str. 8—9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]